Broj: Rev 2826/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. T. iz B., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika J. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica M. D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2086/13 od 3. ožujka 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-716/09 od 7. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2016.
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na naknadu štete u iznosu 10.500,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.
Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 7.750,00 kn sa zateznim kamatama od 7. svibnja 2013. do isplate.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen glavni tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama.
Djelomično je prihvaćena žalba tužitelja glede odluke o troškovima postupka tako što je odbijen dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu 1.500,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) izjavio tužitelj zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Da li nekom pripada pravo iz čl. 19. ZOO za dosuđenje nematerijalne štete ako je zadobio povrede koje su izazvale bolove i strah, a koje u sudsko-medicinskom smislu ne predstavljaju povrede?
2. Koje vještake koristiti radi utvrđenja visine nematerijalne štete radi povrede prava osobnosti (fizički bolovi, strah, naruženje, duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti), da li vještake sudske medicine ili vještake specijalizirane za pojedinu vrstu ozljeda?"
Obrazlažući razloge važnosti tužitelj se pozvao na više odluka raznih sudova i to presudu Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-356/10, P-1449/09, P-1174/09, P-62/10 koje su potvrđene presudama Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-925/11, Gž-2512/10, Gž-211/11 i Gž-2445/10.
Predložio je da se pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. navedenog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa tako primjerice u smislu st. 1., ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
U takvoj tzv. izvanrednoj reviziji, suglasno odredbi st. 3. čl. 382. ZPP, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete istaknut od strane treće osobe iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili su tužbeni zahtjev u bitnome zbog toga što je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj kao suvozač nije zadobio ozljede u sudsko-medicinskom smislu, zatim da je trpio zanemarive bolove po intenzitetu i trajanju, da nema naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti, kao ni potrebe za tuđom njegom i pomoći, a strah je također bio slab, kratkotrajan te nije ostavio posljedica.
Odlučujući o nedopuštenosti podnesene revizije u prvom redu valja reći da je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija) funkcionalno ograničena i supsidijarna u odnosu na reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovna revizija), jer se ona može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da pored pravnog pitanja uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava, kako je već rečeno, trebaju biti izloženi i određeni razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U predmetnom slučaju izložene pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene ne postoje.
Povreda prava osobnosti iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05) ne znači bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade, već samo kada sud nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju.
U predmetnom slučaju sve odluke na koje se tužitelj pozvao u prilogu zasnivaju se na različitoj i drugačijoj činjeničnoj situaciji, a time i pravnom temelju za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti od situacije iz koje tužitelj želi ostvariti naknadu štete u ovom predmetu pa utoliko nije riječ o materijalnopravnom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, dok u odnosu na postupovnopravno pitanje u reviziji i nisu posebno obrazloženi razlozi važnosti.
Zbog toga valja zaključiti da postavljena pitanja ne sadrže određene razloge važnosti, odnosno nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 25. svibnja 2016.
