Broj: Kzz 41/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. P., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i drugih, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 7. rujna 2016. broj ZPP-DO-70/16, podignutom protiv pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2015. broj Pž-7616/2013 u sjednici održanoj 10. studenoga 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

Utvrđuje se da je pravomoćnom presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2015. broj Pž-7616/2013 počinjena povreda zakona iz članka 196. točke 3. u vezi s člankom 13. stavkom 1. i 5. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika D. P. te se ta presuda preinačuje na način da se izriče:

 

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13 i 157/13), protiv okrivljenika D. P.

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi:

 

dana ... godine u 22:00 sati u K. u ... upravljao osobnim automobilom marke "S. E." registarskih oznaka ..., njegovo vlasništvo:

 

1. što je upravljao osobnim vozilom u prometu na cesti iako je u organizmu imao alkohola u koncentraciji od 1,56 g/kg, odnosno miligrama u litri izdahnutog zraka, što je utvrđeno alkometrom marke "D. ... P.", tvornički broj: ..., a konstatirano Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika broj: ..., te mu je uz Naredbu o određivanju mjere opreza broj: ... privremeno oduzeta vozačka dozvola broj: ...,

 

dakle, upravljao vozilom kada je u krvi imao alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,

 

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2., kažnjivo po čl. 199. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

2. što je istog dana u isto vrijeme i na istom mjestu vrijeđao policijske službenike S. P. i M. P. riječima: "Što hoćete, jebem vam mater, samo ti piši, sve će to biti sređeno, jebem vas muljave", a nakon što mu je izdana zapovijed od strane policijskog službenika S. P. da prestane s vrijeđanjem i omalovažavanjem, nastavio je omalovažavanje riječima: "Samo vi pišite, sve će to srediti moj kum i vaš načelnik postaje", te riječima: "Što hoćeš, balavac jedan, imaš jedno pišanje u policiji",

 

dakle, omalovažavao i vrijeđao službene osobe prilikom vršenja službe ili njihovih zakonitih naređenja,

 

čime da bi optuženik počinio prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

 

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presude Prekršajnog suda u Kutini od 28. ožujka 2013. broj P-703/12 i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2015. broj PŽ-7616/13, D. P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa mu je temeljem tih zakonskih propisa za prekršaj iz čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, za prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, novčana kazna u iznosu od 768,00 kuna pa mu je temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.768,00 kuna.

 

Protiv te pravomoćne presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske uložio je zahtjev za zaštitu zakonitosti, smatrajući da je presudom Visokog prekršajnog suda došlo do povrede zakona iz čl. 196. toč. 3. u vezi s člankom 13. st. 1. i 5. Prekršajnog zakona na štetu osuđenika D. P. jer je za prekršaje za koje je osuđenik osuđen, nastupila relativna zastara prekršajnog progona u vrijeme donošenja drugostupanjske presude.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

Iz činjeničnog opisa prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim, proizlazi da su prekršaji počinjeni dana 26. siječnja 2012. god. dakle za vrijeme važenja Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07 - dalje u tekstu: PZ) koji u odredbi čl. 13. propisuje da se prekršajni progon ne može pokrenuti kada proteknu dvije godine od počinjenja prekršaja, s tim da se zastara prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela radi progona počinitelja prekršaja, te da nakon svakog prekida zastara počinje ponovo teći. Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona stupio je na snagu 1. lipnja 2013. ("Narodne novine", broj 39/13 - dalje u tekstu: ZIDPZ) i tim zakonom izmijenjena je odredba čl. 13., pa je sada zastarni rok četiri godine. Prema odredbi čl. 14.c PZ-a na zastaru prekršajnog postupka primjenjuje se rok zastare propisan u vrijeme počinjenja djela.

 

Na temelju uvida u spis proizlazi da je u prekršajnom postupku prvostupanjska presuda donesena 28. ožujka 2013. god. Nakon toga je spis dana 26. travnja 2013. god . povodom žalbe okrivljenika zaprimljen na Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske kao drugostupanjskom sudu, koji je sjednicu vijeća i odluku o žalbi donio dana 15. listopada 2015. god.

 

Kako od dana dostave spisa drugostupanjskom sudu, do donošenja drugostupanjske odluke nije poduzeta niti jedna postupovna radnja, po čl. 13. PZ-a dana 26. travnja 2015. god. nastupila je relativna zastara prekršajnog progona.

 

Na taj način povrijeđena je odredba čl. 196. toč. 3. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika D. P. i zbog toga ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava počinjena na štetu osuđenika, zbog čega je trebalo pravomoćnu presudu preinačiti na način da se na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona, protiv D. P., optužba odbije.

 

Ovdje treba još reći da niti Zakon o sigurnosti prometa na cestama, a niti Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, ne sadrže odredbe o zastari prekršajnog progona, pa su za istu u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Prekršajnog zakona.

 

Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti kao osnovan, te na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 10. studenoga 2016.