Baza je ažurirana 10.11.2024. 

zaključno sa NN 105/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kr 42/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kr 42/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. K., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, iz čl. 293. st. 2. KZ/97 i dr., odlučujući o zahtjevu os. D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, podnesenog protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2016. br. Kv-47/16 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 17. siječnja 2017. br. Kž-12/17, u sjednici održanoj dana 30. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se zahtjev os. D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2016. br. Kv-47/16 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 17. siječnja 2017. br. Kž-12/17, proglašen je krivim os. D. K. za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, iz čl. 293. st. 2. KZ/97 i dr., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ/97, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 12. prosinca 2005. do 23. veljače 2006. i na izdržavanju kazne od 29. listopada 2009., pa nadalje.

 

              Protiv te presude osuđenik je osobno i putem branitelja D. R., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog razloga iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), smatrajući da je Županijski sud u Varaždinu u žalbenom postupku povrijedio odredbe kaznenog postupka, a te su povrede utjecale na presudu, s prijedlogom da se „...pobijane odluke ukinu i vrati predmet na ponovnu odluku prvostupanjskom ili višem sudu ...“.

 

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnijela je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da je zahtjev neosnovan. Odgovor je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju, na znanje.

 

              Zahtjev nije osnovan.

 

Iako se osuđenik u zahtjevu formalno poziva na istaknute povrede odredaba kaznenog postupka, koje su predviđene kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, sadržajno se podneseni zahtjev odnosi na odluku o kaznenoj sankciji (kako to izričito i navodi u osobno podnesenom zahtjevu), jer smatra da je osuđen na prestrogu kaznu zatvora, pri čemu osuđenik gubi iz vida činjenicu da se iz te zakonske osnove, odluke o kaznenoj sankciji, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi, jer ocjena okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne (olakotne i otegotne okolnosti), završava u žalbenom postupku u kojem je drugostupanjski sud pravilno ocijenio i odgovorio na sve žalbene razloge osuđenika.

 

Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 30. svibnja 2017.

Copyright © Ante Borić