Broj: Gž-3004/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Luke Grgata kao predsjednika vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Andree Boras Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. H. zastupane po O. S., S. služba M., protiv tuženika J. K. iz M., O. k. T. …, OIB: …, zastupan po punomoćnici I. K., odvjetnici iz M., A. S. …, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ps-4/2015 od 3. rujna 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. prosinca 2016. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ps-4/2015 od 3. rujna 2015. godine.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju preda stan položen u zgradi L. k. u M., O. k. T. …, koji se sastoji tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, hodnika i balkona sa terasom u ukupnoj površini od 83,90 m2 slobodan od osoba i stvari, te da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kuna sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Protiv ove presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Tuženik nije podnio žalbu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz čl. 365. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice, za ispražnjenje i predaju stana u M., O. k. T. …, položenog u zgradi L. k., koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, predsoblja, hodnika i balkona sa terasom u ukupnoj površini od 83,92 m2.
U pravilno provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužiteljica vlasnica spomenutog stana anagrafske oznake O. k. T. … u M., položenog u zgradi L. k. I. M.,
- da je tuženik bio zaposlen u L. k. I. M. te da sa obitelji živi u navedenom stanu,
- da se tuženik nalazi u mirovini, te da još uvijek koristi predmetni stan u koji se uselio 1984. godine, te odbija se iseliti iz navedenog stana odnosno predati ga tužiteljici kao vlasnici,
- da se radi o stanu isključivo namijenjenom za službene potrebe,
- da je ugovorom o korištenju stana za službene potrebe zaključenom između L. k. S. i tuženika s nadnevkom S. 29. ožujka 1994. godine, točkom 8. st. 3. propisano da u slučaju odlaska u mirovinu ili smrti korisnika pravo na korištenje stana iz točke 1. Ugovora prestaje na način i po uvjetima utvrđenim Zakonom o stambenim odnosima i Pravilnika o davanju stanova na korištenje i određivanju stambenih kredita,
- da tuženik temeljem navedenog Ugovora o korištenju stana za službene potrebe nije stekao stanarsko pravo, u pogledu stana koji je predmet spora, već se radi o stanu za službene potrebe koji je vezan za funkciju lučkog kapetana L. k. I. M..
Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju pa ga kao pravilno prihvaća i žalbeni sud jer je sud prvog stupnja za svoju ocjenu dokaza dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.
Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da su za to ispunjene odredbe čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) jer se predmetni stan u vlasništvu tužiteljice nalazi u posjedu tuženika bez valjane pravne osobe, pa tužiteljica ima pravo zahtijevati njegovo ispražnjenje i predaju.
Suprotno žalbenim navodima prihvaćanje tužbenog zahtjeva rezultat je pravilne primjene materijalnog prava jer je sud u postupku utvrdio da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, i da se tuženik nalazi u posjedu stana bez valjane pravne osnove kao i da ne postoje razlozi iz čl. 163. st. 1. ZV-a zbog kojih bi posjednik imao pravo odbiti predati stan.
Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti žalbu je tuženika valjalo odbiti i pobijanu prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1., a u svezi čl. 155. ZPP-a.
U Splitu, 5. prosinca 2016. godine
