Broj: Kž 136/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2017. broj Ik I-883/16-9, u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika I. Ž. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Varaždinu odbio je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika I. Ž., koji je presudom Županijskog suda u Varaždinu od 20. ožujka 2014., broj K-26/13, potvrđenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. svibnja 2014., broj I Kž-301/14-4 zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.
Protiv tog je rješenja osuđenik osobno podnio žalbu „iz svih žalbenih osnova, a poglavito zbog nerazumljivosti, te krivo, odnosno pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“.
Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1 u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08) dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Sud prvog stupnja je pravilno odbio prijedlog osuđenika za uvjetni otpust jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 59. KZ/11 da se osuđeniku odobri uvjetni otpust.
Naime, kraj činjenica koje proizlaze iz izvješća i mišljenja Kaznionice u L. i Probacijskog ureda V. o tome da zatvorenik nije motiviran za liječenje od alkoholne ovisnosti, da ima nekritičan odnos prema alkoholnoj ovisnosti uz prognozu o postojanju velike vjerojatnosti nastavka konzumacije alkohola, da su zatvorenikovi socio-materijalni uvjeti za organiziranje postpenalnog života neadekvatni i da je prestao velik dio neizdržane kazne, koja mu istječe 9. lipnja 2020., prijedlog za uvjetni otpust evidentno nije osnovan.
Zatvorenik svojom žalbom, koja se svodi na prigovore da mu država ne plaća naknadu za invalidnost, na tvrdnje da više nije ovisnik jer ne pije alkoholna pića četiri godine iako kaznu izdržava na otvorenom odjelu i da je invalidna osoba, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja jer ti prigovori ne čine niti u najmanjoj mjeri upitnim navedena utvrđenja suda prvog stupnja.
Iz svih naprijed navedenih razloga, kako nisu počinjene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 29. ožujka 2017.
