Baza je ažurirana 04.02.2025. 

zaključno sa NN 150/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž-2802/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Brankice Malnar članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. U. iz V., …, OIB: …,  2. V. D. iz S. P. u Š., …, OIB: …, 3. M. T. iz V., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku iz R. i 4. D. T. iz V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku iz R., protiv tuženika M. V. iz V., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima F. M. i I. B., odvjetnicima iz R., radi isključenja suvlasnika na zahtjev većine, odlučujući o žalbi tužitelja R. U. izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1483/12 od 08. siječnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 05. listopada 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja R. U. kao neosnovana i   p o t v r đ u j e  presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1483/12 od 08. siječnja 2015. godine u točki I. izreke, kao i u usvajajućem dijelu odluke o troškovima postupka u odnosu na tog tužitelja sadržane u točki II. izreke (osim u dijelu potonje točke izreke u kojem je tužitelju R. U. naložena solidarna naknada parničnog troška tuženiku M. V.).

 

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja R. U. p r e i n a č u j e  se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1483/12 od 08. siječnja 2015. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tužitelju R. U. da solidarno naknadi parnični trošak tuženiku M. V. i sudi:

 

Odbija se zahtjev tuženika M. V. za solidarnu naknadu parničnog troška u odnosu na tužitelja R. U..

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja R. U. izjavljena protiv točke I. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1483/12 od 08. siječnja 2015. godine.

 

II. Odbija se žalba tužitelja R. U. kao neosnovana i   p o t v r đ u j e  rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1483/12 od 08. siječnja 2015. godine u točki II. izreke.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja R. U. (u nastavku teksta: prvotužitelj) koji glasi:

             

„1. Utvrđuje se da na strani tužitelja kao suvlasnika dijela nekretnine kat. čest. br. 803/10, kuća broj 54 i dvorište u ulici …, zk. ul. br. …261, k. o. B. postoje razlozi za isključenje tuženika M. V. iz suvlasničke zajednice navedene nekretnine.

 

2. Tuženik M. V. je dužan u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude otuđiti svoj suvlasnički dio od 12/100 dijela nekretnine iz točke 1. ove presude, koji udio čini stan broj 1 a u prizemlju (jednosobni stan s dnevnim boravkom) koji se sastoji od dnevnog boravka, sobe, kuhinje, degažmana, kupaone i spremišta, ukupne površine 59,33 m2, upisan u poduložak 1, zk. ul. br. 261, k. o. B., te u daljnjem roku od 15 dana napustiti posjed tog suvlasničkog dijela navedene nekretnine s kojim je neodvojivo povezano vlasništvo opisanog posebnog dijela nekretnine, čime će prestati suvlasnička zajednica tužitelja s tuženikom, u protivnom, na zahtjev tužitelja, tuženikov suvlasnički dio će se prodati na javnoj dražbi.“

 

U točki II. izreke naloženo je prvotužitelju, tužiteljici M. T. i tužitelju D. T. da solidarno naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 31.930,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od presuđenja do isplate, a tužitelju V. D. da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.916,25 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok je u preostalom dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška u odnosu na tužitelja V. D. odbijen zahtjev tuženika kao neosnovan, sve pobliže opisano u izreci.

 

Rješenjem suda (točka I. izreke) utvrđeno je da su tužitelji V. D., M. T. i D. T. povukli tužbu u ovoj pravnoj stvari.

 

U točki II. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere koja glasi:

 

„1. Radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja određuje se privremena mjera zabranom tuženiku M. V. da sprječava dovršetak izgradnje započetog zida na dijelu okućnice višestambene zgrade izgrađene na kat. čest. br. 6/1, k. o. M. prema okućnici tužitelja R. U., sukladno skici podjele dvorišta, kao i zabranom vršenja bilo kakvih radova na dijelu okućnice tužitelja R. U., te mu se nalaže uklanjanje cvijeća i svih ostalih stvari s izgrađenog zida na okućnicu, sve u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja.

 

2. Tuženik i protivnik osiguranja odgovara tužitelju R. U. i predlagatelju osiguranja za štetu koja bi mu mogla nastati time što nije nakon dostave rješenja postupio protivno zabrani.

 

3. Ukoliko tuženik i protivnik osiguranja ne postupi po izdanoj privremenoj mjeri, sud će izreći novčanu kaznu od 10.000,00 kuna, te nastaviti izricati istu u smislu članka 16. Ovršnog zakona, sve dok tuženik i protivnik osiguranja ne postupi po rješenju suda.

 

4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovosudnog parničnog postupka pod posl.br.P-1483/12.“

 

Protiv gornje presude, u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke i dio točke II. izreke u kojem je obvezan na naknadu parničnog troška tuženiku, kao i protiv rješenja, pravovremenu žalbu podnosi prvotužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP).

 

U žalbi u bitnome navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora prema vrijednosti nekretnine-stana, koji ni u kojem slučaju nije bio predmet spora.

 

Nadalje ističe da je u ovoj pravnoj stvari sud zakazivao ročišta u vrijeme kada on zbog rada u inozemstvu nije mogao biti nazočan na istima, te da mu nije omogućeno davanje kompletnog iskaza, a da nije proveden dokaz saslušanjem glavnog svjedoka M. M., kao niti dokaz uviđajem na licu mjesta.

 

Prvotužitelj navodi kako je sud zanemario da je tuženik bio kažnjavan radi napada na stanare i njihovu imovinu, a da je isti zajedno sa izvanbračnom suprugom M. R. prijetio majci tužitelja D. i M. T. I. T., zbog čega ona nije govorila istinu kada je iskazala kako se ne nalazi u sukobu s tuženikom.

 

Nastavno ističe da je tužitelj V. D. povukao tužbu zbog materijalnih izdataka koji su nastali nakon što je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio veću vrijednost predmeta spora od one koja je naznačena u tužbi.

 

Isto tako, smatra nezakonitom i odluku o odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere, kao i odluku o troškovima postupka, sve iz razloga koje pobliže navodi u žalbi.

 

Prvotužitelj ne predlaže način rješenja žalbe.

 

Tuženik u odgovoru na gornju žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbaci ili odbije, te prilaže isprave na koje se poziva u odgovoru na žalbu.

 

Žalba prvotužitelja koja je izjavljena protiv naznačene presude je djelomično osnovana, dok je njegova žalba protiv gornjeg rješenja dijelom nedopuštena, a dijelom neosnovana.

 

Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka M. R., D. M., I. T., M. B., D. B. i N. B., kao i iskaza prvotužitelja i tuženika, utvrđuje da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja radi isključenja tuženika iz suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini označenoj kao kat. čest. br. 803/10, iz zk. ul. br. 261, k. o. B., sve pobliže opisano u točki I. izreke pobijane presude.

 

U vezi toga utvrđuje da su tužitelji V. D., M. T. i D. T. tijekom parnice povukli tužbu u ovoj pravnoj stvari, čemu se tuženik nije protivio, pa pozivom na odredbu članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

 

U odnosu na prigovor tuženika da prvotužitelj nije uknjižen kao vlasnik posebnog dijela predmetne nekretnine, već da je kao fiducijarni vlasnik upisan E. U., pa da stoga navedeni tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj parnici, utvrđuje da je prijenos prava vlasništva sa prvotužitelja na potonju osobu izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 200.000,00 kuna, uvećano za pripadajuće kamate, naknade i ostale troškove, te da je fiducijarno vlasništvo podvrsta uvjetnog vlasništva koje pripada prethodnom vlasniku samo radi osiguranja neke njegove tražbine od potonjeg vlasnika, slijedom čega pozivom na odredbu članka 297. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u nastavku teksta: ZV) utvrđuje gornji prigovor tuženika neosnovanim.

 

Nadalje utvrđuje da je prvotužitelj suvlasnik u 42/100 idealnog dijela predmetne nekretnine, pa da isti s obzirom na to nije dokazao da su za usvajanje njegovog tužbenog zahtjeva ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 98. stavak 1. i 2. ZV-a, odnosno da prvotužitelj s obzirom na takav suvlasnički udio nije aktivno legitimiran u ovoj parnici.

 

Slijedom navedenog, odustaje od provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta i saslušanjem svjedoka M. M., jer utvrđuje da bi provođenje tih dokaza bilo suvišno i nepotrebno za utvrđenje merituma ove pravne stvari.

 

Iz navedenih razloga odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

 

Utvrđujući kako prvotužitelj nije dokazao da su za usvajanje opisanog prijedloga za određivanje privremene mjere ispunjene pretpostavke iz članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13 i 93/14, u nastavku teksta: OZ), donosi odluku opisanu u točki II. izreke rješenja.

 

Odluku o parničnom trošku temelji na odredbama članaka 154. stavak 1., 155. i 158. ZPP-a, zatim na odredbi članka 30. stavak 3. OZ-a, kao i na odredbi članka 29. stavak 8. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08 i 125/11, u nastavku teksta: ZOO).

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

 

Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje prvotužitelj, jer iz sadržaja predmetnog spisa ne proizlazi da je istome onemogućeno davanje kompletnog iskaza u ovoj parnici, a na tvrdnje žalitelja da je sud zakazivao ročišta u vrijeme kada on zbog rada u inozemstvu nije mogao biti prisutan na istima, valja odgovoriti da je prvotužitelj tijekom gotovo cijelog postupka bio zastupan po punomoćniku-odvjetniku, pa u smislu odredbe članka 89. stavak 1. ZPP-a nije postojala potreba i njegove nazočnosti na ročištima.

 

Što se pak tiče ročišta od 24. studenoga 2014. godine, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su za njegovo održavanje bile ispunjene potrebne pretpostavke, jer prvotužitelj ničim nije dokazao tvrdnje da zbog poslovnih obveza nije u mogućnosti pristupiti na to ročište, pa slijedom toga nije bilo osnove za usvajanjem njegovog prijedloga za odgodu istoga.

 

Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud odustao od provođenja dokaza uviđajem na licu mjesta i saslušanjem svjedoka M. M., jer je pravilno utvrdio da bi provođenje tih dokaza s obzirom na utvrđeno činjenično stanje bilo suvišno i nepotrebno.

 

Naime, budući da su ostali tužitelji povukli tužbu u ovom predmetu, to prvotužitelj nakon toga prema pravilnom utvrđenju suda više nije aktivno legitimiran na podnošenje iste, jer je njegov suvlasnički udio na prijepornoj nekretnini od 42/100 dijela manji od suvlasničkih udjela preostalih suvlasnika na toj čestici, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 98. stavak 1. i 2. ZV-a odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja.

 

S obzirom na navedeno, nije bio potrebe za provođenjem gore navedenih dokaza, niti su za odluku o žalbi protiv pobijane presude (u dijelu koji se odnosi na točku I. izreke) od utjecaja preostali žalbeni navodi prvotužitelja.

 

Protivno navodima žalitelja, pravilno je sud prvog stupnja na ročištu koje je u ovom predmetu održano dana 31. kolovoza 2012. godine utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kuna (članak 40. stavak 3. ZPP-a), jer je predmet ove parnice, između ostalog, bio i zahtjev tužitelja radi otuđenja stana opisanog u točki I. izreke pobijane presude, pa je s obzirom na to pravilno prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta ovog spora uzeo u obzir i vrijednost tog stana.

 

Što se tiče odluke o parničnom trošku, pogrešno prvotužitelj smatra da on nije dužan naknaditi taj trošak tuženiku zbog toga jer je ustrajao kod tužbe, a to stoga jer je isti u cijelosti izgubio ovu parnicu, pa je pravilnom primjenom odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, odredbe članka 30. stavak 3. OZ-a, kao i odredbe članka 29. stavak 8. ZOO-a, obvezan na naknadu troška ovog postupka protivnoj parničnoj stranci (tuženiku), i to u pravilno utvrđenoj visini.

 

Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prvotužitelja obvezao na solidarnu naknadu troškova postupka, jer u konkretnom slučaju tužitelji nisu solidarno odgovorni u glavnoj stvari, pa žalitelj u smislu odredbe članka 161. stavak 3. ZPP-a ne odgovara solidarno za parnični trošak koji je dosuđen tuženiku.

 

Budući da je pravilno odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja, to je pravilno u smislu odredbe članka 346. stavak 1. OZ-a odbijen i njegov prijedlog za određivanje privremene mjere opisanog sadržaja, jer za udovoljenje tom prijedlogu nisu ispunjene pretpostavke iz potonje odredbe OZ-a.

 

Što se tiče onog dijela žalbe kojom prvotužitelj pobija točku I. izreke gornjeg rješenja, ista je u smislu odredbe članka 358. stavak 3. ZPP-a nedopuštena, jer bi takvu žalbu u skladu s odredbom članka 348. stavak 1. ZPP-a mogli podnijeti samo preostali tužitelji.

 

Stoga je žalbu prvotužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke, kao i u naznačenom dijelu točke II. izreke, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a na jednaki način postupiti i sa dijelom žalbe koja se odnosi na točku II. izreke pobijanog rješenja.

 

Pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke presude.

 

Odluka opisana u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi članka 367. stavak 1. ZPP-a.

 

U Rijeci, 05. listopada 2016. godine.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu