Broj: Gž-2201/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Ivici Botici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku E. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika  K. P. iz Z., OIB:...., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-37/15 od 25. veljače 2016. godine, dana 14. lipnja 2016. godine,

r i j e ši o   j e

I.Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-37/15 od 25. veljače 2016. godine u točci I. izreke rješenja, te se odbacuje tužba tužitelja u ovom predmetu, kao nepravovremena.

II. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-37/15 od 25. veljače 2016. godine u pobijanom dijelu iz točke II. izreke rješenja.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti zahtjeva utvrđenje čina smetanja posjeda nekretnine upisane u zk. ul. 344 k.o. B. n. označene kao čest. zem. 89., u naravi zemljište pod zgradom i dvorište površine 254 m2, odnosno 914 m2, sve upisano u zk. tijelo I., na adresi kuća sagrađena čest. zem. 3589, na 254/432 dijela upisano u drugo zk. tijelo, na način da je tuženik smetao tužitelja parkiranjem vozila u dvorištu tužitelja i na taj način mu smetao posjed, pa je tražio da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Pored toga, istom rješenjem je naloženo tužitelju da naknadi parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna.

Protiv navedenog rješenja žalbu ulaže tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Predmet prvostupanjskog postupka je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite radi smetanja posjeda tužitelja parkiranje vozila na dijelu nekretnine u tužiteljevu vlasništvu.

Sukladno članku 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastanka smetanja.

Pravilno je prvostupanjski sud izvodi zaključak da je, u konkretnom slučaju, nastupila prekluzija, a što jasno proizlazi iz dokaza izvedenih u postupku.

Naime, sasvim je jasno da je tužitelj svoju tužbu sudu predao 2. ožujka 2015. godine, a iz iskaza samog tužitelja danog na zapisnik za glavnu raspravu pred sudom od 13. srpnja 2015. godine jasno proizlazi da je vozilo u vlasništvu tuženika marke Citroen tu parkirano već oko "pola godine",  iz čega jasno proizlazi da je to vozilo zasigurno bilo parkirano na mjestu smetanja posjeda već u siječnju 2015. godine, a sam tužitelj u svom iskazu u više navrata kaže da je više puta prijavljivao policiji taj događaj, od kojih je evidentiran samo onaj od 13. veljače 2015. godine.

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je nastupila prekluzija u konkretnom pravnom odnosu, vodeći računa da je tužitelj saznao za čin smetanja posjeda i počinitelja zasigurno u siječnju 2015. godine zbog čega je izgubio pravo za pružanjem posjedovne zaštite u ovom postupku, kojim utvrđenjima se pridružuje i ovaj drugostupanjski sud.

Nadalje, sukladno članku 282. ZPP-a nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da je rješavanje tužbenog zahtjeva ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ( članak 21. Stavak 3. ZV-a ).

Prvostupanjski sud je donio odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev zbog čega je počinio apsolutnu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točka 13. ZPP-a, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti ( članak 365. stavak 2. ZPP-a ) jer je tužbu  trebalo odbaciti, pa je ovaj sud sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a ukinuo pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu iz točke I. izreke i odbacio tužbu tužitelja kao nepravovremenu.

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o parničnom trošku primjenjujući odredbe članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje u pobijanom dijelu iz točke II. izreke rješenja.

U Splitu, 14. lipnja 2016. godine