Broj: Rev-x 1222/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika I. J. iz P., radi predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-926/14 od 15. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru broj P-377/08 od 15. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2016.,
r i j e š i o j e
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku predati tužitelju u suposjed 1/4 nekretnine, a koja nekretnina se vodi kao čest. zgr. 219/4 „kuća“, 1. zem. tijelo i to upravo onog dijela koji je u zemljišnoj knjizi označen kao „...“ – odnosno, „...“, Z.U. 571, k.o. P. i to sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se za više traženo, do predaje u suposjed čitavog objekta označenog kao čest. zem. 219/4 Z.U. 571 k.o. P. tužbeni zahtjev odbija.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.861,85 kuna.“
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen.
Protiv drugostupanjske presude izvanrednu reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji navodi da reviziju podnosi zbog dva materijalnopravna pitanja o kojima je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda nepodudarna s tim shvaćanjima, postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i Županijskog suda u Splitu. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu ili ih preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Odgovor na reviju nije podnesen.
Revizija tuženika nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3.toga stavka.
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće tri pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i u reviziji revident mora određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.
Sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i pozivom na odredbu čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 52/14 – dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 42. i čl. 46. st. 1. ZVDSP tuženiku naložili da tužitelju preda u suposjed 1/4 nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude.
U predmetnoj reviziji tuženik je naveo da reviziju podnosi zbog dva materijalnopravna pitanja i to:
1. „Je li sud koji odlučuje u povodu tužbe tužitelja za predaju u suposjed 1/4 dijela nekretnine, oznake č. zgr. 219/4 z.u. 571 k.o. P. (zeleni dio predmetne nekretnine) dužan prilikom donošenja odluke ispitati sukladno čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (pored utvrđenja da je tužitelj uknjiženi suvlasnik predmetne nekretnine), i to da je suvlasnički dio nekretnine, čiju predaju u posjed tužitelj traži, doista u posjedu tuženika I. J., odnosno da su suvlasnički dio od 1/4 dijele č. zgr. 219/4 k.o. P. – u z.k. označeno zeleno nalazi u posjedu – faktičnoj vlasti tuženika?
2. Da li sud bio dužan ispitati je li tužitelj M. P., dokazao identitet suvlasničke stvari, odnosno je li dokazao da se upravo taj suvlasnički dio nalazi u posjedu tuženika I. J., odnosno je li sud ispitao da li je tužitelj potpuno individualizirao suvlasničku stvar?“.
Odlučujući o dopuštenosti predmetne izvanredne revizije ovaj sud je ocijenio da predmetna revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.
Prema pravnom shvaćanju vijeća ovoga suda pitanja koja je revident postavio u podnesenoj izvanrednoj reviziji ne predstavljaju pravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
Osim toga, određeno naznačeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje u reviziji i navođenje razloga zbog kojih je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni čine cjelinu. Zato obje te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene da bi se revizijski sud mogao upuštati u ispitivanje osnovanosti podnesene izvanredne revizije.
Stoga, i u slučaju da se uzme da je revident u reviziji postavio pravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP prema ocjeni ovoga suda revizija tuženika opet ne bi bila dopuštena jer tuženik u podnesenoj reviziji nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg bi po njegovom shvaćanju postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema tome, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je, u skladu s odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, revident bio dužan navesti u reviziji u odnosu na svako postavljeno pitanje.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 6. travnja 2016.
