Broj: Gž-3174/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i Ivice Botice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Č. pok. Josipa, OIB: ..., zastupan po punomoćnici I. F. T., odvjetnici u O., protiv tuženika pod 1. Republika Hrvatska OIB: ..., zastupana po zakonskom zastupniku, Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, pod 2. H. š. d.o.o., Zagreb, OIB: ... i pod 3. Općina Zadvarje, OIB: ..., zastupana po punomoćnici A. Š., dipl. pravnici kod tuženika, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tuženika pod 1. Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pst- 237/2011 od 24. travnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Odbija se žalba tužene pod 1. Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pst-237/2011 od 24. travnja 2015. godine u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom 1. izreke.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tužene pod 1. R. H., preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-237/2011 od 24. travnja 2015. godine u dijelu pod točkom 2. i 3. izreke i sudi na način:

 

              1. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude da provede  parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. ..., Z.U. ..., k.o. Ž., pašnjak, površine 58271 m² na način da se iz izvedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio nekretnine označene kao čest. zem. ..., Z.U. ... k.o. Ž., pašnjak površine 58271 m² i to baš u onom dijelu koji je u geodetskom vještvu izrađenom po stalnom sudskom vještaku za geodeziju P. G. dana "u Solinu, travanj 2014. godine" i to na skici mjesta spora označen slovima "C-D-F-G-H-I-E-C" u površini od 114 m², a koje geodetsko vještvo se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

              2. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude i prijamnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelizacija čest. zem. ..., Z. U. ... k.o. Ž., pašnjak površine 58271 m² u zemljišnim knjigama suda izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvo stupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

1. Utvrđuje se daje tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine zemljišnoknjižne označene kao čest. zem. ..., Z.U. ..., k.o. Ž., pašnjak površine 58271 m², i to baš onom dijelu koji je u geodetskom vještvu izrađenom po stalnom sudskom vještaku za geodeziju P. G. dipl. ing. geod. nadnevka ,,U S., travanj 2014“ i to na Skici mjesta spora označen slovima ,,C-D-F-G-H-I-E-C u površini od 114 m², a koje geodetsko vještvo se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude.

 

2. Dužna je tužena pod 1. trpjeti parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. ..., Z.U. ..., k.o. Ž., pašnjak površine 58271 m², na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen i preciziran u točci I. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemlje s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama suda za k.o. Ž.

 

3. Dužna je tužena pod 1. trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. ..., Z.U. ..., k.o. Ž., pašnjak površine 58271 m², opisana u točci 2. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama suda izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo, dok se u odnosu na tuženu pod 2. H. šume, U. š. S. te tuženu pod 3. O. Z. tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan odbija."

 

Tužena pod 1. R. H. pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 553. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te predlaže da sud ovog stupnja pobijanu presudu preinači, te odbije tužbeni zahtjev, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11.

13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

              Neosnovano tužena pod 1. ističe žalbeni razlog pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje sve zahtjeve i prigovore te na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod spora.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje daje vlasnik na fizički i geometrijski točno određenom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. ... Z.U. ... k.o. Ž. koji je u vještvu izrađenom po sudskom vještaku za geodeziju dipl. ing. P. G. na skici označen slovima C-D-F-G-H-I-E-C u površini od 114 m², te je tužitelj ujedno zatražio od prvostupanjskog suda da trpi parcelaciju te nekretnine i privedbu u zemljišnim knjigama, kao i upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici na ime tužitelja za cijelo.

 

U provedenom dokaznom i postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama za k.o. Ž. – Z. Z.U. ... kao vlasnica osnovne čest. zem. ... upisana tužena pod 1. za cijelo te da je navedena nekretnina dana na gospodarenje tuženoj pod 2. - Hrvatske šume d. o. o., a navedena nekretnina od osnivanja zemljišnih knjiga bila je upisana kao vlasništvo k.o. Ž., od 1977. godine kao općenarodna imovina, a potom kao vlasništvo tužene pod 1. Slijedom navedenog sud prvog stupnja smatra da tužena pod 2. nije pasivno legitimirana u ovom postupku, kao ni tužena pod 3. koja nije upisana ni kao vlasnik ni kao posjednik sporne nekretnine. Nadalje sud prvog stupnja je utvrdio, očevidom na licu mjesta da predmetno zemljište predstavlja dio čest. zem. ..., neobrađena ledina položena istočno od tužiteljeve kuće koja je fizički ograničena i u površini od 114 m². Predmetno zemljište je u posjedu tužiteljeve obitelji još od vremena njegova djeda, i bilo je i u prošlosti ograđeno suhozidovima, na toj nekretnini su tužitelj i njegovi prednici sadili razne povrtne kulture i živjeli u staroj kamenoj kući na temeljima koje je tužitelj izgradio novu kuću.

 

Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da su prednici tužitelja od davnina u posjedu nekretnine koja je predmet spora, da su je koristili, te da je na istoj tužitelj sagradio kuću i koristi je kao dio okućnice, pa je prihvatio tužbeni

zahtjev na utvrđenje daje vlasništvo stekao dosjelošću.

 

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak  prvog stupnja su pravilni, a tužena pod 1. svojim žalbenim navodima iste nije dovela u sumnju.

 

Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na tuđoj stvari njenim posjedovanjem kroz određeno vrijeme. Svrha instituta dosjelosti je da se ukloni trajni nesklad između posjeda i vlasništva jer je često slučaj da u zemljišnim knjigama upisana osoba kao vlasnik nije i stvarni vlasnik te nekretnine.

 

Prema odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZVDSP) stjecani, promjena, pravni učinci, prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava, i njihovih pravnih učinaka.

 

Dosjedanje je započeto prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 9/92, 77/92 - stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, a koje je preuzet Zakonom o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima - "Narodne novine" broj: 53/91, kao Zakon Republike Hrvatske) što znači daje dosjedanje započelo u primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje temeljem odredbe Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj: 73/91) pa je trebalo primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 1460 OGZ-a kojim je propisano da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo potrebno da se ispune pretpostavke i to sposobnost stjecatelja

sposobnost stvari da budu u vlasništvu, posjed određenih kvaliteta i vrijeme zakonom određeno.

 

Prema pravnom pravilu paragrafa 1477. OGZ-a onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od trideset do četrdeset godina nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja.

 

Inače, dosjelost nastupa po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti, a dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim činom  stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost, s tim da rok dosjelost počinje teći onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost.

 

Naime, dosjedavatelj samostalni posjed stvari, sa svim pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod pravnog slijednika dotadašnjeg posjednika.

 

Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na okolnosti stjecanja sporne nekretnine dosijedanjem kroz određeno vrijeme i dani razlozi razjašnjavaju činjenice glede kvaliteta posjeda, postojana posjeda te duljine trajanja tog posjeda.

 

Za navesti je da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno prema odredbi članka 8. ZPP-a u utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu je navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu, i činjeničnu osnovu u sadržaj dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene pod 1. kao neosnovanu, potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u ovom pobijanom dijelu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

Nadalje, sud prvog stupnja je zaključio da nema zapreke da tužena pod 1. bude obvezana trpjeti parcelaciju navedene nekretnine koja parcelacija će biti stvar upravnog postupku, a potom da se tužitelj temeljem ove presude i prijavnog lista u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik te novoformirane nekretnine.

 

Odredbom članka 161. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj: 153/13) propisano je kako se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavak 1. citiranog Zakona provoditi između ostalog i sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

 

Međutim, ovdje kao pravo nije niti utvrđivano je li predmetna nekretnina predstavljala građevinsko zemljište ili ne, a posebice prvostupanjski sud nije odredio parcelaciju, dakle nije preuzeo nešto što nije u njegovoj nadležnosti, pa da bi bilo odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost.

Dakle, prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisano odredbom članka 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a na koju povredu u žalbi ukazuje tužena.

 

Prvostupanjski sud daje samo ovlast tužitelju da isti zatraži parcelaciju, a nadležno upravno tijelo prilikom parcelacije uvijek primjerice mora voditi računa je li se parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja traži radi povećanja građevne čestica unutar granice građevnog područja, a što nije dopušteno u smislu odredbe članka 160. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju.

 

Dakle, nadležno upravno tijelo procijenit će jesu li ostvarene pretpostavke za parcelaciju, a tužitelj samo na temelju ove presude ima ovlasti tražiti od nadležnog upravnog tijela da provede parcelaciju ukoliko je ista u skladu sa zakonom.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužene pod 1., te preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Splitu, 25. svibnja 2016. godine