Broj: P-833/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Kristini Zetović Urbanovski, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz S. B., OIB: …, protiv tuženika Đ. K. iz S. B., OIB: …, radi smetanja posjeda, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2016. godine, provedene u nazočnosti tužitelja osobno i tuženika osobno, dana 25. veljače 2016. godine
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik Đ. K. iz S. B. time što je dana 11. studenog 2015. godine samovlasno i protupravno isključio dotok električne energije odvrtanjem osigurača s električnog sata, i time načinio štetu tužitelju, u hladnjaku su se pokvarile sve lako kvarljive namirnice, smetao zadnji miran i neposredan samoposjed tužitelja A. K. iz S. B., pa mu se nalaže pod prijetnjom novčane kazne ili kazne zatvora u roku od 8 dana uspostava stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, tako što će vratiti dotok električne energije, na način da će osigurače koje je odvrnuo u električnom satu, vratiti u radni položaj za slobodan protok električne energije tužitelju A. K. iz S. B..
II. Zabranjuje se tuženiku Đ. K. iz S. B svako isto ili slično smetanje.
III. Nalaže se tuženiku Đ. K. iz S. B. da tužitelju A. K. iz S. B., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn, u roku od 8 dana.
IV. Odbija se tužitelj A. K. iz S. B. sa zahtjevom za oslobođenjem od plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku.
V. Odbija se tuženik Đ. K. iz S. B. sa zahtjevom za oslobođenjem od plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda. U tužbi navodi da je zadnji mirni neposredni samoposjednik korištenja električne energije u zajedničkoj kući, za čije vlasništvo se vodi ostavinski spor u obitelji, te da tužitelj i tuženik zajednički koriste stambeni objekt, kuću s okućnicom. Nadalje navodi da mu je tuženik bez ikakvog pravnog i faktičnog razloga isključio dotok struje dana 11. studenog 2015. godine u 14,00 sati, iako je tužitelj redovno plaćao dio dogovorenog dijela struje.
Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da priključak na adresi …, ne pripada niti tuženiku niti tužitelju, jer se isti još uvijek vodi kao priključak pokojnog F. K. . Nadalje navodi da je svojom dobrom voljom omogućio tužitelju korištenje električne energije preko svoje kuće na realno tuđem priključku. Tuženik osporava da bi uznemiravao posjed tužitelja kako je on to opisao, jer tužitelj iako ima kontrolno brojilo ne plaća struju, tako da nisu točni navodi tužitelja kako je isti dotok struje preko svoje kuće onemogućio bez ikakvog faktičnog ili pravnog razloga.
U provedenom dokaznom postupku saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja, te svjedoci E. K., M. K. i P. K. .
Analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
U svom iskazu tužitelj je naveo da su tuženik i on braća, te da tuženik i njegova supruga žive u prednjoj kući, a on u ključu odozada, a kuća se vodi kao vlasništvo njihovih pokojnih roditelja. Nadalje je naveo da mu je struja priključena 1974. godine i istu je imao sve do 11. studenog 2015. godine, kada ju je tuženik isključio. Njegov mjerač je kod njega, a glavni sati je kod tuženika. S tuženikovom suprugom je dogovorio da on plaća vodu za sve, a ona i tuženik plaćaju struju.
U svom iskazu tuženik je naveo da je isključio tužitelju električnu energiju i to zbog toga što tužitelj ne plaća električnu energiju. Nadalje je naveo da nije točno da su se njegova supruga i on s tužiteljem dogovorili da će tužitelj plaćati vodu za sve, a oni struju za sve.
Iz iskaza svjedoka E. K. i M. K. proizlazi da je tuženik isključio električnu energiju tužitelju.
U svom iskazu svjedoka P. K. je naveo da mu je tuženik rekao da tužitelj ne plaća struju, a tužitelj mu je rekao da nema struju.
U postupku za smetanje posjeda sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, sukladno odredbi članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14- dalje: ZVDSP).
Uvažavajući sve naprijed navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu dotoka električne energije, te da se postupkom tuženika to promijenilo, jer je tužitelju prekinut dotok električne energije, a sam tuženik je u svom iskazu naveo da je tužitelju isključio električnu energiju, pa je time nedvojbeno utvrđeno da je tuženik počinio čin smetanja posjeda, te je stoga sud primjenom članka 22. ZVDSP odlučio kao u točki I i II izreke rješenja.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 kuna i trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 200,00 kn ili ukupno 400,00 kuna.
Sud je odbio zahtjeve tužitelja i tuženika za oslobođenjem od plaćanja sudske pristojbe, jer isti u sudski spis nisu dostavili Rješenje ureda državne uprave Županije Brodsko-posavske iz kojega će biti vidljivo da su oslobođeni plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku, niti su dostavili dokaz da su podnijeli zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe, što su bili dužni učiniti u skladu sa odredbom članka 21. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" broj 143/13).
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Slavonskom Brodu, 25. veljače 2016. godine
