Broj: Kž 654/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenog S. Ž. i okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva S. d.o.o., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. listopada 2016. broj Kov-58/16., u sjednici održanoj 12. siječnja 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog S. Ž. i okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva S. d.o.o. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. P., okrivljenog M. L., okrivljenog G. L. i okrivljenog Ž. K., zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), protiv okrivljenog S. Ž., zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11., te protiv okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva S. d.o.o., zbog kaznenog djela poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. u vezi s člankom 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.– dalje u tekstu: ZOPOK) odbijeni su kao neosnovani prijedlozi „braniteljice VI okr. S. d.o.o., odvj. V. D. L. te branitelja I okr. odvj. D. J., braniteljice II okr. odvj. J. S., branitelja III okr. odvj. I. M. i odvj. Lj. P. V., branitelja V okr. odvj. T. G. i odvj. K. V.“ za izdvajanje kao nezakonitih dokaza iskaza svjedoka navedenih u popisu dokaza navedenih pod rednim brojevima ...-... te ...-..., e-mail poruke i druga dokumentacija na listovima 10155.-10159., CD mediji na listovima 10200. i 11438. spisa te dokaz pod rednim brojem ... – analitička obavijest o međusobnoj komunikaciji telefonskih brojeva na listova 6819.-6870. spisa.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni S. Ž. po branitelju T. G., odvjetniku iz Z., ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „Vrhovnom sudu RH da prihvati ovu žalbu, preinači pobijano rješenje i izdvoji kao nezakonite dokaze iskaze svjedoka navedenih u popisu dokaza navedenih pod rednim brojevima ...-..., te ...-..., e-mail poruke i druga dokumentacija na listovima 10155-10159, CD mediji na listovima 10200 i 11438 spisa, te dokaz pod rednim brojem ... – analitička obavijest o međusobnoj komunikaciji telefonskih brojeva na listovima ...-... spisa, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje“.

 

Protiv rješenja se žali i okrivljena pravna osoba, trgovačko društvo S. d.o.o. po braniteljici V. D. L., odvjetnici iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.) te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži navode ove žalbe i ukine prvostupanjsko rješenje“.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, okrivljena pravna osoba S. d.o.o. smatra da u istom nema razloga o odlučnim činjenicama pa da ga se stoga ne može ispitati, kao i da pobijano rješenje ne sadrži zakonsku osnovu na temelju koje je prvostupanjski sud odbio prijedloge za izdvajanjem nezakonitih dokaza, zbog čega ga se također ne može ispitati, pa da je zbog navedenog u pobijanom rješenju ostvarena bitna povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. No, protivno ovakvim žalbenim navodima, iako izreka prvostupanjskog rješenja ne sadrži zakonsku osnovu na temelju koje je sud odbio prijedloge za izdvajanje nezakonitih dokaza, u obrazloženju tog rješenja jasno je navedeno da je sud postupao u smislu odredbe članka 351. ZKP/08. Pri tome je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja dao jasne, valjane i iscrpne razloge za svoja utvrđenja da se u konkretnoj situaciji ne radi o nezakonitim dokazima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na koje se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje i žaliteljica. Stoga pobijano rješenje nije nedostatno obrazloženo pa niti arbitrarno, a niti je propušteno od suda da svoju odluku potpuno i valjano obrazloži, čime da bi došlo do povrede članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. – pročišćeni  tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje u tekstu: Ustav) te članka 6. stavaka 1. i 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06. – dalje u tekstu: Konvencija), kako se to tvrdi u žalbi. Stoga će neslaganje žaliteljice s navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda, a na što se zapravo svodi žalba, biti razmotreno u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u nastavku ovog rješenja. No, ovdje svakako treba napomenuti da bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju se upire u žalbi postoji onda kada se pobijano rješenje zbog izostanka razloga o odlučnim činjenicama ne može ispitati, dok nenavođenjem u pobijanom rješenju razloga zbog čega ispitivanje svjedoka nije mogao provesti državni odvjetnik (sukladno svojim zakonskim ovlaštenjima) jer da se on ne može smatrati „drugom zakonom ovlaštenom službenom osobom jer mu nedostaje ispunjenje kriterija neovisnosti i nepristranosti“, prema ocjeni ovog suda, nije ostvarena navedena povreda jer se ovdje ne radi o odlučnoj činjenici. Osim toga, niti u samom prijedlogu za izdvajanje dokaza kao nezakonitih nisu navedeni konkretni razlozi koji bi doveli u sumnju neovisnost i nepristranost državnog odvjetnika koji je ispitao svjedoke.

 

Jednaka je situacija i s izostankom razloga u pobijanom rješenju u odnosu na presude Europskog suda za ljudska prava koje su navedene u prijedlogu za izdvajanje, zbog čega žalba okrivljene pravne osobe S. d.o.o. smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje u vidu prava na obrazloženu sudsku odluku iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Naime, kao što je već navedeno, u pobijanom su rješenju dani valjani, potpuni i iscrpni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da dokazi čije je izdvajanje predloženo nisu nezakoniti, a to što se u pobijanom rješenju nije osvrnuo na svaki navod u prijedlogu ne čini to rješenje niti nerazumljivim, niti nezakonitim, a niti je zbog toga povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika.

 

Pobijano rješenje ispitano je u povodu žalbi sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi u pobijanom rješenju bile počinjene druge povrede na koje sud drugog stupnja sukladno citiranoj zakonskoj odredbi pazi po službenoj dužnosti.

 

Neosnovani su i navodi u žalbama okrivljenog S. Ž. i okrivljene pravne osobe S. d.o.o. u odnosu na odbijanje prijedloga okrivljenika da se iz spisa predmeta izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka bez nazočnosti branitelja, pri čemu treba primijetiti da su svjedoci navedeni u popisu dokaza pod rednim brojevima ...-... ispitani u vrijeme važenja odredaba Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97.) od strane istražnog suca, pri čemu su ispitivanju bili nazočni, kako zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, tako i branitelji okrivljenika, pa je prijedlog za izdvajanje zapisnika o ispitivanju ovih svjedoka iz razloga navedenih u samom prijedlogu u potpunosti promašen.

 

U odnosu na svjedoke navedene u popisu dokaza pod rednim brojevima 126.-132., ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da se ne radi o nezakonitim dokazima, za koje je utvrđenje dao dostatne i valjane razloge. Naime, niti jedna odredba ZKP/08. ne propisuje obvezu državnog odvjetnika da u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava branitelje o održavanju ročišta na kojem se ispituju svjedoci, zbog čega okrivljenicima nije povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na pošteno suđenje, konfrontacijsko načelo i načelo jednakosti oružja, sadržano u članku 29. stavku 2. točki 6. Ustava i članku 6. stavku 1. točki d Konvencije, kao ni pravo iz članka 64. stavka 1. točke 10. ZKP/08. Naime, ovdje se radi o dokazima koje je državni odvjetnik proveo u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da su počinjena kaznena djela dostatne za podizanje optužnice, dok će okrivljenicima u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom biti omogućeno ostvarivanje konfrontacijskog prava uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja. Budući da su zapisnici o ispitivanju svjedoka pred državnim odvjetnikom sastavljeni sukladno odredbama ZKP/08., pri čemu su svjedoci propisno upozoreni prema zakonskim odredbama (članka 286. i 288. ZKP/08.), kao i da nisu imali primjedaba na sadržaj zapisnika koji su uredno potpisali, nisu osnovani žalbeni navodi oba žalitelja da se je državni odvjetnik prilikom ispitivanja svjedoka služio obmanama i zastrašivanjem, što je po mišljenju žalitelja utjecalo na zakonitost njihovih iskaza.

 

Protivno daljnjim navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio i prijedlog okrivljenika za izdvajanje iz spisa predmeta e-mail poruka i druge dokumentacije na listovima 10155.-10159. te CD medija na listovima 10200. i 11438. spisa, pozivajući se pri tome pravilno na činjenicu dragovoljnosti predaje navedenih dokaza od strane svjedoka, a time i na njihovo odricanje od prava na tajnost dopisivanja. Naime, sadržaj e-mail poruka te sadržaj s CD medija koji se nalaze u spisu predmeta, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti predstavlja dokaz na kojem se može temeljiti sudska odluka, pri čemu nije bilo potrebe za provođenjem posebne dokazne radnje sukladno članku 332. ZKP/08., kako se to upire u žalbama. Posebne dokazne radnje iz članka 332. ZKP/08. bile bi nužne kada bi trebalo kroz određeno vrijeme tajno pratiti kontakte i komunikaciju između okrivljenika i drugih osoba u cilju otkrivanja kriminalne djelatnosti. Međutim, u konkretnoj situaciji komunikacija je već bila završena i sadržajno sačuvana u obliku e-mail poruka na CD medijima koje su svjedoci ispitani u postupku dragovoljno predali u spis predmeta pa se ne radi o nezakonitom dokazu. Naime, suština je posebnih dokaznih mjera iz članka 332. ZKP/08. da se na zakonit način privremeno ograniče određena ustavna prava građana i imaju smisla u vrijeme kada redarstvene vlasti tek trebaju prikupiti podatke o kaznenom djelu i počinitelju na način da prate i „presreću“ informacije odlučne za uspješno vođenje kaznenog postupka, zadirući pri tome u ustavna prava građana, a što konkretno nije bio slučaj jer je komunikacija između okrivljenika i drugih osoba u obliku e-mail poruka pohranjena na CD medijima koje su svjedoci dragovoljno predali u spis predmeta. Stoga se neosnovano žalitelji pozivaju na povredu članka 36. Ustava i članka 8. Konvencije jer su navedeni dokazi pribavljeni sukladno odredbama ZKP/08., pri čemu nije došlo do kršenja navedenih odredbi Ustava i Konvencije, pa stoga ne predstavljaju nezakonit dokaz u smislu članka 10. ZKP/08.

 

Neosnovano žalitelji smatraju i da je iz spisa predmeta kao nezakonit trebalo izdvojiti i dokaz pod rednim brojem ..., odnosno analitičku obavijest o međusobnoj komunikaciji telefonskih brojeva (listovi 6819.-6870. spisa predmeta), jer da je i taj dokaz pribavljen bez naloga suda.

 

Naime, kao što to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, ovaj su dokaz djelatnici Odsjeka kriminalističke policije, Sektora kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova dostavili 16. studenoga 2009. Odjelu gospodarskog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, pri čemu su na zahtjev Odjela gospodarskog kriminaliteta utvrdili međusobnu komunikaciju telefonskih brojeva kojima se koriste zaposlenici H.-a, s telefonskim brojevima unutar trgovačkog društva S. G. d.o.o. i njegovim odgovornim osobama neposredno prije, za vrijeme i poslije provedenog postupka javne nabave za premazivanje bojom obloge tunela M. K. i S. R. Ova je radnja, dakle, provedena prije stupanja na snagu odredbe članka 339.a ZKP/08. (na snagu stupila 30. prosinca 2014.), prema kojoj je odredbi za provođenje te radnje potreban nalog suca istrage. Sukladno odredbi članka 68. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09.), na koju se odredbu pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, policijski službenici su bili ovlašteni provesti navedenu radnju, a eventualni izostanak pisanog odobrenja čelnika kriminalističke policije Ministarstva ili osobe koju on ovlasti, na što se upire u žalbi okrivljenog S. Ž., nema za posljedicu nezakonitost tako pribavljenih dokaza. Stoga ni ovaj dokaz ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu članka 10. ZKP/08.

 

Slijedom svega navedenog je, a budući da žalbenim navodima okrivljenog S. Ž. i okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva S. d.o.o. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. siječnja 2017.