Baza je ažurirana 17.04.2024.
zaključno sa NN 43/24
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Antun Palarić, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i zakonom, na sjednici održanoj 11. srpnja 2017. donio je
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukidaju članci 12. i 13. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 139/14.).
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
a) Prijedlog i dopuna prijedloga
1. Predlagateljica Hrvatska komora medicinskih biokemičara iz Zagreba, zastupana po predsjedniku Goranu Bulatoviću, 20. siječnja 2016. podnijela je Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članaka 12. i 13. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 139/14.; u daljnjem tekstu: Pravilnik:139/14).
2. Predlagateljica je 8. ožujka 2016. dostavila Ustavnom sudu dopunu prijedloga.
U dopuni prijedloga, na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), predložila je da Ustavni sud do donošenja konačne odluke privremeno obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi osporenog Pravilnika:139/14.
b) Pravilnik:139/14
3. Pravilnik:139/14 je 28. listopada 2014. donio ministar zdravlja, na temelju članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13. i 22/14.).
Njime je izmijenjen i dopunjen Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 100/11., 133/11., 54/12. i 49/13.) i stupio je na snagu 4. prosinca 2014., tj. osmog (8) dana od dana objave u »Narodnim novinama« broj 139 od 26. studenoga 2014. – članak 15. Pravilnika:139/14.
Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka za Zakon o zdravstvenoj zaštiti (na temelju kojeg je donesen Pravilnik:139/14) koristit će se skraćenica ZoZZ:150/08-22/14.
c) Osporeni članci Pravilnika:139/14
4. Članci 12. i 13. Pravilnika:139/14, koji se osporavaju prijedlogom, glase:
»Članak 12.
U Prilogu I. u Popisu specijalizacija dodaje se točka 47. koja glasi: 'Laboratorijska medicina'.
Članak 13.
U Prilogu II. iza točke 46. dodaje se točka 47. koja glasi: 'Laboratorijska medicina'.
Program specijalizacije iz točke 47. Laboratorijska medicina tiskan je u prilogu ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio, a objavljuje se na internetskim stranicama 'Narodnih novina', www.nn.hr i www.miz.hr.«
d) Naknadne izmjene i dopune Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine
5. Nakon Pravilnika:139/14 ministar zdravlja je 21. listopada 2015. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 116/15.).
Potom je 5. srpnja 2016. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 62/16. i 69/16.).
Ustavni sud napominje kako je stupanjem na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave (»Narodne novine« broj 93/16. i 104/16.) ustrojeno Ministarstvo zdravstva, a Ministarstvo zdravlja je, sukladno ustrojstvu i djelokrugu propisanim tim zakonom, nastavilo raditi kao Ministarstvo zdravstva.
Zatim je 16. siječnja 2017. ministar zdravstva donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 6/17.).
Međutim, tim pravilnicima nisu izmijenjeni niti dopunjeni osporeni članci 12. i 13. Pravilnika:139/14.
e) Očitovanje Ministarstva zdravstva
6. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od 2. veljače 2016. od (tada još) Ministarstva zdravlja zatražio očitovanje o prijedlogu.
Ustavni sud je 17. ožujka 2016. dostavio Ministarstvu zdravlja presliku prijedloga.
Dopisom od 15. srpnja 2016. Ustavni sud požurio je dostavu očitovanja.
Potom je Ustavni sud dopisom od 15. studenoga 2016. ponovno požurio dostavu očitovanja. Pri tome je zatražio i dostavu prijedloga nadležne komore i stručnog društva na temelju kojeg je donesen Pravilnik:139/14.
Do donošenja odluke Ustavnog suda, Ministarstvo zdravstva nije dostavilo svoje očitovanje o prijedlogu, niti je Ustavnom sudu dostavilo prijedlog nadležne komore i stručnog društva na temelju kojeg je donesen Pravilnik:139/14.
f) Pojašnjenje Ministarstva zdravlja
6.1. Tijekom ustavnosudskog postupka u predmetu broj: U-II-13/2016, pokrenutog povodom prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom članka 24. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 116/15.), postavilo se pitanje za provedbu kojeg zakona je donesen Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.
U tu svrhu je u tom predmetu Ministarstvo zdravlja, na zahtjev Ustavnog suda, dostavilo pojašnjenje klasa: 034-01/16-01/01, ur. broj: 534-02-1-1/2-16-08 od 22. srpnja 2016. u kojem je navelo:
»Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine donesen je radi provedbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i radi provedbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ('Narodne novine', broj 124/2009, 45/2011 i 74/2014) te kasnijeg Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ('Narodne novine', broj 82/15).
(…)
Ovlast ministra zdravstva za donošenje Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine utemeljena je u člancima 139. stavku 2. i 140. stavku 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te također u članku 28. stavku 2. i članku 73. stavku 6. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ('Narodne novine', broj 124/09, 45/11 i 74/14) i člancima 25. stavkom 4. i člankom 91. stavkom 2. sada važećeg Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija ('Narodne novine', broj 82/15).«
II. PRIGOVORI PREDLAGATELJICE
7. Predlagateljica u prijedlogu navodi da članci 12. i 13. Pravilnika:139/14 nisu u suglasnosti:
– s člancima 26., 27., 28., 29., 30., 31., 32. i 139. ZoZZ-a:150/08-22/14,
– s člancima 2., 4., 7., 10. i 12. Zakona o medicinsko biokemijskoj djelatnosti (»Narodne novine« broj 121/03. i 117/08.) i
– s člankom 3. stavkom 2. točkom 2. Zakona o liječništvu (»Narodne novine« broj 121/03. i 117/08.).
8. Predlagateljica u prijedlogu ističe:
»Kolizija sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti ('Narodne novine' broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13., 22/14. i 154/14.) proizlazi iz:
– članka 27. u vezi s člankom 26. i člancima 28. do 32. u kojem je jasno definirano da zdravstvenu zaštitu u području laboratorijske medicine pružaju specijalisti medicinske biokemije i laboratorijske medicine i magistri medicinske biokemije;
– članka 139. kojim je jasno naznačena nadležnost komora u definiranju specijalizacija. U slučaju medicinske biokemije i laboratorijske medicine nadležna je Hrvatska komora medicinskih biokemičara a ne Hrvatska liječnička komora.
Kolizija sa Zakonom o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti ('Narodne novine' broj 121/03., 117/08.) proizlazi iz:
– članka 2. kojim je medicinsko-biokemijska djelatnost (što je identično laboratorijskoj medicini) definirana kao jedna od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti;
– članka 4. kojim je jasno definirano gdje se takva djelatnost obavlja;
– članka 7. gdje je jasno definirano tko može uopće biti voditelj laboratorija na pojedinoj razini zdravstvene zaštite;
– članka 10. kojim je jasno definiran profil zdravstvenog djelatnika;
– članka 12. kojim su definirani uvjeti koje zdravstveni djelatnik treba ispunjavati za obavljanje djelatnosti.
Kolizija sa Zakonom o liječništvu ('Narodne novine' broj 121/03., 117/08.) proizlazi iz:
– članka 3. stavak 2. točka 2. kojim je liječnička djelatnost definirana kao djelatnost koja procjenjuje stanja iz članka 3., stavak 2., točka 1. Zakona o liječništvu pomoću medicinskih dijagnostičkih instrumenata, postupaka i sredstava, budući je laboratorijska medicina u smislu kojem je opisana spornim Pravilnikom isključivo analitička disciplina, čije je obavljanje regulirano Zakonom o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti koji je po svojoj hijerarhiji jednako vrijedan Zakonu o liječništvu, s obzirom da oba navedena Zakona proizlaze iz krovnog Zakona o zdravstvenoj zaštiti.«
9. U dopuni prijedloga predlagateljica je istaknula:
»Također, željeli bismo upozoriti Ustavni sud Republike Hrvatske da bi primjenom članka 12. i 13. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ('Narodne novine' broj 139/14), a s obzirom na članak 40. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 99/99., 29/02., 49/02.) kojim je propisano da će Ustavni sud Republike Hrvatske započeti postupak najkasnije u roku od godine dana od podnošenja prijedloga, mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice. Takve posljedice bi primarno nastupile za doktore medicine koji bi upisali specijalizaciju iz laboratorijske medicine, a koja bi naknadno bila ukinuta.
Osim toga upozoravamo i na štetu za Republiku Hrvatsku koja bi mogla nastati priznavanjem inozemnih stručnih kvalifikacija od strane Hrvatske liječničke komore (dalje u tekstu: HLK), s obzirom da je za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija iz područja medicinske biokemije i laboratorijske medicine nadležna Hrvatska komora medicinskih biokemičara (dalje u tekstu: HKMB). HKMB broji preko 200 specijalista medicinske biokemije i laboratorijske medicine za razliku od HLK u kojoj ne postoji niti jedan specijalist laboratorijske medicine. Kriteriji za moguće priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija u HKMB su jasno postavljeni, te garantiraju visoki standard koji se očekuje od mogućih kandidata za razliku od HLK kojoj te kriterije nema tko iskustveno postaviti.
(...)
Zaključno, smatramo da bi radi svih istaknutih razloga, a sukladno članku 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske bilo potrebno privremeno obustaviti primjenu članka 12. i 13. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine broj 139/14.), do donošenja konačne odluke.«
III. MJERODAVNO ZAKONODAVSTVO
1) Zakon o sustavu državne uprave
10. Člankom 18. i člankom 19. stavkom 1. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine« broj 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16.) propisano je:
»Članak 18.
Ministri, državni tajnici središnjih državnih ureda i ravnatelji državnih upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provedbu zakona i drugih propisa kad su na to izrijekom ovlašteni, u granicama dane ovlasti.
Članak 19.
Pravilnikom se detaljnije razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene.
(...)«
2) Zakon o zdravstvenoj zaštiti
11. ZoZZ:150/08-22/14 utvrđuje opću definiciju zdravstvenih radnika, ustanove na kojima se oni obrazuju (članak 124.), te njihovo pravo na specijalizaciju i ovlast ministra nadležnog za zdravlje da (na prijedlog nadležne komore i stručnih društava) pravilnikom utvrdi grane, trajanje i program specijalizacije (članak 139.), kao i da utvrdi mjerila za prijam specijalizanata i način polaganja specijalističkog ispita, odredi ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstvene radnike koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalizacije (članak 140. stavak 6.).
Članak 124., članak 139. i članak 140. stavak 6. ZoZZ-a:150/08-22/14 glase:
»Članak 124.
Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke.
Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, studijskom smjeru logopedije te drugom visokom učilištu zdravstvenog usmjerenja kao i u srednjim školama zdravstvenog usmjerenja, odnosno učilištu ili u srednjim školama koje imaju odobrenje za provođenje obrazovnog programa zdravstvenog usmjerenja.
Obveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi.
Poslodavac je obvezan sve zdravstvene radnike koji neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu osigurati od štete koja bi mogla nastati u provođenju zdravstvene zaštite.«
»Članak 139.
Zdravstveni radnici mogu se specijalizirati u određenoj grani zdravstvene djelatnosti te određenim granama uže specijalizacije.
Grane specijalizacije, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija utvrđuje pravilnikom ministar na prijedlog nadležne komore i stručnih društava.
Članak 140.
(...)
Ministar pravilnikom utvrđuje mjerila za prijam specijalizanata i način polaganja specijalističkog ispita odnosno ispita iz uže specijalizacije te određuje ovlaštene zdravstvene ustanove, trgovačka društva i zdravstvene radnike koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža.
(...)«
12. Ustavni sud napominje da je ZoZZ:150/08-22/14 izmijenjen Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 154/14.) i Uredbom o izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 70/16.).
Međutim, tim uredbama nisu izmijenjeni članci 124. i 139. ZoZZ-a:150/08-22/14.
Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka za ZoZZ:150/08-22/14 i njegove navedene izmjene i dopune koristit će se kratica: ZoZZ:150/08-70/16.
13. Nadalje, članci 212. i 214. stavak 1. točka 5. ZoZZ-a:150/08-70/16 glase:
»Članak 212.
Propise za čije je donošenje ovlašten ovim Zakonom ministar donijeti će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«
»Članak 214.
Do stupanja na snagu provedbenih propisa iz članka 212. ovoga Zakona ostaju na snazi:
(...)
5. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije ('Narodne novine', br. 73/08.),
(...)«
Dakle, ZoZZ-om:150/08-70/16 propisana je obveza ministru nadležnom za zdravlje da u roku od 6 mjeseci od njegova stupanja na snagu donese provedbene propise za čije je donošenje njime izrijekom ovlašten (članak 212.), a do donošenja »novih« produljeno je važenje »starih« provedbenih propisa – donesenih za provedbu »starog« Zakona o zdravstvenoj zaštiti, objavljenog u »Narodnim novinama« broj 121/03., 48/05. i 85/06. (članak 214.).
Od tih »starih« provedbenih propisa, u konkretnom slučaju, posebno valja istaknuti produljenje važenja Pravilnika o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije (»Narodne novine« broj 73/03.) – vidi točku 23. ove odluke.
3) Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti
14. Zakon o medicinsko biokemijskoj djelatnosti (»Narodne novine« broj 121/03. i 117/08.) propisuje da je medicinsko-biokemijska djelatnost dio zdravstvene djelatnosti odnosno zdravstveno dijagnostičke djelatnosti (članci 1. i 2.), da su medicinski biokemičari zdravstveni radnici (članak 10.) te da je specijalizacija iz medicinske biokemije poseban uvjet za obavljanje medicinsko-biokemijske djelatnosti (članak 12.).
Članak 1., članak 2., članak 10. i članak 12. toga Zakona glase:
»I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju načela, način organiziranja i provođenja medicinsko-biokemijske djelatnosti, kao dijela zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba i koju obavljaju magistri medicinske biokemije pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
II. MEDICINSKO-BIOKEMIJSKA DJELATNOST
Članak 2.
Medicinsko-biokemijska djelatnost jest jedna od zdravstvenih dijagnostičkih djelatnosti koje analiziraju biološki materijal (krv, mokraća, stanica, tkivo, likvor) sa svrhom ranog otkrivanja bolesti, prepoznavanja rizičnih čimbenika bolesti, postavljanja dijagnoze, praćenja tijeka liječenja i ishoda bolesti koristeći biokemijske, imunokemijske, molekularno biološke i fizikalne analitičke tehnike te informacijsku tehnologiju.
Medicinsko-biokemijska djelatnost pruža laboratorijske zdravstvene usluge na razini primarne, specijalističko-konzilijarne i tercijarne zdravstvene zaštite.«
»IV. MEDICINSKI BIOKEMIČARI
Članak 10.
Medicinsko-biokemijski zdravstveni radnici su:
– magistar medicinske biokemije,
– magistar medicinske biokemije specijalist,
– diplomirani medicinski biokemičar specijalist uže specijalnosti.
Medicinsko-biokemijsku djelatnost mogu obavljati medicinski biokemičari, s time da u obavljanju medicinsko-biokemijske djelatnosti sudjeluju: zdravstveni tehničari laboratorijskog smjera više ili srednje stručne spreme i zdravstveni suradnici.«
»Članak 12.
Magistar medicinske biokemije (u daljnjem tekstu: medicinski biokemičar) jest zdravstveni radnik koji se bavi primjenom biokemijskih, hematoloških, molekularno-bioloških i kemijskih istraživanja u biološkom materijalu u svrhu utvrđivanja uzroka bolesti, održavanja zdravlja, prevencije bolesti i praćenja uspjeha liječenja.
Opći uvjeti za obavljanje medicinsko-biokemijske djelatnosti su:
– diploma Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Republici Hrvatskoj za zvanje magistra medicinske biokemije ili nostrificirana strana diploma o završenom odgovarajućem sveučilišnom dodiplomskom studiju,
– položen stručni ispit,
– državljanstvo Republike Hrvatske,
– znanje hrvatskoga jezika,
– upis u registar Komore i
– odobrenje za samostalan rad.
Opći uvjeti iz stavka 2. podstavka 2. i 4. ovog članka ne odnose se na državljane država članica Europske unije.
Državljani država članica Europske unije moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s pacijentom.
Iznimno od odredbe stavka 2. podstavka 3. ovog članka, stranci mogu obavljati medicinsko-biokemijsku djelatnost u Republici Hrvatskoj prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Posebni uvjeti za obavljanje medicinsko-biokemijske djelatnosti su specijalizacija, odnosno uža specijalizacija iz medicinske biokemije.«
4) Zakon o liječništvu
15. Članak 2., članak 3. i članak 6. Zakona o liječništvu (»Narodne novine« broj 121/03. i 117/08.) glase:
»Liječničko zvanje i načela obavljanja liječničke djelatnosti
Članak 2.
Liječnik je zdravstveni radnik sa završenim medicinskim fakultetom i stečenim nazivom doktor medicine.
Liječnik je temeljni i mjerodavni nositelj zdravstvene djelatnosti koju obavlja poštujući osobito sljedeća načela:
1. stalno održavanje i podizanje kvalitete liječničkih usluga u interesu zdravlja i društvenog blagostanja pučanstva,
2. održavanje i promicanje povjerenja između liječnika i pacijenata te članova njihovih obitelji,
3. poštivanje prava pacijenata,
4. neovisno i profesionalno djelovanje te očuvanje i promicanje slobode i ugleda liječničkog zvanja,
5. promicanje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštivanjem u radu propisa, pravila struke te kodeksa medicinske etike i deontologije.
Liječnička djelatnost
Članak 3.
Svrha liječničke djelatnosti jest zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva.
Liječnička djelatnost obuhvaća:
1. pregled kojim se utvrđuje postojanje ili nepostojanje tjelesnih, odnosno psihičkih bolesti, tjelesnih oštećenja ili anomalija,
2. procjenu stanja iz točke 1. stavka 2. ovoga članka pomoću medicinskih dijagnostičkih instrumenata, postupaka i sredstava,
3. liječenje i rehabilitaciju,
4. davanje pripravaka krvi i krvnih derivata,
5. sprječavanje bolesti, zdravstveni odgoj i savjetovanje,
6. brigu o reproduktivnom zdravlju te pomoć pri porođaju,
7. propisivanje lijekova, medicinskih proizvoda i pomagala,
8. uzimanje i presađivanje organa i tkiva,
9. mrtvozorništvo i obdukciju umrlih osoba,
10. izdavanje liječničkih uvjerenja, svjedodžbi, potvrda i mišljenja i
11. druge radnje sukladno općim i posebnim propisima.«
»Opći uvjeti za obavljanje liječničke djelatnosti
Članak 6.
Opći uvjeti za obavljanje liječničke djelatnosti jesu:
– diploma jednog od medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj ili nostrificirana diploma inozemnog medicinskog fakulteta, položen stručni ispit, odnosno specijalistički ispit, ili ispit iz uže specijalnosti za samostalan rad u pojedinim specijalističkim, odnosno strukama uže specijalnosti,
– državljanstvo Republike Hrvatske,
– znanje hrvatskoga jezika (s iznimkom pri obavljanju povremenih dijagnostičkih i terapijskih zahvata u kojima verbalna komunikacija s bolesnikom nije potrebna ili je moguća uz posrednika),
– upis u Imenik liječnika Hrvatske liječničke komore,
– odobrenje za samostalan rad (licenca).
Iznimno od odredbe stavka 1. podstavka 2. ovoga članka, stranci mogu obavljati liječničku djelatnost u Republici Hrvatskoj prema propisima koji uređuju rad stranaca u Republici Hrvatskoj.
Ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Hrvatska liječnička komora u postupku davanja odobrenja za samostalan rad liječnika.«
IV. DRUGI MJERODAVNI PROPISI
1) Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine
16. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 100/11.; u daljnjem tekstu: Pravilnik:100/11) je 25. kolovoza 2011. donio ministar zdravstva i socijalne skrbi, na temelju članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11. i 84/11.).
Pravilnik:100/11 je stupio na snagu 13. rujna 2011., tj. osmog (8) dana od dana objave u »Narodnim novinama« broj 100 od 5. rujna 2011. – članak 40. Pravilnika:100/11 i njime se uređuje pitanje specijalizacije doktora medicine.
Članci 1. i 3. Pravilnika:100/11 glase:
»Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacije doktora medicine, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija, uvjeti koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove, trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i doktori medicine koji obavljaju privatnu praksu za obavljanje specijalizacije, način provođenja specijalizacija i užih specijalizacija te način polaganja specijalističkog ispita.
Izrazi koji se koriste u ovom Pravilniku, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.«
»Članak 3.
Doktori medicine mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije, uže specijalizacije, odnosno akreditacijskog područja.
Popis specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskan je u Prilogu I. ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio.
Programi specijalizacija iz stavka 1. ovoga članka tiskani su u Prilogu II. ovoga Pravilnika koji je njegov sastavni dio i obuhvaćaju sadržaj, trajanje svih dijelova specijalističkog usavršavanja, popis općih i posebnih kompetencija, uvjete koje moraju ispunjavati pravne i fizičke osobe za obavljanje specijalističkog usavršavanja, obrazac praćenja napredovanja u stjecanju kompetencija te obrazac praćenja zahvata i objavljuju se na internetskim stranicama 'Narodnih novina', www.nn.hr i ministarstva, www.mzss.hr.«
17. Prilog I. Pravilnika:100/11 glasi:
»PRILOG I.
POPIS SPECIJALIZACIJA
1. Abdominalna kirurgija
2. Alergologija i klinička imunologija
3. Anesteziologija, reanimatologija i intenzivna medicina
4. Dermatologija i venerologija
5. Dječja i adolescentna psihijatrija
6. Dječja kirurgija
7. Endokrinologija i dijabetologija
8. Epidemiologija
9. Fizikalna medicina i rehabilitacija
10. Gastroenterologija
11. Ginekologija i opstetricija
12. Hematologija
13. Hitna medicina
14. Infektologija
15. Internistička onkologija
16. Javnozdravstvena medicina
17. Kardiologija
18. Kardiotorakalna kirurgija
19. Klinička farmakologija s toksikologijom
20. Klinička mikrobiologija
21. Klinička radiologija
22. Laboratorijska imunologija
23. Maksilofacijalna kirurgija
24. Medicina rada i športa
25. Nefrologija
26. Neurokirurgija
27. Neurologija
28. Nuklearna medicina
29. Oftalmologija i optometrija
30. Onkologija i radioterapija
31. Opća interna medicina
32. Opća kirurgija
33. Ortopedija i traumatologija
34. Otorinolaringologija
35. Patologija
36. Pedijatrija
37. Plastična, rekonstrukcijska i estetska kirurgija
38. Psihijatrija
39. Pulmologija
40. Reumatologija
41. Sudska medicina
42. Školska i adolescentna medicina
43. Transfuzijska medicina
44. Urologija
45. Vaskularna kirurgija«
18. U Prilogu II. Pravilnika:100/11 propisani su programi specijalizacija navedenih u Prilogu I.
19. Pravilnik:100/11 je potom više puta mijenjan i dopunjavan i to:
1. Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 133/11.),
2. Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 54/12.),
3. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 49/13.),
4. osporenim Pravilnikom:139/14.,
5. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 116/15.),
6. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 62/16. i 69/16.),
7. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 6/17.).
Ti pravilnici doneseni su na temelju:
– članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11. i 84/11.) – Pravilnik pod rednim brojem 1.,
– članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 12/12. i 35/12.) – Pravilnik pod rednim brojem 2.,
– članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 12/12., 35/12.) – Pravilnik pod rednim brojem 3.,
– članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. ZoZZ-a:150/08-22/14. – Pravilnik pod rednim brojem 4.,
– članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13. i 22/14. i 154/14.) – Pravilnici pod rednim brojem 5. i 6. i
– članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 159/13. i 22/14., 154/14. i 70/16.) – Pravilnik pod rednim brojem 7.
20. Njima nije izmijenjen niti dopunjen članak 1. Pravilnika:100/11.
U pogledu članka 3. Pravilnika:100/11 Ustavni sud napominje kako je isti mijenjan i dopunjavan dva puta i to:
– Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 54/12.), na način da su u stavku 3. riječi: »www.mzss.hr« zamijenjene riječima: »www.miz.hr« i
– Pravilnikom:139/14. na način da je dodan stavak 4. koji glasi:
»Cjelokupni program specijalizacije iz Priloga II ovog Pravilnika specijalizant mora obaviti u zdravstvenim ustanovama, trgovačkim društvima koje obavljaju zdravstvenu djelatnost, specijalističkim ordinacijama, medicinskim fakultetima i tijelu kojima je izdano ovlaštenje ministra za provođenje specijalističkog usavršavanja sukladno Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine.«
21. U odnosu na Prilog I. – Popis specijalizacija, Pravilnika:100/11, on je dopunjen Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 49/13.) na način da je dodana točka 46. koja glasi: »Pedijatrijska infektologija«.
Potom je osporenim člankom 12. Pravilnika:139/14 u Popisu specijalizacija Priloga I. dodana točka 47. koja glasi: »Laboratorijska medicina«, dok je člankom 18. toga Pravilnika izmijenjena točka 35. »patologija« na način da ista glasi: »Patologija i citologija« te je člankom 19. dodana točka 48. »Gerijatrija«.
22. Prilog II. Pravilnika:100/11 sadrži programe specijalizacija navedenih u Popisu specijalizacija Priloga I.
Prilog II. Pravilnika:100/11 mijenjan je i dopunjavan:
– Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 54/12.) – članak 9.,
– Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 49/13.) – članak 3.,
– osporenim Pravilnikom:139/14., članak 7., članak 8., članak 9., članak 10., članak 11., članak 13. (Prilog I. Pravilnika:139/14),
– Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 116/15.) – članak 16., članak 17., članak 18. (prilog I.) i članak 19. (prilog II.) i
– Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (»Narodne novine« broj 62/16. i 69/16.) – članak 11.
2) Pravilnik o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije
23. Člancima 1. i 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije (»Narodne novine« broj 73/08.), kojeg je 18. lipnja 2008. donio ministar zdravstva i socijalne skrbi na temelju članka 133. stavka 2. i članka 134. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine« broj 121/03., 48/05. i 85/06.) – vidi točku 13. ove odluke, propisano je:
»Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se grane specijalizacija magistara medicinske biokemije, trajanje i program specijalizacije, način polaganja specijalističkog ispita te mjerila koja moraju ispunjavati zdravstvene ustanove i zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkoga staža za magistre medicinske biokemije.
Članak 2.
Magistri medicinske biokemije mogu se stručno usavršavati u obliku specijalizacije s nazivom: Medicinska biokemija i laboratorijska medicina ili Analitička toksikologija.«
Dakle, za magistre medicinske biokemije (posebnu vrstu zdravstvenih radnika) tim Pravilnikom su utvrđene dvije grane specijalizacije, a laboratorijska medicina dio je jedne od tih grana.
Ustavni sud je tijekom ustavnosudskog postupka utvrdio da ministar zdravlja nije u roku propisanom člankom 212. ZoZZ-a:150/08-70/16, a niti nakon isteka tog roka, donio »novi« pravilnik kojim bi uredio specijalističko usavršavanje magistara medicinske biokemije.
Imajući u vidu da ministar nadležan za zdravlje nije donio »novi« pravilnik o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije, te sadržaj članka 214. stavka 1. točke 5. gore navedenog Zakona, Ustavni sud smatra da je i dalje na snazi »stari« Pravilnik o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije (»Narodne novine« 73/08.) – vidi točku 13. ove odluke.
V. OCJENA USTAVNOG SUDA
1) Za provedbu kojeg zakona je donesen Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (i sve njegove izmjene i dopune), te postoje li procesne pretpostavke (za vođenje ustavnosudskog postupka) u pogledu pravne osnove za njegovo važenje?
24. S obzirom da je u pojašnjenju Ministarstva zdravlja, pribavljenog u predmetu broj: U-II-13/2016 navedeno kako je Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (i njegove izmjene i dopune) donesen u svrhu provedbe ZoZZ-a:150/08-70/16, Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (»Narodne novine« broj 124/09., 45/11. i 74/14.) i Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (»Narodne novine« broj 82/15.) – vidi točku 6.1. ove odluke, Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti sljedeće:
25. U uvodu Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz 2011. (kao i u uvodima svih njegovih izmjena i dopuna) navedeno je da ga je nadležni ministar donio na temelju članka 139. stavka 2. i članka 140. stavka 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (pri čemu su navedeni brojevi »Narodnih novina« u kojima je objavljen vremenski mjerodavan tekst tog zakona).
26. Ni u uvodu osnovnog teksta Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine niti u uvodima svih pravilnika o njegovim izmjenama i dopunama nije navedeno da su doneseni na temelju Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija navedenih u točki 24. ove odluke.
27. Zahtjev pravne sigurnosti kao sastavnice vladavine prava – jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelja za tumačenje Ustava, propisane člankom 3. Ustava, pretpostavlja da adresati drugog propisa iz njegova teksta sa sigurnošću mogu saznati za provedbu kojeg zakona je donesen.
Stoga kada nadležni ministar (ili druga zakonom ovlaštena osoba) donese drugi propis za provedbu dva ili više zakona, ali to u tom propisu propusti navesti, adresati drugog propisa nisu dužni ispitivati je li on donesen i radi provedbe nekog drugog zakona osim onoga u njemu navedenog.
U tom slučaju razumno je zaključiti kako adresati pravne norme imaju legitimno očekivanje da je drugi propis donesen za provedbu zakona koji je u njemu naveden kao njegov temelj.
S obzirom da je u uvodima osnovnog teksta Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i svim njegovim naknadnim izmjenama i dopunama navedeno kako su doneseni na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Ustavni sud smatra da je osporeni Pravilnik:139/14 donesen radi provedbe navedenog zakona.
28. Nadalje, 24. listopada 2009. stupio je na snagu Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (»Narodne novine« broj 124/09., 45/11. i 74/14.).
Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka za taj zakon koristit će se kratica: ZoRP:124/09-74/14.
Taj zakon je prestao važiti 1. kolovoza 2015. stupanjem na snagu Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (»Narodne novine« broj 82/15.).
Za potrebe ovog ustavnosudskog postupka za taj zakon koristit će se kratica: ZoRP:82/15.
Navedenim zakonima su se (između ostaloga) utvrđivali odnosno utvrđuju se minimalni uvjeti osposobljavanja u Republici Hrvatskoj za pristup i obavljanje profesije doktora medicine specijalista.
29. Prijelaznim i završnim odredbama tih zakona nije izričito propisano da njegovim stupanjem na snagu prestaje važiti ZoZZ:150/08-70/16.
30. Stoga je potrebno odgovoriti na pitanje dolazi li u ovom slučaju (u dijelu koji se odnosi na specijalizaciju doktora medicine) do primjene načela lex posterior derogat legi priori.
Ustavni sud smatra da ZoRP:124/09-74/14, odnosno ZoRP:82/15 (kao leges posteriores) nisu derogirali ZoZZ:150/08-70/16 (lex prior) u dijelu u kojem su člancima 139. i 140. uređena pitanja specijalizacije doktora medicine.
Naime, u dijelu (članci 28. do 30.) u kojem je ZoRP:124/09-74/14 propisivao, odnosno u kojem ZoRP:82/15 (članci 25. do 27.) propisuje specijalističko usavršavanje doktora medicine i uvjete za pristupanje posebnom stručnom usavršavanju u općoj medicini, nije obuhvaćen sadržaj članaka 139. i 140. ZoZZ-a:150/08-70/16.
Stoga Ustavni sud smatra da stupanjem na snagu ZoRP-a:124/09-74/14 odnosno ZoRP-a:82/15 nije prestala postojati pravna osnova za važenje osporenog Pravilnika:139/14.
2) Stajalište Ustavnog suda o karakteru propisa za provedbu zakona i ovlasti državnog tijela za njihovo donošenje
31. Ustavni sud podsjeća da je donošenje propisa za provedbu zakona oblik normativne djelatnosti tijela državne uprave, budući da im zakoni izrijekom omogućavaju donošenje propisa podzakonske prirode (pravilnika, naredbi, naputaka).
Ta normativna funkcija ograničena je sljedećim: propisi koje donose moraju imati isključivo provedbeni karakter, jer se njima osigurava provedba zakona i drugih propisa; za njihovo donošenje tijelo državne uprave mora biti izrijekom zakonom ovlašteno i mogu se donositi samo u granicama dane ovlasti (stajalište Ustavnog suda iz rješenja broj: U-I-38/2000 od 15. studenoga 2000., www. usud.hr).
Dakle, pravilnik kao provedbeni propis samo razrađuje zakonske odredbe te se njegov donositelj mora kretati u okviru ovlaštenja koja su mu zakonom dana.
3) Ustavnosudska pitanja u konkretnom slučaju
32. Ustavni sud smatra kako je u konkretnom slučaju prije svega potrebno odgovoriti na sljedeće pitanje: daje li ZoZZ-150/08-70/16 ovlaštenje nadležnom ministru da bez prijedloga nadležne komore i stručnog društva pravilnikom utvrdi grane, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija zdravstvenih radnika.
33. Iz članka 139. stavka 2. ZoZZ-a:150/08-70/16 razvidno je da je ministar nadležan za zdravlje ovlašten, na temelju prijedloga nadležne komore i stručnih društava, pravilnikom utvrditi grane, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija zdravstvenih radnika.
34. Dakle, ZoZZ:150/08-70/16 izrijekom ne propisuje ovlaštenje ministra nadležnog za zdravstvo da bez prijedloga nadležne komore i stručnog društva utvrdi grane i program specijalizacije zdravstvenih radnika.
35. Nadalje, potrebno je odgovoriti na pitanje postoji li u konkretnom slučaju takav prijedlog.
Iz razloga i navoda prijedloga za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom Pravilnika:139/14 razvidno je kako Hrvatska komora medicinskih biokemičara nije predložila nadležnom ministru da pravilnikom utvrdi laboratorijsku medicinu kao granu specijalizacije doktora medicine te njezin program.
Dapače, iz preslike dopisa priloženog tom prijedlogu Hrvatske komore medicinskih biokemičara, Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu, te Farmaceutsko biokemijskog fakulteta ur.broj: 01-1-14-31/1 od 1. prosinca 2014. (upućenog Ministarstvu zdravlja) razvidno je da se oni protive utvrđivanju laboratorijske medicine kao grane specijalizacije doktora medicine.
U tom je dopisu između ostalog navedeno:
»Obzirom su određeni argumenti o neutemeljenosti uvođenja predmetne specijalizacije već upućeni ministarstvu 2010. godine nećemo ih ponovno navoditi već napominjemo da i dalje ostajemo kod istih i u privitku dopisa Vam dostavljamo preslike.
U nastavku iznosimo dodatne nepobitne činjenice o neutemeljenosti uvođenja predmetne specijalizacije.
(...)
Obzirom je pravilnik donesen temeljem prijedloga Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine kao tijela koje imenuje ministar, postavlja se pitanje iz kojeg razloga nije traženo mišljenje usko povezanog tijela ministarstva Povjerenstva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu.«
36. Ustavni sud je tijekom ustavnosudskog postupka utvrdio kako u arhivu Hrvatske liječničke komore ne postoji prijedlog za utvrđenje laboratorijske medicine kao grane specijalizacije doktora medicine.
37. Imajući u vidu navode iz dopisa Hrvatske komore medicinskih biokemičara, Hrvatskog društva za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu, te Farmaceutsko biokemijskog fakulteta o tijelu koje je predložilo donošenje osporenog Pravilnika, Ustavni sud napominje kako je člankom 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine definirano kao:
»... tijelo koje imenuje ministar na vrijeme od pet godina, a čine ga dva predstavnika Hrvatske liječničke komore, dva predstavnika ministarstva, jedan predstavnik Nacionalnog zdravstvenog vijeća, po jedan predstavnik svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj, jedan predstavnik Akademije medicinskih znanosti, dva predstavnika Hrvatskog liječničkog zbora i jedan predstavnik Hrvatskog društva mladih liječnika. Predsjednika povjerenstva imenuje ministar između članova Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine. Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine zaduženo je za provjeru, procjenu i unapređenje kvalitete specijalističkog usavršavanja te nadzire specijalističko usavršavanje doktora medicine. Obveze Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine su primjena europskih standarda, nadziranje trajanja i sadržaja specijalističkog usavršavanja, kontrola kvalitete specijalističkog usavršavanja, predlaganje ministru metoda procjene napredovanja specijalizanata putem formativnog i sumativnog ocjenjivanja, procjena uspješnosti rada ispitivača na specijalističkim ispitima i ispitima uže specijalnosti, procjena drugih načina kvalifikacija te predlaganje uvođenja metoda procjene uspješnosti napredovanja specijalizanata te stručne posjete. Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine provodi međunarodne posjete te uspoređuje ispunjenost kriterija za glavne mentore, mentore i zdravstvene ustanove s kriterijima navedenim u Prilogu V. ovoga Pravilnika.«
Polazeći od propisane definicije, obveza i ovlasti tog povjerenstva, Ustavni sud smatra da ono nije niti nadležna komora niti stručno društvo ovlašteno člankom 139. stavkom 2. ZoZZ-a:150/08-70/16 za predlaganje nadležnom ministru grane, trajanja i programa specijalizacija i užih specijalizacija zdravstvenih radnika.
Slijedom navedenog, imajući posebno u vidu da Ministarstvo zdravstva, iako više puta pozivano, do donošenja odluke Ustavnog suda nije dostavilo svoje očitovanje o prijedlogu Hrvatske komore medicinskih biokemičara, niti je dostavilo prijedlog nadležne komore i stručnog društva za utvrđivanje laboratorijske medicine kao grane specijalizacije doktora medicine, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji prijedlog na temelju kojeg bi nadležni ministar bio ovlašten utvrditi laboratorijsku medicinu kao granu specijalizacije doktora medicine i njezin program.
38. Sljedeće ustavnosudsko pitanje jest ovlašćuje li izrijekom neki od zakona koji reguliraju zdravstvenu djelatnost, odnosno liječničku ili medicinsko-biokemijsku djelatnost ministra nadležnog za zdravstvo da granu ili dio grane specijalizacije koja je uvjet obavljanja djelatnosti jedne vrste zdravstvenih radnika propiše kao uvjet obavljanja djelatnosti druge vrste zdravstvenih radnika.
39. Ustavni sud podsjeća da je Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine utvrđeno 48 grana specijalizacije doktora medicine (među njima i sporna laboratorijska medicina – vidi točku 21. ove odluke), dok su Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju magistara medicinske biokemije utvrđene dvije grane specijalizacije magistara medicinske biokemije i to medicinska biokemija i laboratorijska medicina te analitička toksikologija (vidi točku 23. ove odluke).
U konkretnom slučaju, Ministarstvo zdravstva oglušilo se na višekratno traženje Ustavnog suda za dostavu očitovanja na navode prijedloga (vidi točku 6. ove odluke), a koje je trebalo dodatno razjasniti pitanja u pogledu sadržaja sporne specijalizacije.
Međutim, temeljna zadaća Ustavnog suda (kao »čuvara« Ustava) jest zaštita pravnog poretka Republike Hrvatske u pogledu ispunjenja člankom 5. Ustava propisane obveze u pogledu suglasnosti zakona s Ustavom, te ostalih propisa s Ustavom i zakonom.
U konkretnoj pravnoj stvari Ustavni sud je ocijenio da su činjenice utvrđene tijekom ustavnosudskog postupka dostatne za zaključak kako je laboratorijska medicina utvrđena osporenim Pravilnikom kao grana specijalizacije doktora medicine po svom sadržaju dio grane specijalizacije magistara medicinske biokemije tj. medicinske biokemije i laboratorijske medicine.
To proizlazi iz dopisa Hrvatske komore medicinskih biokemičara ur.broj: 01-1-14-31/7 od 2. veljače 2015. – priloženog prijedlogu u preslici, upućenog Ministarstvu zdravlja, u kojem je navedeno:
»Navodeći da su specijalizacija iz medicinske biokemije i laboratorijske medicine za magistre medicinske biokemije i specijalizacija iz laboratorijske medicine za doktore medicine komplementarne ukazuje na nepoznavanje područja specijalizacije. Tvrdeći da je nešto komplementarno, a što je u biti manje opsežno, ne možemo komentirati, ali smo sigurni da će nakon specijalizacije iz laboratorijske medicine za doktore medicine Republika Hrvatska imati stručnjake doktore specijaliste laboratorijske medicine koji će po svojim stvarnim kompetencijama i realnom znanju iz laboratorijske medicine biti u kategoriji diplomiranih magistara medicinske biokemije sa položenim stručnim ispitom.
Pa ako RH ima novaca da financira šestogodišnji studij doktora medicine i zatim petogodišnju specijalizaciju iz laboratorijske medicine za postizanje formalnog i praktičnog znanja magistra medicinske biokemije po položenom stručnom ispitu, doneseni Pravilnik odnosno članci 12. i 13. spornog Pravilnika dobar su izbor da se za više dobije manje.«
Također to proizlazi i iz dopisa Hrvatske komore medicinskih biokemičara ur.broj: 01-1-14-31/8 od 11. ožujka 2015. – priloženog prijedlogu u preslici, upućenog Ministarstvu zdravlja, u kojem je navedeno:
»Smatramo da je Hrvatska komora medicinskih biokemičara kao pravna osoba s javnim ovlastima dužna poduzeti sve pravne mogućnosti u nastojanjima da se zaštiti struka i otklone neprihvatljive situacije u zdravstvenom sustavu, obzirom je u slučaju da predmetni Pravilnik koji propisuje paralelnu specijalizaciju ostane na snazi neizbježno uvođenje i paralelne neujednačene vanjske procjene kvalitete rada kao i pripadajućih kriterija te primjene različitih metodologija i postupaka, što može dovesti do neujednačene kvalitete pružene zdravstvene zaštite pacijentima u djelatnosti laboratorijske medicine.«
Ustavni sud napominje kako su liječnička i medicinsko-biokemijska djelatnost (različiti) sastavni dijelovi zdravstvene djelatnosti, koji su uređeni posebnim zakonima (vidi točke 14. i 15. ove odluke) i obavljaju ih zdravstveni radnici različitog (fakultetskog) obrazovanja i kompetencija.
Nadalje, specijalizacija je opći uvjet za obavljanje liječničke djelatnosti (vidi točku 15. ove odluke), odnosno poseban uvjet za obavljanje medicinsko-biokemijske djelatnosti (vidi točku 14. ove odluke).
Stoga, Ustavni sud smatra da bez zakonom izrijekom propisanog ovlaštenja ministar zdravstva nije nadležan za doktore medicine pravilnikom utvrditi granu (odnosno dio grane) specijalizacije koja je uvjet obavljanja dijela zdravstvene djelatnosti u zakonom propisanom djelokrugu zdravstvenih radnika drugog fakultetskog obrazovanja i kompetencija.
Ustavni sud ističe da takvo ovlaštenje nije propisano člancima 139. i 140. stavkom 6. ZoZZ-a:150/08-70/16, a nije propisano ni Zakonom o liječništvu niti Zakonom o medicinsko biokemijskoj djelatnosti.
40. Ustavni sud nije odlučivao o prijedlogu za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji poduzetih na osnovi Pravilnika:139/14 – vidi točku 2. ove odluke, jer je istom ukinuo članke 12. i 13. tog Pravilnika.
Stoga, budući da je ocijenio članke 12. i 13. Pravilnika:139/14 nesuglasnima s člancima 3. i 5. stavkom 1. Ustava, te s člancima 18. i 19. stavkom 1. Zakona o sustavu državne uprave, kao i člankom 139. stavkom 2. ZoZZ-a:150/08-70/16, Ustavni sud je na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona odlučio kao u točki I. izreke.
Točka II. izreke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
Broj: U-II-249/2016
Zagreb, 11. srpnja 2017.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.