Broj: Revr 1346/15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice O. Š., OIB: ..., drugotužitelja I. Š., OIB: ... i trećetužiteljice T. Š., OIB: ..., svi iz P., koje zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika U. T. d.d. P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3030/14-2 od 3. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-2419/10-43 od 20. lipnja 2014., u sjednici održanoj 6. srpnja 2016.,
r i j e š i o j e
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:
„Nalaže se tuženiku U. T. d.d. da tužiteljima isplati iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče od 2. listopada 2007. godine do isplate u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu od 150.000,00 kuna zahtjev odbija.
Svaka stranka će snositi vlastiti trošak ovoga postupka.“
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Podredno je predložio ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tuženika nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radi narušenog zdravlja pokojnog prednika tužitelja koji je na radnom mjestu kod tuženika obolio od profesionalne bolesti - azbestoze zbog koje je i umro.
Sudovi su pozivom na odredbu 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 1063. ZOO utvrdili da je tuženik odgovoran za nastanak profesionalnog oboljenja kod pokojnog prednika tužitelja – azbestoze, zbog izloženosti azbestu na radnom mjestu te su na temelju odredbe čl. 1100. ZOO tužiteljima dosudili pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti narušenjem zdravlja u iznosu od 70.000,00 kuna.
Iz sadržaja revizije proizlazi da revident u reviziji nije decidirano naveo podnosi li redovnu ili izvanrednu reviziju, već je samo naveo da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP. Nadalje, nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 2. i točka 3. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti nije donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP i čl. 373.b ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da podnesena izvanredna revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose i u reviziji moraju biti određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.
Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena.
Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda revident u reviziji nije određeno naznačio niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, a predmetnu reviziju sastavio je kao redovnu reviziju podnesenu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
U odnosu na tuženikove revizijske navode kojima obrazlaže revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti jer u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost redovne niti izvanredne revizije.
Zbog navedenog je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. srpnja 2016.
