Broj: Kž 199/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. D. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama branitelja optuženog B. Đ., odvjetnika N. D., i braniteljice optuženog M. J., odvjetnice M. D.-L., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2017. broj Kov-75/16, u sjednici održanoj 17. svibnja 2017.,
r i j e š i o j e
Žalbe branitelja optuženog B. Đ., odvjetnika N. D., i braniteljice optuženog M. J., odvjetnice M. D.-L., odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Rješenjem prvostupanjskog suda potvrđena je, pod točkom I. izreke, na temelju članka 354. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.), optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Sisku od 30. rujna 2016. broj K-DO-19/14, a pod točkom II. izreke je, na temelju članka 402. stavka 3. ZKP/08., određeno da će se optuženicima B. Đ. i M. J. suditi u odsutnosti.
Protiv toč. II. tog rješenja žalbe su podnijeli branitelj optuženog B. Đ., odvjetnik N. D., i braniteljica optuženog M. J., odvjetnica M. D.-L., s prijedlozima da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine, a braniteljica optuženog M. J. podredno je predložila i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalbe nisu osnovane.
Neosnovano branitelji optuženika B. Đ. i M. J. u žalbama osporavaju postojanje osobito važnih razloga da im se sudi u odsutnosti, navodeći da se kazneni postupak protiv njih može razdvojiti od kaznenog postupka protiv ostalih optuženika.
Naime, ispravno prvostupanjski sud ističe da težina kaznenih djela stavljenih ovim optuženicima na teret koja proizlazi ne samo iz propisanih kazni, nego i visine štete koju su optuženici B. Đ. i M. J., prema optužnici, pričinili oštećenim trgovačkim društvima (optuženi Đ. u iznosu od 9.030.100,00 kuna, a optuženi J. u iznosu od 862.390,00 kuna) odnosno državnom proračunu Republike Hrvatske (optuženi J. u iznosu od 1.311.842,42 kune), uz protek od više od šest godina od inkriminiranog razdoblja, kao i potreba vođenja kaznenog postupka, odnosno suđenja u razumnom roku ostalim optuženicima (S. D. i S. Đ.), u svojoj ukupnosti, predstavljaju osobito važne razloge za suđenje u odsutnosti optuženicima B. Đ. i M. J.. Razdvajanje kaznenog postupka na kojem žalitelji inzistiraju, koje predstavlja iznimku od načela vođenja jedinstvenog postupka prema svim supočiniteljima, za sada se ne ukazuje opravdanim jer bi moglo otežati pravilno i potpuno utvrđenje odlučnih činjenica.
Nije u pravu branitelj optuženog B. Đ. niti kada u žalbi tvrdi da je „valjalo razmotriti mogućnost ustupanja kaznenog progona Republici Srbiji čiji je III okrivljenik državljanin“.
Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da optuženi Đ. ne boravi niti na adresi svog prebivališta u B. u Republici Srbiji već se, prema podacima u spisu, nalazi na nepoznatoj adresi u Republici Sloveniji, pa je očigledno da se kazneni postupak protiv njega ne bi mogao provesti niti u Republici Srbiji čiji je on državljanin.
Braniteljica optuženog M. J. u žalbi navodi da taj optuženik živi na poznatoj adresi u Republici Srbiji, da „nije razvidno iz kojeg razloga do danas nije udovoljeno zamolbenom ispitivanju pa se u tom dijelu odluka me može ispitati“, kao i da „nije nedvojbeno utvrđeno da li IV okrivljenik ima državljanstvo Republike Srbije“ pa zaključuje da je „odluka da su ispunjeni uvjeti za suđenje u odsutnosti preuranjena“.
Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, činjenice da optuženi M. J. nije u Republici Srbiji ispitan po zamolnici državnog odvjetnika te da Republika Hrvatska nije niti obaviještena o razlozima nepostupanja po toj zamolnici, kao i da je i protiv tog optuženika u kolovozu 2016. određen istražni zatvor i raspisana tjeralica koja nije rezultirala njegovim uhićenjem i predajom Republici Hrvatskoj, jasno ukazuju da njegovo izručenje Republici Hrvatskoj nije moguće, a irelevantno je, s obzirom na okolnost da je taj optuženik državljanin Republike Hrvatske, ima li on i državljanstvo Republike Srbije.
Konačno, na tvrdnju braniteljice optuženog M. J. da je „suđenje u odsutnosti u suprotnosti sa pravom na pravično suđenje i sa čl. 6. st. 3. toč. c. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“ treba odgovoriti da je optuženi J. upoznat s činjenicom da se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak jer su mu na adresu u Republici Srbiji bili uredno dostavljeni i optužnica i poziv na sjednicu optužnog vijeća, čime mu je omogućeno da sudjeluje u ovom postupku, pa nema govora o povredi prava na pravično suđenje zajamčeno odredbama članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/01., 85/10. - pročišćeni tekst) i odredbama članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz tu Konvenciju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; nastavno: Konvencija), posebno kada se ima na umu i odredba članka 497. stavka 3. ZKP/08. o mogućnosti obnove kaznenog postupka u kojem je osoba osuđena u odsutnosti.
Slijedom iznesenog, žalbenim tvrdnjama branitelja optuženika B. Đ. i M. J. nije dovedeno u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se tim optuženicima sudi u odsutnosti.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.
Slijedom iznesenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo je odbiti kao neosnovane žalbe branitelja optuženog B. Đ., odvjetnika N. D., i braniteljice optuženog M. J., odvjetnice M. D.-L., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. svibnja 2017.
