Broj: Gž-3631/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao suca izvjestitelja i Katije Blaće, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. V. iz V., … zastupane po punomoćnici V. K., odvjetnici u S., protiv tuženice M. L. iz V., …, zastupane po punomoćnicama A. M. rođ. L. iz S., i K. L.-O. iz P., … radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-7783/15 od 14. ožujka 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 30. ožujka 2017. godine

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-7783/15 od 14. ožujka 2016. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica V. V., iz …stekla pravo vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. 2233/3, čest. zem. 2234/2, čest. zem. 2240/4, čest. zem. 2432/2, te čest. zem 2241/2, sve K.O. V., pa je tužiteljica ovlaštena da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime i za cijelo, uz prethodni izbris toga prava sa imena tuženice.“

Odlukom o trošku obvezana je tuženica naknaditi tužiteljici iznos od 20.596,87 kuna.

Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), uz prijedlog da se ista preinači shodno žalbenim navodima, odnosno ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninama označenim kao čest. zem. 2233/3, 2234/2, 2240/4, 2432/2  i 2241/2 sve K.O. V., a sve kao osnov upisa tog prava u zemljišne knjige.

Prvostupanjski sud pravilno je prihvatio zahtjev tužiteljice nakon što je utvrdio da je prednik tužiteljice I. V. pok. P. putem redovne dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Naime, da je njegov posjed bio zakonit, pošten i istinit, te je proteklo redovno vrijeme potrebno da bi se steklo pravo vlasništva.

U utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

S obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja, koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju, ovdje se dakle, radilo o zakonitom posjedu, koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjesnom posjedu jer je prema faktičnom saznanju (mogućnostima saznanja) posjednik mogao pouzdano zaključiti da je stvar koju posjeduje njegova, kao i o istinitom posjedu, budući da isti nije stečen ni silom, ni prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja, te je isteklo vrijeme potrebno za redovnu dosjelost (članak 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

Inače, na nekretnini se dosjelošću stječe vlasništvo u trenutku kad se ispune zakonom predviđene pretpostavke, dakle bez upisa u zemljišne knjige (članak 129. stavak 1. ZV-a), a stjecatelj je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva (članak 130. stavak 1. ZV-a). Novi vlasnik, odnosno onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima dakle, pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnu knjigu, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva, ali ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manje vlasnik.

Tužiteljica je pak u naprijed izloženim činjeničnim i pravnim okolnostima, vlasništvo ovih nekretnina stekla nasljeđivanjem u kom pravcu sud prvog stupnja i citira odnosno rješenje o nasljeđivanju. Nasljeđivanje predstavlja zasebnu pravnu osnovu stjecanja vlasništva, a vlasništvo se stječe u času smrti ostavitelja.

U svezi žalbenih navoda također treba reći da se žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju.

Nadalje, pitanje jesu li u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke nekretnine obrađene ili zapuštene nije od odlučnog značaja, ako su se prethodno stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti. Stoga ako je prednik tužiteljice na temelju dosjelosti stekao pravo vlasništva tada nije od odlučnog značenja za osnovanost tužbenog zahtjeva činjenica da su sporne nekretnine sada eventualno zapuštene, odnosno neobrađene. Okolnost da je određena nekretnina zapuštena odnosno neobrađena dakle, ne dovodi sama po sebi do gubitka prava vlasništva koje je stečeno na temelju dosjelosti, jer pravo vlasništva ovlašćuje svoga nositelja da sa stvari koja je njegovo vlasništvo čini što ga volja ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (članak 30. ZV-a).

Pored toga, kada osporava navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, tuženica se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavlja vlastitu ocjenu, a da pri tom ne navodi u čemu i zbog čega bi sudska ocjena dokaza bila neuvjerljiva, nelogična i neusklađena s pribavljenim i izvedenim dokazima.

Sudska ocjena dokaza, koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda, suglasna je odredbi članka 8. ZPP-a, te takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

Neosnovano tuženica u žalbi ističe i relativnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 7. ZPP-a, budući da odredbom članka 7. ZPP-a nije utvrđena dužnost suda u odnosu na utvrđenje spornih činjenica, već je utvrđena obveza stranaka da su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, slijedom čega sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvoditi dokaze koje one nisu predložile.

Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Osnovom iznijetog, kako prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 30. ožujka 2017. godine.