Broj: Revr 489/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. T. iz V., koju zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda V., radi utvrđenja djelomične ništavosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1183/12-2 od 29. studenoga 2012., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj P-990/09-10 od 23. srpnja 2010., u sjednici održanoj 30. ožujka 2016.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se djelomično ništav Sporazum o uređenju radno-pravnih statusa bivših radnika B. d.d. sklopljen dana 18. svibnja 2007. godine između tužitelja, zastupanog po Udruženju radnika „B.“ iz V., M. P., odvjetnika iz V., B. M., odvjetnika iz V. i P. Đ., odvjetnika iz V., kao pravnih zastupnika Udruženja i radnika s jedne strane i tuženika B. d.d. proizvodnje i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda iz V., ... s drug strane i to:

u točki 2. st. 6. koji glasi:

„Radno neangažirani radnici putem Udruženja i svojih punomoćnika, uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje i priznanje staža iz prethodnih stavaka prihvaćaju kao cjelovitu isplatu svih svojih potraživanja i zadovoljenje prava od bivšeg poslodavca, te priznaju, da su tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namireni, kako za otpremnine, tako i za neisplaćene plaće s kamatama, čime se odriču svih daljnjih potraživanja po tim osnovama.“,

u točki 3. st. 2. koji glasi:

„Radno neangažirani radnici koji su pokrenuli sudske postupke, radi utvrđenja i priznanja radnog staža, te naplate svojih potraživanja po tome osnovu, obvezuju se povući podnesene tužbe, ovršne ili druge prijedloge za naplatu svojih potraživanja i odreći se od daljnjih tužbenih zahtjeva, ovrha i sl.“,

u točki 4. dio teksta koji glasi:

„.... te se obvezuju, da će nakon potpisa ovog Sporazuma, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana povući sve podnesene tužbe, ovršen i druge prijedloge za naplatu i u ime svojih opunomoćitelja odreći se tužbenih zahtjeva kao i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka, radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja iz ovog Sporazuma po njegovom izvršenju.“.

II. Nalaže se tuženiku B. d.d. proizvodnja i promet obuće, gumarskih i ostalih proizvoda iz V. ... da tužitelju Lj. T. iz V., ... isplati 30.000,00 kuna (slovima:tridesettisućakuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče

od dana podnošenja ove tužbe pa do konačne isplate, kao i da tužiteljici naknadi sav prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe“.

odbija se u cijelosti kao neosnovan.“

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje (stavak I. izreke), a tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe (stavak II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela izvanrednu reviziju pozivajući se na čl. 382. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku i predložila ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Podnositeljica revizije je u reviziji određeno navela da podnosi izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku i to zbog pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz obrazloženja revizijom pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je sud tu presudu donio na temelju čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“,  broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP).

Odredbom čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP ovaj sud je o tužiteljičinoj reviziji odlučivao kao o redovnoj reviziji unatoč činjenici što je tužiteljica u reviziji navela da podnosi izvanrednu reviziju.

Pobijana drugostupanjska presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o svim tužbenim zahtjevima koju su postavljeni tužbom jer nije odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se tuženiku naloži da u radnu knjižicu tužiteljice upiše radni staž na temelju Sporazuma o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. sklopljenog 18. svibnja 2007. i to za razdoblje od 4. prosinca 1991. do 31. ožujka 2003. te da podatke o utvrđenom stažu osiguranja prijavi nadležnom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u roku od 8 dana. Nadalje, tvrdi da se drugostupanjski sud na taj žalbeni navod nije očitovao iako je to bio dužan učiniti sukladno čl. 364. ZPP, čime tužiteljica zapravo ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Također navodi da u obrazloženjima nižestupanjskih presuda nisu navedeni razlozi odlučnim činjenicama,  čime su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o svim tužbenim zahtjevima koje je postavila u tužbi treba reći da je odredbom čl. 339. st. 1. ZPP propisano da ako je sud propustio da odluči o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio da odluči o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Stoga je tužiteljica mogla prvostupanjskom sudu podnijeti prijedlog za donošenje dopunske presude u roku propisanom odredbom čl. 339. st. 1. ZPP ako je smatrala da prvostupanjskim sud nije odlučio o svim tužbenim zahtjevima. Iz spisa proizlazi da tužiteljica nije sudu podnijela prijedlog za donošenje dopunske presude te da tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom uopće nije postavila tužbeni zahtjev da kojim je zahtijevala upis radnog staža u radnu knjižicu za razdoblje od 4. prosinca 1991. do 31. ožujka 2003. niti zahtjev da sud tuženiku naloži da  prijavi podatke o utvrđenom stažu osiguranja nadležnom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

Suprotno tvrdnji revidentice iznesenoj u reviziji prema ocjeni ovoga suda tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženjima nižestupanjskih presuda nisu proturječni niti nejasni pa navedene presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

Nadalje, tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve one žalbene navode koji su odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojeg revidentica upire u reviziji.

Tužbenim zahtjevom tužiteljica je od tuženika zahtijevala utvrđenje djelomične ništavosti Sporazuma o uređenju radno-pravnog statusa bivših radnika B. d.d. sklopljenog 18. svibnja 2007. (u daljnjem tekstu: Sporazum) i to u točki 2. stavak 6. kojom prihvaća isplatu svojih potraživanja te priznaje da je tom isplatom i priznanjem radnog staža u cijelosti namirena za otpremnine i neisplaćene plaće te da se time odriče svih daljnjih potraživanja po tim osnovama, u točki 3. st. 2. kojom se radnici obvezuju povući podnesene tužbe, ovršne i druge prijedloge za naplatu svojih potraživanja i odreći se tužbenih zahtjeva, ovrha i sličnog u postupcima radi utvrđenja i priznanja radnog staža i naplate svojih potraživanja po tom osnovu, u točki 4. u dijelu u kojem se obvezuje da će nakon potpisa Sporazuma najkasnije u roku od 8 dana povući podnesene tužbe, ovršne i druge prijedloge za naplatu i odreći se tužbenih zahtjeva i pokretanja bilo kakvih drugih postupaka radi utvrđenja prava ili naplate potraživanja iz Sporazuma po njegovom izvršenju te da sud naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 30.000,00 kuna po osnovi otpremnine i neisplaćene plaće.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivajući se na odredbe čl. 327. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), čl. 322. st. 1. ZOO i čl. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 142/03, 137/04 i 68/05).

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Tužiteljica u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava dijelom navoda iznosi činjenice i daje vlastite zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja vezanog za odjavu tužiteljice sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ovdje treba naglasiti da takve, činjenične navode revidentice iznesene u reviziji, ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revidentica se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 30. ožujka 2016.