Broj: Kr 35/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. A., zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. i čl. 313. st. 1. u svezi s čl. 311. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što ju čine presude Općinskog suda u Varaždinu od 9. studenog 2016. broj K-271/16 i Županijskog suda u Splitu od 9. studenog 2016. broj Kž-859/16, u sjednici održanoj 11. svibnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev os. K. A. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 9. studenog 2016. broj K-271/16, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 9. studenog 2016. broj Kž-859/16, K. A. proglašena je krivom zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 1. KZ/97 (djelo opisano pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude) i kaznenog djela iz čl. 313. st. 1. toč. 3. KZ/97 kažnjivo po čl. 311. st. 1. KZ/97 (djelo opisano pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude) te su joj prethodno utvrđene kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci za svako djelo, a primjenom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ/97 osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.
Po pravomoćnosti navedene presude osuđenica je putem braniteljice T. M. P., odvjetnice iz Z., pravodobno podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz osnova predviđenog u čl. 517. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč 1. i 4. ZKP/08. Predlaže da se ukinu "pobijane presude nižih sudova i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje" te da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.
Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Zahtjev nije osnovan.
Osuđenica zahtjev podnosi samo u odnosu na kazneno djelo opisano pod toč. 2. izreke pravomoćne presude. Smatra da "brisanjem čl. 313. KZ/97 donošenjem Kaznenog zakona iz 2011. godine ne postoji pravni kontinuitet opisanog kaznenog djela sa kaznenim djelom krivotvorenja isprave opisanog u čl. 278. KZ/11, budući da se činjenični opis kaznenog djela iz brisanog članka ne može podvesti po biće predmetnog kaznenog djela iz čl. 278. KZ/11." Dodaje i da činjenično opisanom djelatnošću "nije počinjeno kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. KZ/97" što također otklanja mogućnost podvođenja pod kazneno djelo krivotvorenja isprave prema KZ/11.
Pitanje postojanja pravnog kontinuiteta i s tim u svezi načela primjene blažeg zakona (čl. 3. KZ/11) razmatrali su prvostupanjski i drugostupanjski sud te su pravilno zaključili da se djelatnost činjenično opisana pod toč. 2. izreke presude može podvesti pod biće kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. KZ/11.
Osuđenica je djelom pod toč. 2. izreke presude proglašena krivom jer je "…iako je znala da je trgovačko društvo P. d.o.o. S., … brisano iz sudskog registra i da više ne postoji, izradila obračunske listiće plaća za listopad 2010. godine za više osoba, iz kojih je proizlazilo da ih izdaje navedeno trgovačko društvo, iako ono nije bilo izdavatelj istih, a kojima je bilo neistinito navedeno da su te osobe zaposlene u tom društvu te da su ostvarile plaću, iako one nisu bile u radnom odnosu u navedenom društvu, ovjerivši ih pečatom tog društva i potpisom, koje im je potom predala za potrebe realizacije pozajmice u trgovačkom društvu Financijsko posredovanje T.-A. d.o.o., pa je tako:…" izradila obračunske listiće pojedinačno opisane pod toč. a) do d).
Prema tome opisana djelatnost u sebi nedvojbeno sadrži bitne elemente kaznenog djela iz čl. 313. st. 1. u svezi s čl. 311. st. 1. KZ/97, koje ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 278. KZ/11. Osuđenica je sačinila, izradila lažnu ispravu, dakle ispravu koja ne potječe od osobe koja je u njoj naznačena kao izdatnik (trgovačko društvo P.). Naime, novi kazneni zakon (KZ/11) je zadržao koncepciju kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. KZ/97 tako da i kaznenim djelom iz čl. 278. KZ/11 nastaje lažna isprava, a okolnost da je brisan čl. 313. KZ/97 ne znači su da ranije propisani posebni slučajevi (oblici) krivotvorenja isprave novim zakonom dekriminalizirani. Ovo stoga što su odredbom čl. 313. KZ/97 tek bili naznačeni, opisani, neki od mogućih pojavnih oblika kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. KZ/97, u kojem je sadržan opis njegovih bitnih obilježja uz propisanu kaznu. Prema tome, kazneno djelo iz čl. 313. KZ/97 nije zasebno, novo djelo već modalitet učina djela iz čl. 311. KZ/97 kojeg je zakonodavac sam predvidio, time da se kazna za opisane oblike iz čl. 313. KZ/97 izriče na temelju čl. 311. KZ/97.
Stoga je i sud drugog stupnja u obrazloženju svoje odluke ispravno zaključio da je prvostupanjski sud "…na djelo i počinitelja pravilno primijenio odredbe KZ/97 kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela uz utvrđenje da novi Kazneni zakon…nije blaži za okrivljenicu…", da "…postupanje u smislu članka 313. KZ/97 novim zakonom (nije) dekriminalizirano…" i da se "…opisano ponašanje okrivljenice, temeljem citirane zakonske odredbe iz čl. 313. stavak 1. KZ/97 smatra …počinjenjem kaznenog djela iz članka 311. stavak 1. KZ/97…".
Slijedom navedenog nije u pravu osuđenica da je pravomoćnom presudom na njenu štetu povrijeđen kazneni zakon pa je trebalo, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08, zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 11. svibnja 2017.
