Broj: Kr 41/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. G. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenog M. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. lipnja 2016. broj K-309/16-15 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 2. veljače 2017. broj Kž-238/2016-8, u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude os. M. G. je zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. toč. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
Protiv te pravomoćne presuda osuđenik je putem branitelja D. R., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede iz čl. 515. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se „preinače pobijane odluke prvostupanjskog i višeg suda, ili ih ukine u cijelosti ili samo odluku višeg suda i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom ili višem sudu“.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u smislu članka 518. stavka 4. ZKP/08 dostavio odgovor na zahtjev osuđenika s mišljenjem da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Osuđenik neosnovano tvrdi da je pravomoćnom presudom osuđen na način da su mu prekršena temeljna ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom i da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, presumpcija nevinosti iz čl. 28. Ustava Republike Hrvatske kao i prava zajamčena čl. 6. st. 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Naime, prigovori osuđenika, da je on u biti osuđen samo zbog svoje dosadašnje osuđivanosti, jer da samo jedan materijalni trag (otisak lijevog palca osuđenika koji je pronađen u unutrašnjosti objekta u koji je provaljeno) ne bi bio dovoljan za izvesti zaključak o tome da je on provalio u predmetni kiosk, su u biti činjenične naravi. Međutim, u smislu odredbe čl. 515. ZKP/08, a u kojoj se taksativno navode osnove iz kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer bi to otvorilo mogućnost rasprave o činjenicama u tri stupnja, što nije prihvatljivo.
Prema tome, kako sudovi u tijeku donošenja presude nisu povrijedili Ustavna i konvencijska prava jer su u kontradiktornom i poštenom suđenju tijekom kojega je osuđenik imao mogućnosti osporiti dokaze optužbe, na temelju vjerodostojnog dokaza i neuvjerljive obrane osuđenika izveli zaključke o svim odlučnim činjenicama, ne pozivajući se pri tom na dosadašnju osuđivanost osuđenika kao indicijalnu okolnost, valjalo je na temelju čl. 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08 presuditi kao u izreci.
Zagreb, 24. svibnja 2017.
