Baza je ažurirana 07.10.2024. 

zaključno sa NN 88/24

EU 2024/2656

Pristupanje sadržaju

Kž 383/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 383/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. Z., zbog kaznenog djela iz članka 287. stavka 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi osuđenog M. Z. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli - Poli od 10. svibnja 2017. broj Kv-eu-7/17., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba osuđenog M. Z. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli - Poli utvrđeno je da je osuđeni M. Z. presudom Općinskog suda u Kiseljaku broj K-49 0 K 005152 12 K od 27. veljače 2012. osuđen na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 287. stavka 1. točke a Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje je utvrđeno da je kazneno djelo označeno u izreci navedene presude opisano i kažnjivo kao kazneno djelo protiv imovine - teška krađa iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.).

 

Na temelju članka 70. i 71. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO) i članka 14. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacija Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 3/10. - dalje u tekstu: „Sporazum“) i članka 229. stavka 1. KZ/11., osuđeni M. Z. osuđen je na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđeni M. Z. po branitelju, odvjetniku M. M., navodeći da je “prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer u pobijanoj presudi opće nisu navedeni razlozi o … suglasnosti osuđenika propisanu u čl. 2. st. 1. toč. 3. Sporazuma“. Predložio je da pobijana presuda bude ukinuta i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osuđenik smatra da je postupljeno suprotno članku 2. stavku 1. točki 3. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacija Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 3/10. - dalje u tekstu: „Sporazum“) jer „se sud uopće ne očituje niti navodi razloge“ o suglasnosti za izvršenje strane sudske odluke.

 

No, osuđenik nije u pravu jer je dio odredbe o potrebnoj suglasnosti brisan sporazumom stranaka Sporazuma 10. veljače 2010. Stoga, za izvršenje sudske odluke prema odredbama Sporazuma nije potrebna suglasnost osuđene osobe, a prvostupanjski se sud i poziva na tako promijenjeni Sporazum.

 

Imajući na umu navedeno, presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 22. kolovoza 2017.