Broj: Gž R-129/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovoga suda Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeće, te Katije Blaće članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Šimičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., K. o. …, OIB:….., zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima u O. d. Č. i partneri u Z., I. …, protiv tuženice Opće bolnice Z., Z., B. P. …., OIB:……, zastupane po zakonskom zastupniku - ravnatelju Ž. Č., dr. med, a ovaj po punomoćnici V. V., dipl. iur. kod tuženice, radi sklapanja ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj 21-Pr-206/2016 od 6. prosinca 2016. godine, u sjednici održanoj 23. ožujka 2017. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, broj 21-Pr-206/2016 od 6. prosinca 2016. godine.

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Z., Z., B. P. 5, OIB: ….., da sklopi s tužiteljicom M. B. iz Z., K. o. …, OIB:……, slijedeći izmijenjeni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama:

"Između Opće bolnice Z., Z., B. P. …., OIB: …… (u daljnjem tekstu: Bolnica)

i

M. B. iz Z., K. o. …., OIB:…… (u daljnjem tekstu: S.), sklopljen je:

 

 

 

ANEKS UGOVORA

O MEĐUSOBNIM PRAVIMA I OBVEZAMA

 

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da su ……. zaključile Ugovor o međusobnim pravima i obvezama broj …...

 

Članak 2.

Članak 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama broj …… mijenja se na način da isti sada glasi:

"Članak 5.

Ukoliko doktor medicine specijalizant otkazuje Ugovor o radu br. …., prije isteka ugovorene obveze rada iz čl. 4. ovog Ugovora, obvezan je Bolnici naknaditi troškove specijalizacije.

Troškovi specijalizacije, sukladno odredbi čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 69/16) obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju. Trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje utvrđuje se za cijelo razdoblje trajanja specijalizacije u visini četverostrukog iznosa proračunske osnovice koja je važeća u trenutku obavljanja programa. Ukoliko doktor medicine otkaže Ugovor o radu iz st. 1. ovog članka i uz pribavljenu suglasnost ministra zasnuje radni odnos u drugoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, županija, odnosno grad, obveza rada iz čl. 4. ovog Ugovora nastavlja se u toj zdravstvenoj ustanovi.“

Članak 3.

U ostalim dijelovima osnovni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama broj 01-64/2013 ostaje nepromijenjen.

Članak 5.

U znak suglasnosti s pravima i obvezama koje iz njega proizlaze, ugovorne strane potpisuju ovaj Ugovor."

u roku 8 dana, u protivnome gore izmijenjeni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama će zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Z., Z., B. P. ….., OIB:……, da naknadi tužiteljici M. B. iz Z., K. o. …., OIB:…… prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate“ (točka I. izreke).

 

Nadalje, u preostalom dijelu podrednog tužbenog zahtjeva istaknutog u podrednom tužbenom zahtjevu tužba je odbačena.

 

              Protiv ove odluke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužena nije dala odgovor na žalbu.

             

              Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

              Sporno je među parničnim strankama je li tužena u obvezi sklopiti s tužiteljicom aneks ugovora sadržaja pobliže označenog u točci I. izreke, a podredno da se utvrdi da odredbe članka 11. i 12. Pravilna o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16 i 69/16 dalje Pravilnik) stupaju na mjesto odredbe članka 5. ugovora o međusobnim pravima i obvezama.

 

              Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tako postavljeni tužbeni zahtjev, a o čemu je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

 

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

              Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

             

              Pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da tužena sklopi s njom aneks ugovora, te istovremeno u petitu tužbenog zahtjeva utvrđuju da je sklopljen aneks ugovora sadržaja pobliže označenog u točci I. izreke, za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

 

              Odredbom članka 248. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 dalje u tekstu ZOO) nije predviđeno izričito i pravo zainteresirane osobe da putem suda prisili drugu stranu na zaključenje ugovora. Takvo pravo izrijekom je predviđeno u situacijama koje reguliraju obveze zaključenja ugovora određenog sadržaja i mogućnosti da sudska presuda nadomjesti takav ugovor. U pravnoj doktrini (vidi J. B.: Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima, Z., Informator, 1980., stranica 7-9 i I. B.: Komentar Zakona o obveznim odnosima, Opći i posebni dio obveza, 1978, stranica 19) zastupljeno je pravno stajalište da iako ZOO-om nije jasno propisano pravo na zaključenje ugovora, to pravo se može ostvariti sudskim pravom jer se to ne mora propisivati u izvoru prava kojim se pravo uspostavlja.

 

              Dakle, temeljna pretpostavka prava za traženje zaključenja određenog ugovora je postojanje zakonskih pretpostavki kojim se može zatražiti zaključenje ugovora koji je u zahtjevu naveden.

 

              Pravilno sud prvog stupanja u razlozima presude utvrđuje da ne postoji zakonska obveza tuženika na zaključenje ugovora, jer iz odredbe članak 17. i 18. Izmjena i dopuna Pravilnika („Narodne novine“ broj 62/16) proizlazi da postoji samo obveza ponuditi izmjenu ugovora o međusobnim pravima i obvezama.

 

Dakle, obveza tuženika je definirana člankom 17. i 18. Aneksa pravilnika i u tim okvirima tužitelj je mogao postaviti tužbeni zahtjev te u provedbi takvog petita odnosno izreke presude ne bi bilo zapreke jer se radi o radnji koju može provesti, obaviti samo ovršenik.

 

              Pravilno je sud prvog stupanja odbacio tužbu u dijelu podrednog tužbenog zahtjeva kojim se traži deklaratorna zaštita.

 

              Prema odredbi članak 187. ZPP-a nije dopušteno tražiti deklaratornu zaštitu radi utvrđenja činjenica da je u pravnoj situaciji kad se ovakva pravna zaštita može ostvariti kondemnacijom.

 

              Žalbeni navodi tužiteljice da presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, stoga se ukazuju neosnovanim.

 

              Kako nisu ostvareni žalbeni navodi tužiteljice, a niti je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 380. stavak 2. ZPP-a odbiti njezinu žalbu kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 23. ožujka 2017. godine