Broj: Kž-487/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Vladimira Vinje, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. K. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236 st. 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu broj K-DO-1951/13 od 08. travnja 2016. godine, izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-210/15 od 18. ožujka 2016. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 15. studenog 2016 godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti:

 

- analitička obavijest PU Zagrebačke, Sektor kriminalističke policije, Odjel krim analitike broj: 511-19-1072-OGR-22/43-13 (list 130-133 spisa);

- CD medij oznake 511-19-10/2-OGR-22/43-13, s prikazom komunikacije između brojeva mobilnih telefona:

091 1813 112 i 091 1234 276;

091 3217 338 i 091 1234 276;

091 3395 511 i 091 1234 276;

091 2461 995 i 091 1234 276;

uključujući prikaze baznih stanica – lokacija ostvarivanja telefonskih kontakata.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem temeljem čl. 431 st. 3 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi sa čl. 10 st. 2 toč. 2 i 4 ZKP/08 iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvojene su: analitička obavijest PU Zagrebačke, Sektor kriminalističke policije, Odjel krim analitike broj 511-19-1072-OGR-22/43-13 (list 130-133 spisa) i CD medij oznake 511-19-10/2-OGR-22/43-13 s prikazom komunikacije između brojeva mobilnih telefona

091 1813 112 i 091 1234 276;

091 3217 338 i 091 1234 276;

091 3395 511 i 091 1234 276;

091 2461 995 i 091 1234 276;

uključujući prikaze baznih stanica – lokacija ostvarivanja telefonskih kontakata.

 

Protiv navedenog rješenja pravovremeno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog izdvajanja iz sudskog spisa analitičke obavijesti PUZ-a broj: 511-19-1072-OGR-22/43-13 i CD medija oznake 511-19-10/2-OGR-22/43-13 s prikazom komunikacije između brojeva mobilnih telefona i prikazom baznih stanica, ne navodeći žalbeni osnov, ali se iz sadržaja žalbe razabire da se pobija prvostupanjsko rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se predmetni dokazi ne izdvoje iz sudskog spisa.

 

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu, kojemu je spis u smislu odredbe čl. 474 st. 1 ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

U pravu je žalitelj, tj. državni odvjetnik, kada navodi da je prvostupanjski sud, rješavajući na način da iz spisa predmeta koji se vodi protiv okrivljenog I. K. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236 st. 2 u vezi sa st. 1 KZ/11, pogrešno odlučio da se kao nezakonite dokaze iz spisa trebaju izdvojiti analitičke obavijesti PUZ-a broj 511-19-1072-OGR-22/43-13 i CD mediji oznake 511-19-10/2-OGR-22/43-13 s prikazom komunikacija između brojeva mobilnih telefona i prikazom baznih stanica preciziranih u izreci ovog rješenja. To iz razloga što isti nisu pribavljeni protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) koji je važio u vrijeme kada su se oni pribavljali, kao i Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" 73/08, 90/11) i Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" 76/09).

 

Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud nalazi da se ovdje radi o nezakonitim dokazima koji se ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku i to iz razloga što su ti dokazi pribavljeni kršenjem prava obrane, prava na ugled i čast i nepovredivost osobnog i obiteljskog života, a koje vrijednosti uživaju zakonsku i ustavnu zaštitu, kao i dokaze do kojih se došlo iz nezakonitih dokaza, obzirom je iz analitičke obavijesti vidljivo na koji su način policijski službenici došli do indicija tko bi vjerojatno bio korisnik mobilnih telefonskih brojeva putem kojih je kontaktiran broj oštećenice S. B., a iz čega je učinjeno vidljivim da je direktan izvor informacije i zaključaka o tome da bi okrivljenik bio korisnik ovih telefonskih brojeva, rezultat izlistavanja telefonskih kontakata ostvarenih u inkriminiranom periodu između navedenih brojeva. Stoga prvostupanjski sud smatra da bi iz toga proizlazilo da je policija podatak o mogućem identitetu korisnika četiri telefonska broja s kojih je počinitelj kontaktirao sa oštećenicom, pribavila putem obavijesnih razgovora s građanima, a da su upravo ti podaci korišteni u sastavljanju analitičke obavijesti, pa da se stoga radi o dokazima koji su proizašli iz dokaza koji su pribavljeni nezakonito, pa se samim time, kao plod otrovne voćke, imaju dijeliti sudbinu nezakonitih dokaza iz kojih su izvedeni. Sud smatra da takve radnje predstavljaju ugrožavanje, umanjenje ili ograničenje prava na obranu i prava na ugled i čast i nepovredivost osobnog i obiteljskog života, a analiza podataka o nečijim telefonskim kontaktima za period u kojem komunikacija nije bila pod formalno uređenim mehanizmom kontrole i nadzora, po stavu prvostupanjskog suda, sasvim izvjesno zadire i u pravo na obranu i u nepovredivi osobni život. Nadalje, prvostupanjski sud nalazi da, vodeći računa o ustavnim ograničenjima, čl. 332 ZKP/08 su propisane posebne dokazne radnje kojima se ustavna prava privremeno ograničavaju, a u konkretnom slučaju iste nisu primjenjivane, jer se inkriminirano kazneno djelo ne nalazi u katalogu djela za koje se posebne dokazne radnje mogu provoditi, a sačinjavanjem analitike i kataloga informacija sadržanih na CD mediju, policija je, prema stavu prvostupanjskog suda, zaobišla imperativne odredbe zakona, prekršila je tako i ustavne odredbe o nepovredivosti i tajnosti dopisivanja i svih drugih oblika općenja što predviđa naš Ustav u čl. 36 Republike Hrvatske. Osim toga, po stavu suda ovakvim se postupanjem policije krši i čl. 8 Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja odredbe normira i štiti tajnost telefonskog komuniciranja. Sud nalazi da su djelatnici policije, izbjegavajući normativni okvir propisan za takve radnje, analizirali vremena, trajanja i lokacije kontakata, a nakon čega su iste uporabili kako bi utvrdili ili učinili vjerojatnim identitet korisnika brojeva, o čemu inače nisu imali podataka iz baza, pa je time povrijeđeno pravo na obranu i nepovredivost osobnog i obiteljskog života okrivljenika, dirajući pritom u nepovredivo načelo iz čl. 10 ZKP/08 da se odluka suda ne može temeljiti na nezakonitom dokazu.

 

Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije točan.

 

Naime, prije svega nužno je reći, a kako to pravilno ukazuje i žalitelj u svojoj žalbi, da sud tijekom postupka nije pribavio zahtjev MUP-a, PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, upućen službi posebnih kriminalističkih poslova PN USKOK-a za provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa (što je bio nužan pribaviti), ali je isti saniran na način da je žalitelj uz žalbu priložio navedeno (dakle pribavljena je kopija zahtjeva za provjeru istovjetnosti trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa UR Broj: 511-19-10-11-OGR-7-121-13-12 od 31. listopada 2013. godine, iz koje je vidljivo da je bio podnesen zahtjev temeljem odredbe čl. 68 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, u odnosu na telefonske brojeve koji su predmet ovog postupka).

 

Nadalje, ovdje konkretno se ne radi o analizi, kontroli i nadzoru telefonskih komunikacija učinjenih od policijskih djelatnika, već se radi o podacima koje su telekomunikacijski operateri bili dužni pohraniti i predati nadležnom tijelu u okviru instituta "obveznog zadržavanja podataka", koje predstavlja i pravnu stečevinu Europske unije koju je Republika Hrvatska bila dužna ugraditi u svoje zakonodavstvo kako bi joj mogla pristupiti. Naime, Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća broj 2006/24/EC od 15. ožujka 2006. godine u bitnome se nalaže državama članicama da u svojoj legislativi osiguraju da telekomunikacijski operateri prikupljaju i čuvaju podatke koji se odnose na promet i lokaciju telekomunikacija i to za sve telefonske pozive i pristup Internetu ostvarene u državi članici, a sve to kako bi se isti mogli koristiti za progon počinitelja kaznenih djela ili poslove nacionalne sigurnosti. Pri tome je državama članicama ostavljeno da same u svojoj legislativi odrede za koja kaznena djela se tako prikupljeni podaci mogu upotrijebiti i na koji način se pribavljaju u određenom kaznenom postupku.

 

Što se tiče ovdje konkretne situacije, a vezano za rješavanje te problematike u našem pravu, Republika Hrvatska navedenu materiju uredila je sa Zakonom o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08 i 90/11), Zakonom o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09 i 80/11) i Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09), time da je ovdje nužno napomenuti da su sva ta tri propisa bila na snazi u vrijeme kada je zatražen izlist telefonskih poziva i ostale komunikacije s mobilnog telefona u ovdje konkretnom slučaju.

 

Tako u Zakonu o elektroničkim komunikacijama u čl. 109 st. 1 je propisana obveza zadržavanja podataka (tako je i naslov) tj. navedeno je da su operatori javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obvezni zadržati podatke o elektroničkim komunikacijama iz čl. 110. Zakona u svrhu omogućavanja provedbe istrage, otkrivanja i kaznenog progona kaznenih djela u skladu s posebnim zakonom iz područja kaznenog postupka te u svrhu zaštite obrane i nacionalne sigurnosti u skladu s posebnim zakonima iz područja obrane i nacionalne sigurnosti. U čl. 110 istog Zakona određeno je da obveza zadržavanja podataka iz čl. 109. obuhvaća slijedeće vrste podataka: podatke potrebne za praćenje i utvrđivanje izvora komunikacije, podatke potrebne za utvrđivanje odredišta komunikacije, podatke potrebne za utvrđivanje nadnevka, vremena i trajanja komunikacije, podatke potrebne za utvrđivanje vrste komunikacije, podatke potrebne za utvrđivanje korisničke komunikacijske opreme ili opreme koja se smatra korisničkom komunikacijskom opremom, te podatke potrebne za utvrđivanje lokacije pokretne komunikacijske opreme.

 

Nadalje, ovdje je nužno istaknuti da izlist telefonskih podataka pribavljen u okviru instituta obveznog zadržavanja podataka u bitnome se razlikuje od posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja razgovora i drugih komunikacija iz čl. 332 Zakona o kaznenom postupku i to u slijedećim segmentima:

 

1 - obvezno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji telekomunikacije od strane telekomunikacijskih operatera nije tajna mjera, a pogotovo nije mjera "tajnog praćenja" budući da je zakonom (čl. 109 Zakona o elektroničkim komunikacijama) naznačeno da isti bilježe i čuvaju takve podatke o svom telekomunikacijskom prometu u Republici Hrvatskoj. Dakle, svaki građanin unaprijed može znati da se takvi podaci prikupljaju i bilježe, a to što okrivljenik ili bilo tko drugi toga eventualno nisu svjesni, može se pripisati tek nepoznavanju prava. Nasuprot tome, posebne dokazne radnje iz čl. 332 ZKP/08 mogu se kao pravilo odrediti tek po nalogu nadležnog suca istrage, pod pretpostavkama propisanim zakonom, te u tom smislu one jesu tajno praćenje budući da osobe za koje je mjera određena ne mogu ni ne smiju znati za njihovo postojanje za vrijeme dok traju.

 

2 - kada se od telekomunikacijskih operatera traže podaci koji se odnose na obvezno zadržavanje podataka o prometu i lokaciji telekomunikacije, tada je tu riječ o podacima koji su prikupljeni i pohranjeni u svezi s ranijim događajima. Nasuprot tome, kada se izda nalog za posebne dokazne radnje iz čl. 332 ZKP/08, tajno se prikupljaju podaci koji će nastati u budućnosti, od trenutka kada je nalog izdan do završetka te mjere.

 

3 – na kraju, ali ne manje važno, bitno je istaknuti da podaci obuhvaćeni institutom obveznog zadržavanja podataka o prometu i lokaciji telekomunikacije bilježe samo oznaku uređaja s kojeg je obavljena komunikacija, ime i prezime odnosno tvrtku registriranog pretplatnika, vrijeme komunikacije i lokaciju na kojoj se nalazila osoba koja je obavljala poziv. Suprotno tome, posebnim dokaznim radnjama iz čl. 332 ZKP/08 prati se sam sadržaj komunikacije, što predstavlja i prisluškivanje najintimnijih razgovora ili razgovora okrivljenika s odvjetnikom bez obzira što se ti dijelovi kasnije neće upotrijebiti u dokaznom postupku.

 

              Prema tome, posebne dokazne radnje iz čl. 332 ZKP/08 predstavljaju daleko opsežnije zadiranje u privatnost nego što je to zadržavanje podataka o prometu i lokaciji telekomunikacije (o čemu se radi u ovdje konkretnom slučaju) iz kojeg razloga je i logično da su kriteriji koji se odnose na posebne dokazne radnje daleko stroži nego za slučaj obveznog zadržavanja podataka o prometu i lokaciji.

 

              U našem zakonodavstvu ta razlika se ispoljava u okolnostima da se posebne dokazne radnje mogu upotrebljavati u kaznenom postupku samo za kataloški određena djela, dok se podaci o prometu i lokaciji telekomunikacije mogu upotrijebiti u postupku za sva kaznena djela, nadalje, posebne dokazne radnje nalaže sudac istrage, dok podatke o prometu i lokaciji telekomunikacije mogu samostalno pribaviti i djelatnici policije. Tako je to regulirano i međunarodnim pravom.

 

              Isto tako, nije u pravu prvostupanjski sud kada tvrdi da u ovdje konkretnoj situaciji su policijski djelatnici, izbjegavajući normativni okvir propisan za takve radnje, analizirali vremena, trajanja i lokacijske kontakte, zatim tako prikupljene podatke putem obavijesnih razgovora s građanima upotrijebili kako bi utvrdili ili učinili vjerojatnim identitet korisnika brojeva, pa su na taj način sačinili dokument nazvan "Analitička obavijest" a što je po stavu prvostupanjskog suda nezakonito postupanje.

 

              Naime, pribavljeni podaci, tj. analitička obavijest i CD medij koji su ovdje pribavljeni imaju uporište u tada važećem ZKP/08, jer se radi o policijskoj radnji izvida kaznenih djela iz čl. 207 ZKP/08 tijekom kojih policijski djelatnici mogu (osim u slučajevima privremenog oduzimanja predmeta za što je bio potreban nalog suca istrage) zahtijevati od drugih osoba da im predaju predmete po čl. 261 st. 2 ZKP/08. Naime, temeljem čl. 207 ZKP/08 te temeljem ovlasti iz čl. 68 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, policijski su službenici ovlašteni radi sprečavanja opasnosti, nasilja, sprečavanja i otkrivanja kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, od davatelja TK usluga zatražiti provjeru istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata određenih telekomunikacijskih adresa, time da provjera može obuhvatiti i utvrđivanje mjesta na kojima se nalaze osobe koje uspostavljaju telekomunikacijske kontakte, te identifikacijske oznake uređaja.

 

              S obzirom na sve naprijed navedeno nužno je reći da se ovdje konkretno ne radi o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10 st. 2 toč. 2 ZKP/08, odnosno ne radi se o dokazu pribavljenom povredom Ustavom, zakonom i međunarodnim ugovorom zajamčenog prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života. Upravo suprotno, izričitim zakonskim odredbama (Zakona o elektroničkim komunikacijama, Zakonom o kaznenom postupku i Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, koji su svi bili na snazi u vrijeme prikupljanja ovih obavijesti) propisano je da se ovdje predmetni izlist temelji na podacima koje telekomunikacijski operateri moraju prikupljati, čuvati i predati na zahtjev ovlaštene osobe upravo radi otkrivanja počinitelja kaznenih djela, time da je prilikom pribavljanja tog izlista od strane policijskih djelatnika u cijelosti poštovan postupak propisan zakonom.

 

              Razmatrajući pobijanu odluku prvostupanjskog suda nameće se zaključak da je prvostupanjski sud ovdje mislio na odredbu čl. 339a ZKP/08 nalazeći kako je za pribavljanje izlista telekomunikacijskog prometa potreban nalog suca istrage. Međutim, to u ovdje konkretnom slučaju nije bilo nužno, jer je navedeni zakon stupio na snagu 15. prosinca 2013. godine ("Narodne novine" 145/13), dakle nakon što su radnje po djelatnicima policije poduzete, pa u vrijeme poduzimanja radnji ZKP/08 ("Narodne novine" 145/13), nije bio na snazi time da je naknadno pribavljenom gore spomenutom dokumentacijom potkrijepljeno da su dokazi pribavljeni u skladu sa Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima, konkretno odredbom članka 68 spomenutog Zakona, a sukladno stavku 3. istog članka, što se provodi na temelju pisanog odobrenja čelnika kriminalističke policije, Ministarstva ili druge osobe koju ona ovlasti, time da se iz priložene dokumentacije (uz žalbu) vidi da je navedeno odobrenje čelnika zatraženo te u spis zaprimljeno (izvješće od 08. travnja 2016. godine), u prilogu kojeg se nalazi zahtjev načelnika Sektora kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke, od 31. listopada 2013. godine koji je upućen Službi posebnih kriminalističkih poslova PN USKOK-a, kojim se upravo na temelju čl. 68 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima traži odobrenje navedenih provjera, a koje su u ovdje konkretnom slučaju i učinjene, a koje su predmet ovog postupka.

 

              Prema tome, u ovdje konkretnom slučaju nije se mogla primijeniti odredba čl. 339a st. 1 ZKP/08 čije su odredbe stupile na snagu nakon pribavljanja predmetnih podataka, pa pribavljanje tih podataka (analitičke obavijesti i CD medij s prikazom komunikacije između brojeva mobilnih telefona i prikazom baznih stanica PUZ-a broj 511-19-1072-OGR-22/43-13) ne predstavlja zadiranje u privatnost kojom se krše odredbe iz čl. 8 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer postoji zakonsko utemeljenje kako za prikupljanje i zadržavanje podataka, tako i pribavljanje istih od strane policije.

 

Zbog svega navedenog činjenično stanje je pogrešno utvrđeno, pa je s obzirom na to valjalo, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se analitička obavijest PU Zagrebačke, Sektor kriminalističke policije, Odjel krim analitike broj 511-19-1072-OGR-22/43-13 (list 130-133 spisa) i CD medij oznake 511-19-10/2-OGR-22/43-13 s prikazom komunikacije između brojeva mobilnih telefona

091 1813 112 i 091 1234 276;

091 3217 338 i 091 1234 276;

091 3395 511 i 091 1234 276;

091 2461 995 i 091 1234 276;

uključujući prikaze baznih stanica – lokacija ostvarivanja telefonskih kontakata, kao nezakonite dokaze iz spisa predmeta, neće izdvojiti.

 

              Zbog navedenog riješeno je kao u izreci.

 

              Ispitano je pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 494 st. 4 ZKP/08, glede povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba je osnovana, valjalo je temeljem čl. 494 st. 3 toč. 3 ZKP/08 riješiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 15. studenog 2016. godine