Broj: Gž-3159/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari tužitelja I. H. d.o.o. O., OIB …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku iz O., protiv tužene G. L. iz Z., OIB …, zastupane po skrbnici M. L. iz Z., a ona po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-2646/2013 od 12. lipnja 2015. godine, dana 04. travnja 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I.        Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i  p o t v r đ u j e  presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. Povrv-2646/2013 od 12. lipnja 2015.g.

             

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z. posl.br Ovrv-2539/2013 od 15. travnja 2013.g., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 6.543,55 kn sa zateznom kamatom, kao i nadoknaditi mu ovršni trošak u iznosu od 2.106,25 kn sa zateznom kamatom. Točkom 2. izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.046,88 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužene odbijen kao neosnovan.

 

Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava.

 

U žalbi, u bitnome, navodi da se, sve dok tužena nije odlukom suda djelomično lišena poslovne sposobnosti, zaključuje da je poslovno sposobna pa da je sud prvog stupnja nepotrebno utvrđivao tu činjenicu i provodio medicinsko vještačenje.  Osporava i odluku o trošku, a potražuje i trošak sastava žalbe.

 

Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja u donošenju iste počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje: ZPP ), kao niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje žalbom, jer su u obrazloženju presude navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev radi isplate novčane naknade na ime telekomunikacijskih usluga temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od dana 10. listopada 2012.g. kojim je tužena zasnovala pretplatnički odnos sa T. d.o.o. ( list 91 spisa ). Tužitelj je dostavio Ugovor o cesiji zaključen sa T. d.o.o. dana 15. ožujka 2013.g., kojim da je na tužitelja prenijeto potraživanje spram tužene proizišlo iz ugovornog odnosa sa T. d.o.o.

 

Valja reći da među strankama nije sporno da je tužena dana 10. listopada 2012.g. potpisala zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa T. d.o.o., da je tom prilikom tužena preuzela mobitel S. X. L. (P) B., kao i da utužene račune tužena nije podmirila.

 

Jednako tako, tužitelj nije osporio medicinsku dokumentaciju priležeću spisu iz koje proizlazi da je tužena dvanaest puta bolnički liječena na Klinici V., time da je sa jedanaestog liječenja otpuštena dana 09. listopada 2012.g., dan prije potpisivanja predmetnog ugovora sa T. d.o.o.

 

S obzirom na žalbene navode tužitelja, sporno je da li je pravno dopušteno u sudskom postupku utvrđivati činjenice vezane za poslovnu sposobnost stranke ukoliko o tome nije riješeno odlukom nadležnog tijela.

 

U odnosu na to pitanje, sud prvog stupnja utvrđuje da je kratko vrijeme nakon sklapanja predmetnog ugovora, i to rješenjem Centra za socijalnu skrb Z. od 13. prosinca 2012.g. tuženoj imenovan posebni skrbnik u osobi majke M. L., kao i da je tužena nakon sklapanja tog ugovora rješenjem nadležnog suda djelomično lišena poslovne sposobnosti, između ostalog, i u pogledu poduzimanja svih pravnih radnji i poslova. Zbog toga, sud prvog stupnja smatra da je u postupku bilo potrebno utvrditi je li tužena u vrijeme sklapanja spornog ugovora bila ubrojiva, odnosno sposobna za rasuđivanje, odnosno je li bila poslovno sposobna. Pa kako je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da tužena u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa T. d.o.o. nije bila sposobna za sklapanje istog, sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 276. st. 2. i 3. ZOO-a odlučuje kao u izreci pobijane presude.

 

Pravno stajalište suda prvog stupnja pravilno je.

 

Odredbom čl. 120. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 i 61/11; dalje: ObZ) propisano je da se poslovna sposobnost stječe punoljetnošću ili sklapanjem braka prije punoljetnosti.

 

Odredbom čl. 221. st. 3. ZPP-a je propisano da činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

Dakle, sukladno citiranoj odredbi čl. 120. st. 1. ObZ-a pretpostavlja se da je punoljetna osoba poslovno sposobna, ali je sukladno odredbi čl. 221. st. 3. ZPP-a dopušteno dokazivati suprotno. Drugim riječima, iako je u odnosu na tuženu vrijedila presumpcija da je ista u trenu sklapanja predmetnog ugovora sa T. d.o.o. bila poslovno sposobna, riječ je o oborivoj presumpciji u odnosu na koju je tužena mogla dokazivati suprotno, što je u konačnici i učinila i tu presumpciju oborila.

 

Pa kako je nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje utvrđeno da su intelektualne i voljne sposobnosti potrebne za rasuđivanje tužene u vrijeme sklapanja ugovora izostajale, to je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja, iako prema mišljenju ovog suda u primjenu dolazi odredba čl. 276. st. 1. ZOO-a.

 

Iz navedenih je razloga valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

 

Jednako tako, kako je tužena u parnici uspjela u cijelosti, to joj je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st 3. ZPP-a, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 142/12 i 103/14 ) pravilno dosudio i troškove parničnog postupka.

 

              Kako je tužitelj sa žalbom nije uspio, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

 

U Rijeci, 04. travnja 2016. godine