Broj: Gž-833/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sutkinji S.P., u pravnoj stvari tužitelja H.t. d.d. iz Z., OIB: ………,  zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika M.B. iz V., OIB: …………, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Povrv-1753/13 od 26. veljače 2016. godine, dana 19. srpnja 2017. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba tužitelja H.t. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Povrv-1753/13 od 26. veljače 2016. godine u dijelu pod toč. II. i IV. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

              „I.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L.Š.S. iz Z., poslovni broj: Ovrv-39071/06 od 7.7.2006. u dijelu u kojem je tuženiku M.B. iz V., OIB: ………., naloženo da tužitelju H.t. d.d., Z., OIB: ……. (ranije T.-M. H. d.o.o., Z.) isplati iznos od 658,97 kn uz zateznu kamatu koja teče na iznose kako slijedi:

-        171,47 kn od 26.9.2005.

-        162,50 kn od 23.10.2005.

-        162,50 kn od 21.11.2005.

-        162,50 kn od 21.12.2005.

i to po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. i dalje do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 151,13 kn, u roku 8 dana.

II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L.Š.S. iz Z., poslovni broj: Ovrv-39071/06 od 7.7.2006. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati:

-        iznos od 2.849,98 kn uz zateznu kamatu koja teče od 20.2.2006. i to po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. i dalje do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-        zateznu kamatu na iznos od 171,47 kn tekuću od 25.9.2005. do 26.9.2005., 162,50 kn od 22.10.2005. do 23.10.2005., 162,50 kn od 20.11.2005. do 21.11.2005., 162,50 kn od 20.12.2005. od 21.12.2005.;

-        trošak postupka u iznosu od 654,07 kn,

a u ovom dijelu se tužbeni zahtjev odbija.

III.              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 360,14 kn, u roku 8 dana.

IV.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu do 1.558,75 kn.“

              Protiv gornje presude u dijelu pod toč. II. i IV. izreke, žalbu je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je naknada za prijevremeni raskid ugovora predviđena odredbama toč. 60. Općih uvjeta, te čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“, broj 73/08, 90/11, 133/12 i 80/13, dalje: ZEK), pri čemu toč. 60. Općih uvjeta nije u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Nadalje, kako je nesporno da je tuženik skrivio raskid pretplatničkog odnosa s obzirom da nije došlo do plaćanja dospjelih računa, to su izdani računi na ime obračuna mjesečnih naknada do isteka ugovorne obveze, a sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba nije osnovana.

              U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, sukladno čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP).

              Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP.

Iz spisa predmeta slijedi da je sud prvog stupnja s pobijanim dijelom presude ukinuo predmetni platni nalog u odnosu na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 2.849,98 kn uz zateznu kamatu koja teče od 20. veljače 2006. godine pa do isplate.

Naime, odredba čl. 60. Općih uvjeta propisuje da ako pretplatnik jednostrano raskine pretplatnički odnos ili isti bude raskinut krivnjom pretplatnika, a prije isteka obveznog razdoblja trajanja ugovora pretplatnik je dužan platiti pretplatu preostalu od dana otkaza do dana isteka obveznog trajanja pretplatničkog odnosa.

Tijekom postupka je utvrđeno da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, pa se na isti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZZP).

Nadalje, da je odredbu o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid nedvojbeno formulirao tužitelj-teleoperater, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa prihvatio uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu i o njima se nije pregovaralo između stranaka, pa je ocjena suda prvog stupnja da je odredba čl. 60. Općih uvjeta poslovanja suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade za izabranu tarifu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati.

Prema tome, ova odredba se ne može primijeniti jer u smislu čl. 81. ZZP predstavlja nepoštenu odredbu koja se u skladu s čl. 87. ZZP smatra ništetnom, s time da sud sukladno čl. 327. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15) na ništetnost pazi po službenoj dužnosti.

Imajući u vidu provedene dokaze i iznesene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, s time da tužitelj u tijeku prvostupanjskog postupka nije ni dokazao da je zbog raskida Ugovora od strane tuženika pretrpio bilo kakvu štetu, kao što nije dokazao niti visinu eventualno pretrpljene štete, a što je nužno za meritorno odlučivanje sukladno odredbi čl. 345. st. 3. ZOO.

              Također, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilno primjenom čl. 154. st. 2. ZPP u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14 i 118/14) odlučio o troškovima ovog parničnog postupka s toč. IV. izreke pobijane presude.

Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. i IV. izreke.

              U nepobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

 

 

U Zadru, 19. srpnja 2017. godine.