Broj: Kžm 46/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. D. H. i dr., zbog kaznenog djela iz 230. st. 2.u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi mlt. I. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 12. listopada 2016. broj Km-2/16, u sjednici održanoj 20. travnja 2017.,
r i j e š i o j e
Žalba mlt. I. B. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu mlt. D. H. proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11 (opisano pod toč. 1. izreke presude) i čl. 229. st. 3. u vezi sa st. 1. toč. 1. i čl. 228. st. 1. i 3. KZ/11 i temeljem istih odredbi, uz primjenu čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) izrečen mu je pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora uz odgojne mjere pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM/11 te posebnu obvezu da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade iz čl. 10. st. 2. toč. 11. ZSM/11. Maloljetniku može naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme od dvije godine po pravomoćnosti presude počini novo kazneno djelo ili ako se protivi provođenju odgojnih mjera, time da odgojne mjere mogu trajati, iz čl. 11. ZSM/11 od šest mjeseci do dvije godine, a iz čl. 10. ZSM/11 najdulje do jedne godine.
Prema mlt. I. B. rješenjem je izrečena odgojna mjera iz čl. 16. ZSM/11 zbog istih kaznenih djela, opisanih u obrazloženju rješenja, koja odgojna mjera može trajati od šest mjeseci do tri godine, a sud mora svakih šest mjeseci ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.
Na temelju čl. 70. KZ/11 u vezi s čl. 31. ZSM/11 mlt. I. B. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati tijekom izvršavanja izrečene odgojne mjere te može trajati do prestanka izvršenja odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, a najdulje dvije godine.
Na temelju čl. 79. KZ/11 od mlt. I. B. su oduzeta dva kuhinjska noža, od mlt. D. H. dvije kape šilterice, a oduzeta je i jedna vunena kapa.
Na temelju čl. 89. ZSM/11 troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna dok je oštećenik sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
Protiv rješenja o odgojnoj mjeri žalbu je podnijela I. B., majka mlt. I. B., te mlt. I. B. putem braniteljice I. P., odvjetnice iz V. U obje žalbe predlaže se preinačiti pobijano rješenje uz izricanje izvanzavodske odgojne mjere. Žalbe će biti razmotrene kao jedinstvena žalba mlt. I. B.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Spis je sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s čl. 3. ZSM/11 bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Maloljetnik nije zadovoljan izrečenom odgojnom mjerom, drži da je prestroga s obzirom na smanjen stupanj krivnje (smanjenu ubrojivost), izraženo kajanje i žaljenje zbog učina djela te iskazanih promjena u ponašanju koje je usklađeno sa zakonom, činjenicu da je završio i položio tečaj za konobara (žalbi priloženo uvjerenje o stručnoj osposobljenosti za poslužitelja jela i pića) i da živi u okruženju koje pozitivno utječe na njegov razvoj. Smatra da bi izdvajanje iz obitelji za njega bilo štetno i ne bi bilo svrhovito.
Razmotrivši odluku o sankciji ovaj sud nalazi da je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod primjerena težini i pogibeljnosti kaznenih djela te poglavito osobnosti maloljetnika, kako je pravilno utvrdio i cijenio sud prvog stupnja, rukovodeći se podacima o osobnim i obiteljskim prilikama prikupljenim po nadležnom centru za socijalnu skrb. Unatoč kritičnog odnosa prema svom delinkventnom ponašanju, izraženom priznanjem djela te kajanjem i žaljenjem na koji se upire u žalbi, od značaja je činjenica da su maloljetniku već jednom bile izrečene odgojne mjere posebnih obveza zbog počinjenja istovrsnog kaznenog djela pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 13. siječnja 2015. Ove odgojne mjere očito nisu polučile svoju svrhu budući je u ožujku i listopadu 2015. nastavio sa kriminalnom djelatnošću počinivši predmetna kaznena djela te je i dalje iskazivao probleme u ponašanju kako je temeljito i podrobno odluku o izrečenoj odgojnoj mjeri argumentirao sud prvog stupnja (str 15).
Stoga, kako su prema mlt. I. B. već bile primijenjene izvanzavodske odgojne mjere, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, utemeljen na mišljenjima stručnih službi, da je potrebno poduzeti trajnije i intenzivnije odgojne mjere uz izdvajanje maloljetnika iz njegove životne sredine. Naime, upravo navod vještaka psihijatra, da se mlt. I. B. „razvija i formira u uvjetima koji su daleko od toga da bi bili nestimulativni ili deprivirajući“ na koji se upire u žalbi, pokazuje da obiteljsko okruženje i utjecaj roditelja nije mogao odgovoriti potrebama korekcije problema u ponašanju povezanim i uz zlouporabu alkohola. Izdvajanje mlt. I. B. iz njegove životne sredine primjenom terapijskih i tretmanskih sadržaja prilagođenih njegovim potrebama, uz izvršenje sigurnosne mjere, postići će se svrha maloljetničke sankcije u cilju pravilnog odgojnog utjecaja i prevencije činjenja novih kaznenih djela. Valja naglasiti da će trajanje ove zavodske odgojne mjere ovisiti prije svega o uspješnosti provođenja tretmana, dakle angažmanu i odnosu mlt. I. B. prema odgojnoj mjeri.
Slijedom iznesenog, kako nije osnovana žalba mlt. I. B., a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP/08 u vezi s čl. 3. ZSM/11).
Zagreb, 20. travnja 2017.
