Broj: Kzz 17/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. P., zbog kaznenog djela iz l. 33. st. 1. Zakona o energiji, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 14. travnja 2017. br. KZZ-DO-46/14, podignutog protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Općinskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2013. br. Kv-110/12 i rješenje Županijskog suda u Vukovaru od 03. ožujka 2014. br. Kž-172/13, u sjednici održanoj 25. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru od 14. lipnja 2011. br. K-160/11, os. S. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 33. st. 1. Zakona o energiji („Narodne novine“ br. 68/01, 177/04, 76/07 i 152/08), i osuđen na novčanu kaznu od 15 prosječnih dnevnih dohodaka, koju je dužan platiti u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti, koja je nastupila 14. lipnja 2011.

Rješenjem koje čine rješenje Općinskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2013. br. Kv-110/12 i rješenje Županijskog suda u Vukovaru od 03. ožujka 2014. br. Kž-172/13, osuđeniku je navedena novčana kazna zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od petnaest dana, budući da novčanu kaznu nije platio u ostavljenom roku od šest mjeseci.

              Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnijela je zahtjev za zaštitu zakonitosti uz tvrdnju da su sudovi navedenim odlukama povrijedili kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi odredbe čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), te je predložila da se utvrdi da je zahtjev osnovan, jer je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2013. br. Kv-110/12, povrijeđen zakon na štetu os. S. P. u odredbi čl. 469. st. 4. i 5. ZKP/08, pa se sukladno odredbi čl. 513. st. 1. ZKP/08 ukida rješenje Općinskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2013. br. Kv-110/12, te se predmet vraća na ponovni postupak, a „...ostale odluke istovremeno stavljaju izvan snage...“.

              Zahtjev nije osnovan.

              Nije u pravu Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske kada u zahtjevu tvrdi da su sudovi povrijedili odredbu čl. 469. st. 4. i 5. ZKP/08, u vezi odredbe čl. 3. st. 2. KZ/11, jer da je trebalo primijeniti odredbu čl. 43. KZ/11, kao blažeg zakona, koji je stupio na snagu prije donošenja drugostupanjske odluke.

              Međutim, prema podacima i stanju predmeta, proizlazi da su sudovi zapravo povrijedili prijelaznu odredbu čl. 384. st. 1. KZ/11, koja se odnosi na postupak izvršenja kaznenopravnih sankcija pravomoćno izrečenih sukladno odredbama Kaznenog zakona, čije izvršenje nije započelo ili je u tijeku, te je izvršenje trebalo provoditi sukladno odredbama KZ/11 od dana njegovog stupanja na snagu, ali kako zahtjev za zaštitu zakonitosti nije postavljen u tom smislu, nije se mogao niti prihvatiti jer je ovaj sud ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se u svom zahtjevu poziva Glavni državni odvjetnik.

              Stoga, a jer u ovom predmetu nije došlo do povrede odredbe čl. 469. st. 4. i 5. ZKP/08, u vezi odredbe čl. 3. st. 2. KZ/11, na način označen u zahtjevu, trebalo je na temelju čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. travnja 2017.