Baza je ažurirana 30.09.2024.
zaključno sa NN 86/24
EU 2024/2614
Broj: Gž-166/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mr. sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćniku K. P., odvjetniku u S. B., protiv tuženika S. M. iz G. V. (OIB: …), zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S. B., radi iseljenja, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonkom Brodu od 16. travanja 2015., broj P-647/14-12., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2016.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužiteljice B. B., ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 16. travnja 2015., broj P-647/14-12. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se tuženiku naloži da se iseli iz nekretnine upisane u zk.ul. 5558 k.o. S. B., kč. br. 4214 kuća broj 9 i dvorište u ulici I. F. u površini od 221 m2, te da istu preda slobodnu od osoba i stvari tužiteljici i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke); tužiteljici je naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).
Protiv presude tužiteljica je pravovremeno podnijela žalbu zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženik iseli iz nekretnine označenih kao kč. br. 5558 upisane u zk.ul. 4214 k.o. S. B., jer u njoj stanuje bez valjane pravne osnove.
U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu od 10. srpnja 2012., broj P-471/2011-26. utvrđeno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici nekretnina upisanih u zk.ul. 4214 k.o. S. B. svako u ½ dijela; da je sada pokojni P. R. K. ugovorom od 11. siječnja 2008. kupio od tuženika S. M. njegovu suvlasnički dio od ½ dijela nekretnina i uknjižio se kao vlasnik u zemljišnoj knjizi na kupljenom suvlasničkom dijelu; da je tužiteljica temeljem Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 6. studenog 2013., koji je solemniziran kod javnog bilježnika M. Č. iz S., pod brojem Ov-7554/13., izvršila prijenos prava vlasništva na svom suvlasničkom dijelu nekretnine od ½, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 40.000 EUR, pa je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik od ½ dijela sada uknjižen G. B., te je na tom suvlasničkom dijelu zabilježeno da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine G. B. sa imena i vlasništva tužiteljice; da se u posjedu cijele nekretnine sada nalazi tuženik, dok tužiteljica nije u posjedu nekretnine.
Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom za iseljenje tuženika iz predmetne nekretnine jer je mišljenja da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, budući nije suvlasnik na predmetnoj nekretnini. Smatra da bi aktivno legitimiran za podnošenje tužbe bio G. B. kao fiducijarni vjerovnik tužiteljice, ali da bi morao zahtijevati da se nekretnina preda tužiteljici kao fiducijarnom dužniku. Pri tome se poziva na članak 275. Ovršnog zakona iz 1996.
Ovakav pravni stava prvostupanjskog suda je pogrešan.
Člankom 312. stavak 2. u vezi s člankom 310. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 93/14 - dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Sporazuma o osiguranju prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 6. studenog 2013. i uknjižbe G. B. kao fiducijarnog vlasnika suvlasničkog dijela od ½ nekretnina upisanih u zk.ul. 5558 k.o. S. B., propisano je da se na temelju sporazuma o osiguranju i izjave protivnika osiguranja da se na predlagatelja osiguranja radi osiguranja novčane tražbine prenese pravo vlasništva nekretnine može tražiti prijenos prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja određene tražbine predlagatelja osiguranja, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.
Člankom 315. OZ-a je propisano da ako sporazumom iz članka 310. stavak 1. ovog Zakona nije drugačije određeno, protivnik osiguranja je ovlašten i dalje koristiti stvari čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, što znači da je tužiteljica i dalje u neposrednom posjedu trebala zadržati svoj suvlasnički dio nekretnine.
Člankom 297. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 81/15 – pročišćeni tekst - dalje: ZV) je propisano da ono što je određeno za založno pravo primjenjivati će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, ako zakonom nije što drugo određeno.
U odluci Ustavnog suda broj U-III-10/2003 od 13. ožujka 2008. ("Narodne novine" broj 50/08) je utvrđeno da osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini (fiducijarno osiguranje ) ne dovodi na strani vjerovnika (kreditora, fiducijara) do stjecanja svih onih ovlaštenja koja ima drugi vlasnik nekretnine. On nekretninu (u pravilu) ne koristi i nema je u neposrednom posjedu, već je kao neposredni posjednik koristi fiducijant.
Člankom 166. stavak 1. ZV je propisano da onoga tko u postupku pred sudom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja stvari smatrati će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, a stavkom 2. istog članka je propisano da će predmnijevanom vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojeg prednika ili može samo sumnjivog, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtjeva posjed bio ga je stekao naplatno, no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.
S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i navedene propise po ocjeni ovog suda, tužiteljica je kao fiducijarni dužnik, odnosno fiducijant, aktivno legitimirana na podnošenje tužbe radi iseljenja treće osobe, u konkretnom slučaju tuženika, jer je u odnosu na njega predmnijevani vlasnik.
Obzirom da tužiteljica ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe za iseljenje u odnosu na tuženika kod navedenog stanja stvari treba utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za iseljenje tuženika u smislu članka 166. stavak 2. ZV.
Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, žalba tužiteljice je prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta, sukladno članku 370. ZPP-a.
U nastavku postupka prvostupanjski sud će, uzimajući u obzir naprijed izloženo, utvrditi da li je osnovan zahtjev tužiteljice za iseljenjem tuženika prema članku 166. stavak 2. ZV. Provođenjem svih navedenih dokaza, kao i drugih potrebnih, prvostupanjski će sud savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donijeti novu presudu.
Budući je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka.
U novoj odluci prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.
Slavonski Brod, 27. listopad 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.