Broj: Gž R-2/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari tužiteljice L. M., OIB............, protiv tuženika Č. – V. d.o.o. OIB:.........., koga zastupa zakonski zastupnik – direktor R. Š., dipl. ing., radi poništenja sporazuma o prestanku ugovora o radu, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovnim brojem Pr-379/2015-5 od 15. prosinca 2015. godine, dana 16. rujna 2016. godine,

r i j e š i o   j e

              Uvaženjem žalbe tužiteljice  u k i d a se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovnim brojem Pr-379/2015-5 od 15. prosinca 2015. godine i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba.

              Protiv tog rješenja žali se tužiteljica bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.

              U žalbi ustraje kod tvrdnje da je njena tužba osnovana, jer je potpisala sporazum i prestanak Ugovora o radu pod prijetnjom, ucjenom i prisilom, u tajnosti i na nezakonit način.

              Ne konkretizira žalbeni prijedlog.

              Žalba je osnovana.

              Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za poništenje sporazuma o prestanku Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 18. rujna 2014. godine, kao i utvrđenja da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao sa danom 19. rujna 2014. godine i da se tužiteljica vrati na radno mjesto spremačice.

              Sud prvog stupnja nakon ocijene da tužba nije podesna za raspravljanje, vratio je tužbu tužiteljici na ispravak pozivom na odredbu čl. 109. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP).

              Tužiteljica je podneskom od 30. studenoga 2015. godine ispravila tužbu. međutim, tužiteljica nije dostavila pisani zahtjev za zaštitu prava i dokaz o njegovom podnošenju tuženiku kao poslodavcu.

              Sud prvog stupnja nakon toga je rješenjem odbacio tužbu, nalazeći da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava tuženiku kao poslodavcu u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14; dalje ZR) pa tužiteljica ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (čl. 133. st. 3. ZR-a).

              Takav stav suda prvog stupnja nije pravilan.

              Naime, tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se poništi sporazum o prestanku Ugovora o radu. U tom slučaju sva pitanja nedostatka oblika ili mane volje pri sklapanju ugovora (sporazuma) o prestanku Ugovora o radu računaju se, po mišljenju ovog suda, prema općim propisima obveznog prava.

              U takvom slučaju procedura za ostvarenje prava radnika iz čl. 133. ZR-a ne primjenjuje se u sporu u kojem radnik pobija sporazum o prestanku Ugovora o radu zbog zablude, odnosno općenito zbog mana volje.

              Za podnošenje tužbe radi poništenja zbog mana volje, sporazuma radnika i poslodavca o prestanku ugovora o radu, mjerodavna je odredba čl. 279.-285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO).

              U ponovnom postupku sud prvog stupnja će  ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

              Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice rješenje suda prvog stupnja ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu čl. 380. t. 3. ZPP-a.

U Rijeci, 16. rujna 2016. godine