Broj: Kž 79/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenog I. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, od 8. prosinca 2016. broj Kv I-49/2016-3 (K-40/2011), u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog I. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog I. M. za obnovu kaznenog postupka podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08 u kaznenom predmetu u kojem je osuđenik presudom Županijskog suda u Karlovcu od 5. veljače 2013. broj K-40/11-88 preinačenom u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenoj sankciji presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. svibnja 2016. broj I Kž-477/13-8 zbog jednog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u svezi članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni I. M. po braniteljici T. M.-Š., odvjetnici iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se uvaži zahtjev osuđenika i preinači pravomoćna presuda u odluci o kazni na način da se osuđeniku izrekne blaža kazna zatvora te ista zamijeni radom za opće dobro ili da se izrekne uvjetna osuda.
Sukladno odredbi članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da okolnosti istaknute u zahtjevu osuđenog I. M. za obnovu kaznenog postupka i dopuni tog zahtjeva nisu takvog značaja i kvalitete da bi u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08 opravdavale obnovu postupka i ublažavanje pravomoćno izrečene kazne te ga potom s pravom na temelju članka 498. stavka 5. ZKP/08 kao neosnovan odbio. Budući da je za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovani su i žalbeni navodi osuđenika da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su nedostatni i proturječni kako sami sebi tako i dokazima koji prileže spisu, čime u biti upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
Također, ni ispitivanjem pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08, nisu utvrđene neke druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Osuđeni I. M. u žalbi ponavlja okolnosti istaknute u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka i dopuni tog zahtjeva.
Tako navodi da je od počinjenja predmetnog kaznenog djela proteklo šest godina te je prestao s konzumacijom droge, da mu se obiteljsko stanje nakon donošenja pravomoćne presude značajnije promijenilo jer je u međuvremenu izgradio potpuno novi život u Republici Njemačkoj, gdje je regulirao svoj boravak i trajno se zaposlio. Međutim, istaknute okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne predstavljaju takve okolnosti koje bi, da su postojale u vrijeme donošenja presude, dovele do blažeg kažnjavanja osuđenika.
Također, u dopuni zahtjeva za obnovu kaznenog postupka istaknuta trudnoća izvanbračne supruge osuđenika s kojom živi u Republici Njemačkoj nema značaj kao što to ima rođenje djeteta, odnosno činjenica da je osuđenik postao otac, niti bi ta okolnost, sve i da je postojala u vrijeme donošenja presude, očito dovela do blaže osude.
U odnosu na žalbene navode kojima se ističe da bi izdržavanje zatvorske kazne dovelo do teških posljedica jer bi osuđenik ostao kako bez zaposlenja, tako i bez dozvole trajnog boravka u Njemačkoj, a samim time i bez mogućnosti da uzdržava izvanbračnu suprugu i dijete, treba istaknuti da se radi o uobičajenoj pratećoj posljedici odlaska na izdržavanje kazne zatvora pa istaknuta okolnost ne može predstavljati okolnost predviđenu člankom 498. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud.
Slijedom navedenog, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke za preinačenje navedene pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka glede odluke o kazni.
Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 22. ožujka 2017.
