Broj: Gž-1442/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća te Vesne Rist, suca izvjestitelja i Ksenije Dimec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. S. iz Z. odvjetničkog ureda A. S. i M. F. S. iz Z., protiv tuženika T. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. I., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Stalna služba u Sesvetama posl.br. 162 P-6435/15-12 od 4. travnja 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2017. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se p o t v r đ u j e presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Stalna služba u Sesvetama posl.br. 162 P-6435/15-12 od 4. travnja 2016. godine.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. 1 Ovr-4670/2015, kao i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženika obveže na naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Istom presudom tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka od 3.000,00 kn (točka II. izreke).
Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava odnosno iz žalbenih razloga čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; ZPP) i predložio da se prvostupanjska presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio osnovanost žalbenih razloga i predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
Žalba tužitelja je neosnovana.
Predmet spora stranaka odnosi se na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. 1 Ovr-4670/2015 od 28. travnja 2015. godine.
Prvostupanjski je sud iz spisa ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagreb pod posl. br. Ovr-4670/15 utvrdio da je tuženik T. M. (kao ovrhovoditelj) podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja A. V. (kao ovršenika), kojim prijedlogom je predložio ovrhu predajom u posjed dijela nekretnine – dvorišta na kat. čest. 8752/57 k.o. G. Z., time da je navedeni prijedlog temeljio na ovršnoj ispravi – presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-11126/09 od 28. rujna 2012. godine kojom je tužitelju A. V. naloženo da tužiteljima i svim ostalim suvlasnicima nekretnine kat. čest. 8752/57 k.o. G. Z. preda u posjed dio dvorišta odnosno dio navedene nekretnine koji dio je određen nalazom i mišljenjem sudskog vještaka geodeta. Iz daljnjih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj (kao ovršenik) podnio žalbu protiv citiranog rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-4670/15 od 28. travnja 2012. godine u kojoj žalbi je naveo da tuženik (kao ovrhovoditelj) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, povodom koje žalbe je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje posl. br. Ovr-4670/15 od 4. rujna 2015. godine kojim je tužitelj (kao ovršenik) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1. t. 7. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 93/14; OZ) nakon čega je tužitelj podnio predmetnu tužbu. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski je sud primjenom čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 87/15; ZOO) odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Odbijajući tužbeni zahtjev prvostupanjski je sud naveo da iz citirane ovršne isprave proizlazi da je tužitelj dužnik koji kao takav treba predati u posjed navedenu nekretninu i to tuženiku, međutim, i svim suvlasnicima nekretnine kao vjerovnicima, budući da je takva obveza određena citiranom ovršnom presudom kao ovršnom ispravom. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski je sud temeljio na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
Neosnovan je žalbeni razlog tužitelja u kojem je naveo da je prvostupanjski sud donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo relevantno utvrđene činjenice i razloge o relevantnoj primjeni materijalnog prava time da u obrazloženju presude ne postoje nikakve proturječnosti.
Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda tužitelj je u žalbi naveo da tuženik (kao ovrhovoditelj) nije imao posebna ovlaštenja od novih suvlasnika nekretnine koji su kupili suvlasnički dio bivših vlasnika (A. Š. i M. S.), zbog čega da nije bio ovlašten tražiti ovrhu. U daljnjem sadržaju žalbe tužitelj je naveo da u ovršnoj ispravi – presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-11126/09 od 28. rujna 2012. godine nisu bili poimenično navedeni svi suvlasnici nekretnine u odnosu na koju se sada provodi ovršni postupak te da tuženik kao tužitelj u navedenom parničnom postupku nije imao suglasnost većine suvlasnika za pokretanje parničnog postupka.
Iz sadržaja izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-11126/09 od 28. rujna 2012. godine (potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2572/13 od 3. rujna 2013. godine) proizlazi da je istom tužitelj (kao tuženik) obvezan tužiteljima T. M. (tuženiku), M. V. Ž., A. Š., M. J., V. J. i svim ostalim suvlasnicima nekretnine kat. čest. 8752/57 k.o. G. Z. predati u posjed dio ove nekretnine koji je determiniran podacima iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodeta, kao i ukloniti postavljene ograde i zapreke. Takav sadržaj izreke ovršne isprave potvrđuje da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev zbog neispunjenosti pretpostavki iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a budući da su na temelju citirane ovršne isprave na pokretanje ovršnog postupka ovlašteni posebno imenovani tužitelji u navedenoj ovršnoj ispravi, uključujući i T. M. (tuženik) međutim, i svi drugi suvlasnici nekretnine. Stoga su neosnovani opisani žalbeni razlozi tužitelja u okviru kojih je osporio pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda ovo tim više ako se uzme u obzir da je donesenim rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-4670/15 od 28. travnja 2015. godine ovrha određena na način da je tužitelj (kao ovršenik) obvezan predati u posjed navedenu nekretninu svim tužiteljima iz parničnog postupka posl.br. P-11126/09 i svim drugim suvlasnicima, a što je sukladno sadržaju izreke citirane ovršne isprave.
Preostali žalbeni razlozi u kojima je tužitelj iznio činjenice vezane za parnični postupak posl.br. P-11126/09, odnosno da u navedenom postupku kao tužitelji nisu bili obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine te da nije postojala suglasnost većine suvlasnika za pokretanje parničnog postupka, su neosnovani i nedopušteni jer predstavljaju činjenice kojima tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda u donošenu citirane ovršne isprave, odnosno presude posl.br. P-11126/09 od 28. rujna 2012. godine. Osim toga isti žalbeni razlozi su nedopušteni jer se u predmetnom postupku, koji se odnosi na proglašenje ovrhe nedopuštenom, ne može preispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava u postupku u kojem je donesena ovršna isprava koja predstavlja temelj za provođenje ovrhe.
Neosnovan je žalbeni razlog tužitelja u kojem je osporio pravilnost primjene čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima parničnog postupka pravilno primijenio citiranu zakonsku odredbu, prema kojoj je stranaka koja izgubi spor u obvezi drugoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka.
Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom 368. st. 1. ZPP-a.
Tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 1. veljače 2017. godine
