Broj: Rev-x 216/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz P., kojega zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika D. S., A. S. i I. S., svih iz P., koje zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gžx-129/13-2 od 9. prosinca 2013. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1595/12 od 29. studenoga 2012., u sjednici vijeća od 10. ožujka 2015.

r i j e š i o   j e

              Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gžx-129/13-2 od 9. prosinca 2013. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Nalaže se tuženiku da odstupi s terena tužitelja čest. zgr. 1233 k.o. P. i to baš s dijela koji je na skici očevida izrađenoj po vještaku M. M. od 31. kolovoza 2010. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Ujedno je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu d 3.125,00 kn.

              Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tuženika na naknadu troškova postupka u iznosu od 9.728,26 kn.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog svih revizijskih razloga propisanih u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Na reviziju nije odgovoreno.

              Revizija je osnovana.

              Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed nekretnina, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da tuženici bez pravne osnove drže u posjedu dio njegove nekretnine označen na skici lica mjesta od 31. kolovoza 2010.točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A.

              Pošavši od utvrđenja da tužitelj nije dokazao da bi površina označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A bila sastavni dio nekretnine tužitelja čest. zgr. broj 1233 k.o. P. prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP)  tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

              Drugostupanjski sud je, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. ZPP, smatrajući da je za odluku o sporu bitno što je bilo predmet kupoprodaje između prednika tuženika A. S. i C. N., dakle, koja međa je tada uspostavljena, zanemarujući nalaz i mišljenje geodetskog vještaka, zaključio da živa stijena predstavlja prirodnu granicu čest. zgr. 1233 k.o. P. u odnosu na nekretnine tuženika, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim.

              Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

              Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

              Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je čest. zgr. 1233. k. o. P. njegovo vlasništvo, što dokazuje i z. k. izvatkom, te na daljnjoj tvrdnji da tuženici drže u posjedu dio te nekretnine. U takvoj situaciji odluka o sporu ovisi o tome je li sporna površina sastavni dio čest. zgr. 1233 k.o. P.

              Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (čl. 250. ZPP).

              Pravilno polazeći od ocjene da ne raspolaže stručnim znanjem za utvrđenje je li sporna površina sastavni dio nekretnine tužitelja, prvostupanjski sud na tu okolnost izveo je dokaz geodetskim vještačenjem. Drugostupanjski sud, nasuprot tome, zanemarujući stručni nalaz vještaka, sam proizvoljno zaključuje da „živa stijena predstavlja prirodnu granicu čest. zgr. 1233 k.o. P. u odnosu na nekretnine tuženika“, čime ocjenu izvedenih dokaza, svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, nije izveo ni savjesno ni brižljivo.

              Osnovana je i tvrdnja revidenta da je izreka presude proturječna sama sebi i stanju spisa te neizvršiva, jer ukoliko sporna površina nije sastavni dio kčbr. 1233 k.o. P., a kako to proizlazi iz nalaza vještaka, tada tuženici tužitelju ne mogu predati u posjed spornu površinu kao sastavni dio čest. zgr. 1233 k.o. P.

              Zbog navedenog pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih je se ne može ispitati pa je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

              Budući da je slijedom iznesenog osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostupanjskim sudom, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 10. ožujka 2015.