Broj: Kž 253/17
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. A. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 7. veljače 2017. broj Kv-I-40/16-9 (Kov-13/14), u sjednici održanoj 7. lipnja 2017.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba A. A. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici je na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 prema os. A. A. odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci i jedanaest dana kao neizdržanog dijela kazne zatvora od jedne godine koja joj je zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 izrečena presudom na temelju sporazuma stranka Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12. siječnja 2015., broj Kov-13/14, koja je zamijenjena radom za opće dobro.
Protiv tog je rješenja osuđenica podnijela žalbu putem branitelja D. M., odvjetnika iz V. G., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08) dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Sud prvog stupnja je pravilno na temelju izvješća Probacijskog ureda Zagreb I te dopisa tog ureda utvrdio da je osuđenica tijekom cijelog razdoblja od kada je 17. ožujka 2015. kada je potpisala izjavu o pristanku na rad, pa do pokretanja ovog postupka, svojom krivnjom, učestalim izbjegavanjem obavljanja rada za opće dobro, mijenjanjem boravišta (Č., P., Z., V., S.) mnogobrojnim isprikama (bolest, trudnoća, obiteljske prilike i sl.) odradila samo dio rada za opće dobro, u trajanju od 98 sati, što odgovara 49 dana kazne zatvora tako da joj je preostalo izdržati 10 mjeseci i 11 dana kazne zatvora.
Osuđenica ova ispravna utvrđenja suda u žalbi niti ne pokušava dovesti u pitanje, već posve neosnovano tvrdi da sud nije na nesumljiv način utvrdio može li se osuđenici uručiti poziv za ročište na kojem se odlučivalo o zamjeni rada za opće dobro kaznom zatvora i da su protekli rokovi za određivanje kazne zatvora.
Međutim, kako nesporno osuđenica ne prebiva na adresama kojima je raspolagao Ured za probaciju, a što proizlazi iz Izvješća od 7. prosinca 2016. (list 346.), te je duže vrijeme nedostupna i ne odgovara na telefonske pozive, sud prvog stupnja je dostavu obavio ispravno putem oglasne ploče suda, u smislu odredbe čl. 175. st. 5. ZKP/08, što se ima smatrati urednom dostavom.
Nadalje, s obzirom na pravomoćnost presude (18. veljače 2015.) kojom je osuđenici izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i koja je zamijenjena radom za opće dobro, nema govora da je nastupila zastara izvršenja iz čl. 83. st. 1. alineja 6. KZ/11, jer se rok zastare izvršavanja rada za opće dobro određuje prema roku zastare izvršenja kazne koja je pravomoćnom presudom izrečena i zamijenjena radom za opće dobro.
Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, a u pobijanom rješenju nisu počinjene povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 7. lipnja 2017.
