Broj: Rev 2502/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz V., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K.&K. u K., protiv prvotuženika P. J., drugotuženika S. J., i trećetuženika A. J., svi iz V., koje zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u K., zbog smetanja posjeda, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1626/11 od 7. ožujka 2012., kojim je djelomično ukinuto uz odbačaj tužbe, djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-78/04 od 2. ožujka 2006., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2015.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite na ugostiteljskom objektu pobliže opisanom u izreci utvrđenjem čina smetanja, uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranom takvog ili sličnog smetanja.

 

              Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              »I. Djelomično se uvažava žalba I. tuženika P. J., II. tuženika S. J. i III. tuženika A. J. i ukida se  rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-78/04 od 2. ožujka 2006. u dijelu u kojem se utvrđuje da su tuženi P. J., S. J. i A. J. smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnina ozbiljnim prijetnjama tijekom prosinca 2003. do 6. siječnja 2004. pa im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, te se u tom dijelu tužba odbacuje.

 

              II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba I. tuženika P. J., II. tuženika S. J. i III. tuženika A. J. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-78/04 od 2. ožujka 2006. u dijelu u kojem se utvrđuje da su tuženi P. J., S. J. i A. J. smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnina na način da su prisilili tužitelja da 7. siječnja 2004. iseli iz lokala i prestane s radom.

 

              III. Uvažava se djelomično žalba I. tuženika P. J., II. tuženika S. J. i III. tuženika A. J. i preinačava se navedeno rješenje u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, te se i rješava:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev u djelu koji glasi:

 

              "Uspostavlja se ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije navedenog čina smetanja na način da su tuženici dužni  tužitelju navedeni poslovni prostor predati i omogućiti mu posjed u roku od 8 dana."

 

              IV. Uvažava se djelomično žalba I. tuženika P. J., II. tuženika S. J. i III. tuženika A. J. i preinačava se navedeno rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i rješava:

 

              Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.«

 

              Protiv dijela drugostupanjskog rješenja kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen zahtjev na uspostavu, reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) izjavio je tužitelj zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              "… da li tužitelj ima bez obzira na protek vremena od dana podnošenja tužbe sudu zbog smetanja posjeda i trajanja tog sudskog postupka, vremenski neograničeno pravo na posjedovnu zaštitu i to od osoba koje su ga smetale u posljednjem mirnom posjedu i to na način da se istima zabrani svako takvo ili slično smetanje, kao i da se uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije navedenog čina smetanja i to na način da tuženici koji su tužitelja nedvojbeno smetali u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora su isti dužni mu ga predati i omogućiti mu posjed u roku osam dana."

 

              U prilog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1279/03 od 18. prosinca 2003., u kojoj je rečeno da kada tužitelj kao posjednik kojem je posjed samovlasno smetan, tužbom ne traži da sud to utvrdi i uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja, sud će odbiti tužbeni zahtjev jer se sudska zaštita sastoji od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredbe uspostave prethodnog posjeda kakvo je bilo u času smetanja te zabrane takvog i sličnog smetanja ubuduće.

 

              Predložio je da se u pobijanom dijelu drugostupanjsko rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije dopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako ta odluka ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pored ostalog primjerice i ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP).

 

              U takvoj izvanrednoj reviziji stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3. čl. 382. ZPP).

 

Da bi revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP bila dopuštena, kumulativno moraju biti ispunjene sve izložene pretpostavke.

 

              U predmetnom slučaju, prema shvaćanju revizijskog suda nije riječ o tome da bi pobijano rješenje bilo različito odluci županijskog suda na koju se revident poziva, dakle da bi bila riječ o različitoj praksi drugostupanjskih sudova.

 

U pobijanoj odluci je, naime, izraženo pravno shvaćanje da iznimno iz posebno opravdanih razloga može biti odbijen  zahtjev za uspostavu.

 

S druge strane, u odluci na koju se poziva podnositelj revizije nije uopće izneseno bilo kakvo mišljenje glede postavljenog pitanja, zbog čega ne može biti govora o tome da bi o postavljenom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova na način kako to tvrdi tužitelj.

 

Naime, u odluci na koju se poziva podnositelj revizije u tužbenom zahtjevu nije zahtijevana uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja već samo utvrđenje čina smetanja i zabrana, zbog čega je u tom predmetu zauzeto shvaćanje da tužitelju ne pripada pravo na sudsku zaštitu.

 

U ovom predmetu je međutim istaknut zahtjev suglasno čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01), ali je zahtjev za uspostavu odbijen iz drugih razloga.

 

Revizijski sud nije ovlašten povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP ispitivati je li u pobijanoj odluci pogrešno primijenjeno materijalno pravo, već povodom takve revizije na temelju čl. 392.a st. 2. ZPP je ovlašten ispitati pobijanu odluku samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog koje je podnesena.

 

Budući da u predmetnom slučaju nije ostvarena pretpostavka dopuštenosti iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP o postojanju različite prakse drugostupanjskih sudova, valja zaključiti da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na osnovu rečenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 14. listopada 2015.