Broj: Rev 208/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Građansko-upravni odjel, protiv protustranaka Grada Pule i Grada Vodnjana te Općina Marčana, Ližnjan, Medulin, Fažana, Svetivinčenat i Barban, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-50/11-2 od 15. lipnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-14204/10 od 8. studenoga 2010., u sjednici održanoj 31. ožujka 2016.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-50/11-2 od 15. lipnja 2011. i rješava:
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada Vodnjana - Dignano te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-14204/10 od 8. studenoga 2010.
Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.081,75 kn.
II. Nalaže se protustranci naknaditi predlagateljici trošak sastava revizije u iznosu od 625,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr. 638 pašnjak, upisane u zk. ul. 3860 k.o. P., u korist Republike Hrvatske, na temelju članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: 350-01/06-01/1399 od 5. siječnja 2007. koje se nalazi u zbirci isprava pod brojem ... te članka 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada Vodnjana - Dignana te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, naloženo je brisanje provedenog upisa i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a ujedno je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe. Također je naloženo predlagateljici nadoknaditi troškove postupka protustranci Gradu Vodnjanu - Dignano u iznosu od 1.018,75 kn.
Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), navodeći da revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a moglo bi se očekivati da će drugostupanjski sudovi imati različita tumačenja odredbe članka 362. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, u daljnjem tekstu: ZV). Predlaže preinačenje pobijanog rješenja na način da se žalba protustranke odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija predlagateljice je osnovana.
Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji predlagateljica postavlja pitanje:
„Primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostorno planskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe koja glasi:
Smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovog članka, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.“
Pri tome se kao razlog važnosti navodi veliki broj nekretnina s istovjetno utvrđenim statusom i namjenom prema plansko prostornoj dokumentaciji, a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva te brisati društveno vlasništvo.
Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. 638 pašnjak upisanoj u zk. ul. 3860 k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.
Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: 350-01/06-01/1399 od 5. siječnja 2007., na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91, u daljnjem tekstu: ZPZ) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.
Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe članka 2. i 3. ZPZ-a, već da pravni status tom zemljištu daju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi članka 8. i 9. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“, broj 54/80, u daljnjem tekstu: ZPPUP). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe članka 3. ZPZ-a, a niti odredbe članka 129. i 130. ZV-a, a niti se primjenjuje predmnjeva iz članka 362. stavak 3. ZV-a.
Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Naime, nije sporno da se kčbr. 638 upisana u zk. ul. 3860 k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu ZPZ-a iz 1991. izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta. Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi članka 8. i 9. ZPPUP-a, na koje se pozvao sud drugog stupnja.
Uzimajući u obzir da nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe članka 3. ZPZ-a, članaka 129. i 130. ZV-a te članka 362. stavak 3. ZV-a.
Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavak 1. i članka 400. stavak 3. ZPP-a te članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13 i 60/13) preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje te odbiti žalbu Grada Vodnjana - Dignana i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev protustranke Grada Vodnjana - Dignana za naknadu troškova postupka.
Predlagateljica je u reviziji zahtijevala naknadu troška sastava revizije s kojom je u cijelosti uspjela pa joj je valjalo, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a, dosuditi troškove sastava revizije sukladno Tbr. 19. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) u iznosu od 625,00 kn.
Zagreb, 31. ožujka 2016.
