Baza je ažurirana 15.10.2024.
zaključno sa NN 95/24
EU 2024/2673
Broj: Gž R-2/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari tužiteljice L. M., OIB............, protiv tuženika Č. – V. d.o.o. OIB:.........., koga zastupa zakonski zastupnik – direktor R. Š., dipl. ing., radi poništenja sporazuma o prestanku ugovora o radu, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, poslovnim brojem Pr-379/2015-5 od 15. prosinca 2015. godine, dana 16. rujna 2016. godine,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužiteljice u k i d a se rješenje Općinskog suda u Vukovaru, poslovnim brojem Pr-379/2015-5 od 15. prosinca 2015. godine i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba.
Protiv tog rješenja žali se tužiteljica bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.
U žalbi ustraje kod tvrdnje da je njena tužba osnovana, jer je potpisala sporazum i prestanak Ugovora o radu pod prijetnjom, ucjenom i prisilom, u tajnosti i na nezakonit način.
Ne konkretizira žalbeni prijedlog.
Žalba je osnovana.
Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za poništenje sporazuma o prestanku Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 18. rujna 2014. godine, kao i utvrđenja da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao sa danom 19. rujna 2014. godine i da se tužiteljica vrati na radno mjesto spremačice.
Sud prvog stupnja nakon ocijene da tužba nije podesna za raspravljanje, vratio je tužbu tužiteljici na ispravak pozivom na odredbu čl. 109. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP).
Tužiteljica je podneskom od 30. studenoga 2015. godine ispravila tužbu. međutim, tužiteljica nije dostavila pisani zahtjev za zaštitu prava i dokaz o njegovom podnošenju tuženiku kao poslodavcu.
Sud prvog stupnja nakon toga je rješenjem odbacio tužbu, nalazeći da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava tuženiku kao poslodavcu u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14; dalje ZR) pa tužiteljica ne može zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (čl. 133. st. 3. ZR-a).
Takav stav suda prvog stupnja nije pravilan.
Naime, tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se poništi sporazum o prestanku Ugovora o radu. U tom slučaju sva pitanja nedostatka oblika ili mane volje pri sklapanju ugovora (sporazuma) o prestanku Ugovora o radu računaju se, po mišljenju ovog suda, prema općim propisima obveznog prava.
U takvom slučaju procedura za ostvarenje prava radnika iz čl. 133. ZR-a ne primjenjuje se u sporu u kojem radnik pobija sporazum o prestanku Ugovora o radu zbog zablude, odnosno općenito zbog mana volje.
Za podnošenje tužbe radi poništenja zbog mana volje, sporazuma radnika i poslodavca o prestanku ugovora o radu, mjerodavna je odredba čl. 279.-285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11; dalje ZOO).
U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.
Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužiteljice rješenje suda prvog stupnja ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu čl. 380. t. 3. ZPP-a.
U Rijeci, 16. rujna 2016. godine
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.