Broj: Kž 586/16
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. U., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2015. broj Kir-783/15., u sjednici održanoj 3. studenoga 2016.
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba okrivljenog S. U. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. U., zbog kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) te krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11., odbijen je kao neosnovan prijedlog braniteljice okrivljenika da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj ... (list 12. spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj ... (list 13. spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine i preslike osobnih iskaznica (listovi 14.-18. spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta brojevi ..., ..., ..., ... i ... (listovi 28.-32. spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj ... (listovi 33. i 34. spisa), dokazi proizašli iz nezakonitih dokaza i to izvješća policijskog službenika T. S. (list 20. spisa), izvješća policijskog službenika D. K. broj ... s prilozima (listovi 21.-26. spisa) te potvrda o vraćanju predmeta broj ... (list 35. spisa).
Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni S. U. po braniteljici S. V., odvjetnici iz Z., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se „prihvati sve žalbene navode i preinači rješenje suca istrage Županijskog suda u Zagrebu i spisa predmeta izdvoji sve nezakonite dokaze na kojima se ne može temeljiti sudska odluka“.
Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je sudac istrage pogrešno izveo zaključak da prava okrivljenika nisu povrijeđena na način kako je to navedeno u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza. Protivno takvim žalbenim navodima, ocjena je i ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prijedlog za izdvajanje dokaza navedenih u izreci pobijanog rješenja kao nezakonitih.
Naime, iako je nesporno da su svi dokazi čije je izdvajanje predloženo pribavljeni prije nego što je okrivljenik uhićen i prije nego što mu je uručena pouka o pravima, u konkretnoj se situaciji ne radi o nezakonitim dokazima iz članka 10. ZKP/08., s obzirom na to da se radi o dokazima pribavljenim u sklopu izvida kaznenih djela koje policija, sukladno članku 207. ZKP/08., ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, ima pravo i dužnost poduzeti. Kao što je to vidljivo iz podataka u spisu predmeta, nakon što su policijski službenici utvrdili identitet S. U., isti je bez uporabe sredstava prisile odveden u nadležnu policijsku postaju radi provođenja kriminalističkog istraživanja zbog postojanja osnova sumnje da je isti počinio kaznena djela iz članka 236. i 278. KZ/11. Od okrivljenika su uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta oduzete novčanice u iznosu 130.000,00 kuna, nakon čega je okrivljenik dragovoljno predao i ostale predmete čije se izdvajanje traži te su i o tome sastavljene potvrde o privremenom oduzimanju predmeta te je on tada još uvijek kao građanin potpisao potvrde te na iste nije imao primjedbi. Ovu su radnju, sukladno članku 262. stavku 5. ZKP/08., policijski službenici ovlašteni poduzeti u sklopu provođenja izvida, pri čemu se sukladno članku 239. ZKP/08. okrivljeniku prilikom provođenja ove radnje ne mora dostaviti pouka o pravima pa se stoga ne može raditi o dokazima prikupljenim na nezakonit način kako se to neosnovano tvrdi u žalbi. Čak i da se u konkretnoj situaciji radilo o postupanju protivnom članku 80. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09. i 92/14.), na što se upiralo u prijedlogu za izdvajanje, ili protivno članku 11. f istog tog Zakona, na što se sada upire u žalbi, ne bi se radilo o nezakonitim dokazima jer to zakonom nije izričito propisano.
U odnosu na žalbene navode o neizdvajanju iz spisa predmeta tzv. plodova otrovane voćke, treba napomenuti da, budući da je utvrđeno da niti jedan od dokaza čije je izdvajanje predloženo nije nezakonit, ne može se niti raditi o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza pa su neosnovani i ovi žalbeni navodi.
Budući da okrivljenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. studenoga 2016.
