Broj: Revr 1839/12-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u N., protiv tuženika H. š. d.o.o., U. š., P. N., zastupanog po punomoćniku M. K., dipl. iur., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1088/2011-2 od 13. rujna 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-619/10-11 od 30. studenoga 2010., u sjednici održanoj 8. prosinca 2015.,
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u stavku I. izreke utvrđuje se da je tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 21. srpnja 2009., kojom se otkazuje tužiteljev ugovor o radu od 4. travnja 2000., nije dopuštena. Stavkom II. izreke te presude naloženo je tuženiku vraćanje tužitelja na poslove komercijaliste prodaje i nabave prema ugovoru o radu, priznanje svih prava iz tog ugovora, kao i da mu nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.000,00 kn.
Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijane presude uz dosudu svih parničnih troškova.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.
Pobijana presuda nije donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a već na osnovi odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a.
Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući da se u konkretnom slučaju radi o institutu otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, dok drugostupanjski sud, povodom žalbe tuženika, preinačuje tu presudu i odbija tužbeni zahtjev uz ocjenu da je takav zaključak prvostupanjskog suda pogrešan budući se u konkretnom slučaju radi o potpisivanju suglasnosti za premještaj na drugo radno mjesto uz potpisivanje novog ugovora o radu. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, tužitelj je na takav način, bez da je dokazao postojanje bilo kakvih mana volje, sukladno članku 249. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15), pokazao svoju pravu volju za premještaj i stoga navedena suglasnost nije pravno manjkava.
U sadržaju podnesene revizije izrijekom se tvrdi da je tuženik svojim postupanjem, odnosno davanjem tužitelju na potpis suglasnosti za premještaj na drugo radno mjesto i sklapanjem s tužiteljem novog ugovora o radu od 21. srpnja 2009., otkazao ugovor o radu od 4. travnja 2000. s ponudom izmijenjenog ugovora, a da nisu ostvarene pretpostavke za otkaz naznačenog ugovora o radu.
Polazeći od toga, ako se u konkretnoj pravnoj stvari, sukladno tvrdnjama revidenta i suda prvog stupnja, radi o predmetu spora u kojem radnik traži donošenje presude kojom će se utvrditi nedopuštenost tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, koji ugovor je tužitelj prihvatio pridržavajući pravo osporavati dopuštenost takvog otkaza (članak 114. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03 i 137/04 - pročišćeni tekst), tada se ne radi o presudi koja je donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
Jednako tako, ako se tužbenim zahtjevom pobija tužiteljeva suglasnost o premještaju na drugo radno mjesto i ako se utvrđuje da je tužitelj u ovom slučaju sporazumno s poslodavcem izmijenio postojeći ugovor o radu sklapanjem novog ugovora, kako je to zaključio drugostupanjski sud pozivajući se na odredbe obveznog prava, niti tada se ne bi radilo o slučaju iz članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a.
Pobijanom odlukom nesporno nije prestao tužiteljev radni odnos budući je on i nadalje u radnom odnosu kod tuženika (istina na drugom radnom mjestu) i to na temelju pisane i pravno valjane suglasnosti te novog ugovora o radu pa je za prosudbu o dopustivosti revizije mjerodavna isključivo odredba iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a.
Tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora, a niti je sud u smislu članka 40. stavak 4. ZPP-a rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora. Zbog toga se primjenjuje odredba iz članka 40. stavak 5. ZPP-a prema kojoj se predmnijeva da je u ovom slučaju vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.
Slijedom toga tužiteljeva revizija, sukladno pretpostavkama iz članka 382. stavak 1. ZPP-a (vrijednosni kriterij) u ovom predmetu nije dopuštena.
Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. prosinca 2015.
