Broj: Gž R-341/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Dražana Penjaka predsjednika vijeća, Verice Franić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Arijane Bolanča, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K. P., iz …zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Croatia zdravstveno osiguranje d.d. Zagreb, Miramarska 22, OIB: 45302812775, zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u O. društvu G. i K., u Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 24- Pr-12505/13-23 od 6. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 27. listopada 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Uvažava se žalba tuženika kao osnovana pa se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 24- Pr-12505/13-23 od 6. srpnja 2015., u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV izreke te sudi:

 

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

 

"I.Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 184-I-10 sklopljenog 21.9.2010., a koju odluku je 21.8.2013. donio tuženik C…., kao i odgovor tuženika na Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 30.9.2013.

 

II.Nalaže se tuženiku Croatia zdravstveno osiguranje d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB: 45302812775 da tužiteljici T. K. P. iz Z., …, isplati naknadu bruto plaće za:

- rujan 2013. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.10.2013.,

- listopad 2013. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.11.2013.,

- studeni 2013. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.12.2013.,

- prosinac 2013. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.01.2014.,

- siječanj 2014. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.02.2014.,

- veljača 2014. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.03.2014.,

- ožujak 2014. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.04.2014.,

- travanj 2014. u iznosu od 1.600,00 kn s dospijećem 15.05.2014. uvećano za zakonske zatezne kamate, a koje kamate teku od dana dospijeća pojedinog iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, pa sve do isplate, sve u roku 8 dana."

 

II.Nalaže se tužiteljici u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 3.250,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđuje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 21. kolovoza 2013., te tuženikove odluke (odgovora) od 30. rujna 2013. kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava.

 

Pod točkom II. izreke prihvaćen je zahtjev tužiteljice na isplatu s osnove  naknade plaće za razdoblje od rujna 2013. do travnja 2014. u mjesečnim iznosima od po 1.600,00 kuna bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u izreci. 

 

              Pod točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje raskid ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 21. rujna 2010. i da radni odnos prestaje s danom 31. siječnja 2015. te obvezivanje tuženika da s osnova naknade štete isplati tužiteljici iznos od 34.086,90 sa zakonskim zateznim kamatama od dana zaključenja glavne rasprave do isplate.

 

              Nadalje, pod točkom IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. izreke kao i odluku o trošku pod točkom IV. izreke iz svih žalbenih razloga sadržanih u odredbi članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, potražujući ujedno trošak sastava žalbe.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio u okviru ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj žalbeni sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu kojeg je dao tuženik kao poslodavac tužiteljici odlukom od 21. kolovoza 2013. te odluke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu povrijeđenih prava, kao i zahtjev za isplatu naknade plaće za razdoblje od rujna 2013. do travnja 2014. u mjesečnim iznosima od po 1.600,00 kuna.

 

Između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica do 21. kolovoza 2013., bila radnik tuženika na radnom mjestu Stručnjak u Službi za medicinske poslove, sa koeficijentom složenosti poslova 2,8, a od 21. kolovoza 2013. godine pa nadalje sa koeficijentom složenosti poslova 2,2. Nadalje, nije bilo sporno ni to da je tuženik kao poslodavac donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora od 21. kolovoza 2013. godine te je tužiteljica protiv iste podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojeg je tuženik odbio odlukom (odgovorom) od 30. rujna 2013. godine, pa je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava predmetnom tužbom. Isto tako, nije bilo sporno da je tužiteljica radnica tuženika koja se vratila s korištenja rodiljnog dopusta i da kod iste od dana vraćanja na posao nakon korištenja rodiljnog dopusta do dana donošenja predmetne odluke o otkazu nije proteklo godinu dana.

 

U ispravno provedenom postupku je utvrđeno slijedeće:

 

              -da iz Odluke o otkazu od 21. kolovoza 2013. godine je razvidno kako se tužiteljici otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2010. godine, te joj se nudi sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto Samostalnog stručnjaka odnosno za isto radno mjesto na kojemu je radila, ali s koeficijentom složenosti poslova 2,2,

 

          -da je iz obrazloženja spomenute Odluke razvidno kako je tuženik od 1. siječnja do 31. svibnja 2013. godine poslovao negativno i ostvario gubitak u poslovanju, zbog čega je uprava tuženika dana 24. lipnja 2013. godine donijela odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 28. listopada 2009. godine, te odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrednovanju radnih mjesta od 28. listopada 2009. godine, a koje odluke predstavljaju mjere smanjenja troškova poslovanja u vidu smanjenja mase plaća, kako je navedenom odlukom došlo do smanjenja koeficijenta složenosti poslova kojim se određuje osnovna plaća za radno mjesto samostalnog stručnjaka, te sada iznosi 2,2 a tužiteljica je odbila potpisati ponuđeni ugovor o radu, to je uprava društva tužiteljici otkazala ugovor o radu i ponudila sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto Samostalnog stručnjaka u Službi za medicinske poslove, odjelu asistentice s koeficijentom složenosti 2,2,

 

-da je povjerenik sindikalne podružnice Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju, Podružnici tuženika I. P. dala suglasnost za davanje otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužiteljici prema očitovanju od 23. kolovoza 2013. godine,

 

              -da je člankom 66. Kolektivnog ugovora tuženika, sklopljenog 26. srpnja 2013. godine između Granskog sindikata zaposlenih u osiguranju Hrvatske i tuženika (dalje: KU) ugovoreno da nakon proteka između ostalog rodiljnog i roditeljskog dopusta, radnik koji je koristio to pravo ima pravo povratka na poslove na kojima je radio prije korištenja tog prava, a ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova, društvo mu je dužno ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova, čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je obavljao prije korištenja tog prava. Ujedno je propisano da se tim radnicima ne može u trajanju od jedne godine dati redoviti otkaz ugovora o radu osim otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika,

 

         -da je člankom 117. istog KU propisano da uprava društva može donijeti odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovnih ili osobno uvjetovanih razloga samo uz suglasnost radničkog vijeća (sindikata) u slučaju kada se radi, između ostalog, o majci za vrijeme korištenja porodnog dopusta, odnosno jednu godinu nakon korištenja tog dopusta,

 

-da je Stručno tijelo za praćenje i tumačenje KU na sastanku održanom dana 6. studenog 2014. godine razmatralo odredbe članka 66. i 117. KU, te dalo tumačenje tih odredbi na način da je potrebno ove dvije odredbe tumačiti zajedno, jer se radi o općoj i posebnoj normi gdje odredba članka 117. predstavlja posebniju odredbu u odnosu na odredbu članka 66. KU, jer uređuje izuzetak pod kojim društvo radnicama koje su koristile rodiljni i roditeljski dopust unutar jedne godine nakon korištenja tog dopusta izuzetno može otkazati ugovor o radu zbog poslovnih ili osobno uvjetovanih razloga (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu na način da joj se ponudi ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima – nižom plaćom), ako je prethodno pribavilo suglasnost sindikata. Svrha odredaba iz članka 117. stavak 2. alineja 2. KU da je upravo u tome što je prava volja ugovornih strana bila da se otkaz ugovora o radu ipak može dati pod definiranim okolnostima koje su ugovorne strane uredile Kolektivnim ugovorom,

 

-da je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika na temelju sporazuma o prestanku ugovora o radu od 28. siječnja 2015. godine s danom 1. veljače 2015. godine.

 

Kod navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje kako je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, prvenstveno smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o tome da je isto pravo iz radnog odnosa, različito uređeno odredbom članka 66. i 117. KU, pa u takvoj situaciji da dolazi do primjene odredbe članka 7. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR), koja propisuje primjenu za radnika najpovoljnijeg prava, a što bi u ovom slučaju bilo pravo iz članka 66. KU pa da tuženik nije mogao tužiteljici otkazati ugovor o radu u roku od godine dana od korištenja rodiljnog dopusta, odnosno sve do 24. listopada 2013. godine, zbog čega je odluka o otkazu od 21. kolovoza 2013. godine nedopuštena, pa je posljedično tome prihvaćen i tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim potražuje naknadu plaće u nespornim iznosima od po 1.600,00 kuna mjesečno. Ujedno, u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je naveo da nije vezan tumačenjem stručnog tijela za praćenje i tumačenje kolektivnog ugovora.

 

              Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice glede nedopuštenosti odluke o otkazu te posljedično tome i tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu s osnove naknade plaće.

 

Naime, prvostupanjski sud ovdje gubi iz vida da je Kolektivni ugovor po svojoj pravnoj prirodi dvostranobvezni ugovor kojim stranke koje su sklopile taj ugovor uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosima. Prema odredbi članka 255. stavak 2. ZR-a pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se sukladno odredbama tog Zakona primjenjuje kolektivni ugovor.

 

Nadalje, odredbe kolektivnog ugovora kao i svakog drugog ugovora primjenjuju se onako kako glase.

 

Člankom 321. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO-a) propisano je da ugovorne stranke mogu predvidjeti da će u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredbi netko treći tumačiti ugovor.

 

U smislu odredbe članka 7. stavak 3. ZR-a, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

 

No, u konkretnom slučaju, tužiteljičino pravo vezano za sadržaj i prestanak radnog odnosa nije različito regulirano u više izvora prava, stoga nema pretpostavki za primjenu najpovoljnijeg prava za radnika kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud pa su osnovani žalbeni prigovori istaknuti u tom pravcu.

 

Također, kod navedenih zakonskih odredbi  pogrešan je stav prvostupanjskog suda da nije vezan tumačenjem Stručnog tijela za tumačenje odredbi KU.

 

U izloženom, ovaj drugostupanjski sud smatra da je svrha odredbe članka 117. stavak 2. alineja 2. KU, upravo u tome da je prava volja ugovornih strana bila da se ugovor o radu radniku koji se vratio s rodiljnog dopusta kod kojeg od dana vraćanja na posao do dana donošenja odluke o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga nije proteklo godinu dana ipak može otkazati pod određenim okolnostima koje su ugovorne strane uredile Kolektivnim ugovorom ( ako je prethodno pribavljena suglasnost sindikata).

 

Vezano za ostale žalbene razloge odgovoriti je da je suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje utvrdivši odlučne činjenice i to da je tuženik prethodno pribavio suglasnost sindikata za donošenje pobijane odluke a da je odluka o otkazu donijeta zbog negativnog poslovanja.

 

Prema tome, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda glede nedopuštenosti pobijane odluke o otkazu uz obrazloženje da tuženik nije mogao istu donijeti sve do 24. listopada 2013.

 

Navedenim je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u ovom pobijanom dijelu.

 

Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika kao osnovana i preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Kako je po žalbi tuženika prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinačena to je sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a tuženiku trebalo priznati trošak cijelog postupka.

 

Trošak tuženika zastupanog po punomoćniku odvjetniku, a obzirom da se ovdje  radi o radnom sporu i to prvenstveno radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu a u odnosu na taj zahtjev su se prvenstveno i izvodili dokazi u postupku, trebalo je obračunati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14 i 118/14) po Tbr.7.točka 2. u jednokratnoj nagradi u iznosu od 2.000,00 kuna uvećano za PDV u iznosu od 500,00 kuna na ime troška prvostupanjskog postupka, te na ime troškova žalbenog postupka po Tbr. 10. točka 2. za sastavljanje žalbe u iznosu od 600,00 kuna uvećano za zatraženi PDV u iznosu od 150,00 kuna. Dakle, tuženiku je na ime prvostupanjskog postupka i na ime žalbenog postupka priznat sveukupan trošak u iznos od 3.250,00 kuna pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 27. listopada 2016. godine