Baza je ažurirana 17.04.2024.
zaključno sa NN 43/24
Na temelju članka 101. stavka 2. točke 1. Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, br. 159/2013., 19/2015. i 102/2015.) i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/2008. i 54/2013.) guverner Hrvatske narodne banke donosi
1. OPĆE ODREDBE
Opće odredbe
Članak 1.
(1) Ovom se Odlukom propisuju minimalni kvalitativni zahtjevi za upravljanje likvidnosnim rizikom kreditne institucije.
(2) Odredbe ove Odluke primjenjuju se na kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad.
(3) Odredbe ove Odluke na odgovarajući se način primjenjuju i na podružnice kreditnih institucija iz trećih zemalja koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.
(4) Odredbe ove Odluke kreditna institucija dužna je primjenjivati na pojedinačnoj osnovi i na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 97. stavkom 1. točkom 1. Zakona o kreditnim institucijama.
Pojmovi
Članak 2.
Pojedini pojmovi, u smislu ove Odluke, imaju sljedeće značenje:
1) profesionalni sudionik na novčanom tržištu jest financijska institucija, mirovinski fond, investicijski fond, društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje; profesionalni sudionik na novčanom tržištu jest i druga pravna osoba, osim kreditnih institucija, koja za potrebe upravljanja vlastitim sredstvima sudjeluje na novčanom tržištu na način i učestalošću usporedivom s aktivnostima kreditnih institucija; to je ona pravna osoba koja svakodnevno ili često nudi obvezujuće kotacije odnosno ponude za novčana sredstva u iznosima koji su znatni u odnosu na ukupno ostvarene volumene na novčanom tržištu ili ona pravna osoba koja utječe na konačno formiranje cijene (primljenih/danih) sredstava i time mijenja cijenu slične transakcije koju kreditna institucija postiže u poslovanju s ostalim klijentima,
2) konvertibilne valute jesu valute država članica G10 (Belgije, Francuske, Italije, Japana, Kanade, Nizozemske, Njemačke, SAD-a, Švedske i Švicarske), Europskoga gospodarskog prostora (EEA, koji osim država članica EU-a obuhvaća Island, Lihtenštajn i Norvešku), Australije i Novog Zelanda,
3) mehanizam raspodjele odnosi se na mehanizam raspodjele likvidnosnih troškova, koristi i rizika,
4) likvidnosni rizik, rizik financiranja likvidnosti, rizik tržišne likvidnosti, profil rizičnosti, testiranje otpornosti na stres, analiza scenarija, analiza osjetljivosti i reputacijski rizik imaju značenje kako je uređeno Odlukom o upravljanju rizicima,
5) sustav unutarnjih kontrola ima značenje kako je uređeno člankom 104. stavkom 1. Zakona o kreditnim institucijama i
6) više rukovodstvo ima značenje kako je uređeno člankom 3. točkom 85. Zakona o kreditnim institucijama.
2. MINIMALNI KVALITATIVNI ZAHTJEVI ZA UPRAVLJANJE LIKVIDNOSNIM RIZIKOM
Opće odredbe
Članak 3.
(1) Kreditna institucija dužna je donijeti i provoditi primjerene strategije, politike, postupke i sustave za upravljanje likvidnosnim rizikom.
(2) Strategije, politike, postupci i sustavi iz stavka 1. ovog članka smatraju se primjerenima ako:
1) razmjerni su složenosti, profilu rizičnosti, opsegu poslovanja i definiranoj toleranciji rizika kreditne institucije,
2) osiguravaju upravljanje likvidnosnim rizikom tijekom odgovarajućih razdoblja uključujući i unutardnevno,
3) osiguravaju održavanje odgovarajuće razine zaštitnih slojeva likvidnosti,
4) odražavaju značenje kreditne institucije u svakoj državi članici u kojoj ona posluje,
5) prilagođeni su poslovnim linijama, valutama, podružnicama i pravnim subjektima te
6) uključuju odgovarajuće mehanizme raspodjele.
(3) Kreditna institucija dužna je odrediti toleranciju izloženosti likvidnosnom riziku u obliku razine izloženosti likvidnosnom riziku koju je spremna preuzeti i koja mora omogućiti da kreditna institucija upravlja svojom likvidnošću u uobičajenim okolnostima tako da je u stanju izdržati dulja stresna razdoblja. O definiranoj toleranciji trebaju biti obaviještene sve relevantne poslovne linije.
(4) Kreditna institucija dužna je, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslovanja, odrediti profil rizičnosti likvidnosnog rizika koji osigurava stabilno poslovanje kreditne institucije i robustan sustav upravljanja rizicima.
(5) Strategija upravljanja likvidnosnim rizikom minimalno obuhvaća ciljeve i osnovna načela preuzimanja likvidnosnog rizika i upravljanja njime.
(6) Politike i drugi interni akti kreditne institucije za upravljanje likvidnosnim rizikom osim zahtjeva propisanih u Odluci o upravljanju rizicima moraju minimalno obuhvatiti sljedeće:
1) strukturu imovine i obveza, uključujući izvanbilančne obveze i pretpostavke o likvidnosti i utrživosti imovine,
2) sustav izvještavanja o likvidnosnom riziku,
3) mjerenje i praćenje neto novčanih tokova, uključujući i unutardnevno upravljanje likvidnošću,
4) politike i postupke sa stranim valutama,
5) prekogranično upravljanje likvidnošću, upravljanje likvidnošću u različitim poslovnim linijama, podružnicama i društvima kćerima te, gdje je primjenjivo, upravljanje likvidnošću unutar grupe kreditnih institucija,
6) politike upravljanja opterećenom i neopterećenom imovinom,
7) diversificiranost i stabilnost izvora financiranja te dostupnost tržišta,
8) testiranje otpornosti na stres i analizu različitih scenarija,
9) planove postupanja kreditne institucije u kriznim situacijama i
10) planove oporavka likvidnosti.
(7) Kreditna institucija dužna je ograničenja u međunarodnom transferu viškova likvidnih sredstava, ako ona postoje, navesti u politici i uzeti u obzir pri upravljanju likvidnosnim rizikom.
(8) Kreditna institucija koja posluje sa stranim valutama dužna je provoditi analizu likvidnosti u stranim valutama uključujući analizu međusobne konvertibilnosti stranih valuta.
(9) Kreditna institucija dužna je identificirati i pratiti profesionalne sudionike na novčanom tržištu pri upravljanju likvidnosnim rizikom te detaljno internim aktima propisati kriterije na osnovi kojih će identificirati druge pravne osobe koje su profesionalni sudionici.
Nadležnosti i odgovornosti uprave i višeg rukovodstva
Članak 4.
(1) Uprava kreditne institucije osim zahtjeva propisanih u Odluci o upravljanju rizicima dužna je:
1) uz suglasnost nadzornog odbora donijeti primjerenu strategiju i politike za upravljanje likvidnosnim rizikom,
2) uspostaviti organizacijski ustroj i utvrditi poslove i opseg odgovornosti tijela i višeg rukovodstva zaduženog za upravljanje likvidnosnim rizikom te je odgovorna za njihov rad,
3) osigurati da se donesene strategije, politike, interni akti i prakse za upravljanje likvidnosnim rizikom revidiraju najmanje jednom godišnje odnosno češće ako to ocijeni potrebnim,
4) osigurati ispunjavanje dnevnih obveza kreditne institucije i izdržavanje stresnih razdoblja na način da se održavaju odgovarajući zaštitni slojevi likvidnosti,
5) osigurati upotrebljivost i pravodobnost izvješća o likvidnosnom riziku,
6) osigurati primjerenost i djelotvornost unutarnjih kontrola ugrađenih u sustav upravljanja likvidnošću i likvidnosnim rizikom i
7) odobriti plan postupanja u kriznim situacijama i plan oporavka likvidnosti.
(2) Više rukovodstvo kreditne institucije osim zahtjeva propisanih u Odluci o upravljanju rizicima dužno je:
1) uspostaviti i održavati djelotvornost sustava za upravljanje likvidnosnim rizikom u kunama i svim stranim valutama,
2) u skladu s definiranom tolerancijom izloženosti likvidnosnom riziku određivati i neprekidno revidirati limite za upravljanje likvidnosnim rizikom kao i limite za autorizaciju novčanih tokova iznad određenih iznosa,
3) uspostaviti primjeren sustav izvještavanja o prekoračenjima limita likvidnosti i postupke u slučajevima prekoračenja,
4) najmanje jednom godišnje odobriti i revidirati mehanizam raspodjele i
5) izraditi i najmanje jednom godišnje revidirati plan postupanja u kriznim situacijama i plan oporavka likvidnosti te njima prilagoditi interne politike i postupke.
Sustav upravljanja
Članak 5.
Sustav upravljanja likvidnosnim rizikom treba obuhvatiti najmanje:
1) pretpostavke o ponašanju imovine, obveza i izvanbilančnih stavki kreditne institucije i pretpostavke o ostalim relevantnim okolnostima tako da se osigura njihova primjerenost aktivnostima kreditne institucije i tržišnim okolnostima,
2) procedure za postupanje uprave i višeg rukovodstva u slučajevima određenih nepovoljnih rezultata testiranja otpornosti na stres,
3) procedure za adekvatno nadziranje opterećene imovine koje omogućavaju upravi i relevantnom rukovodstvu pravodobnu informaciju o iznosu i tipu opterećene imovine i ogovarajućim izvorima opterećenja (npr. repo transakcije), iznosu i kreditnoj kvaliteti neopterećene imovine, ali podložne opterećenju, pri čemu posebno treba navesti volumene imovine koja je raspoloživa za opterećenje, te o iznosu i tipu dodatnih opterećenja zbog stresa (potencijalna opterećenja),
4) razmatranje različitih mogućnosti odnosno instrumente smanjenja likvidnosnog rizika, uključujući sustave limita i zaštitne slojeve likvidnosti, kako bi kreditna institucija moglaizdržati velik broj različitih stresnih događaja i
5) osiguranje diversificiranosti strukture financiranja i pristupa izvorima financiranja.
Mehanizam raspodjele
Članak 6.
(1) Kreditna institucija dužna je mehanizam raspodjele uskladiti s uspostavljenim sustavom upravljanja likvidnosnim rizikom i definiranom tolerancijom izloženosti likvidnosnom riziku te uspostaviti odgovarajući proces odlučivanja.
(2) Kreditna institucija dužna je upotrebljavati mehanizam raspodjele pri internom određivanju cijene proizvoda. Kreditna institucija dužna je u mehanizam raspodjele minimalno uključiti:
1) utjecaj trenutačnih tržišnih uvjeta odnosno izravne troškove izvora financiranja (npr. tržišni trošak pribavljanja sredstava, baznu krivulju prinosa), uključujući i ostale izravne troškove financiranja (npr. razliku između kupovne i prodajne cijene transakcija, cijenu transakcije, trošak fizičkog transfera gotovine i sl.),
2) situaciju u kojoj se nalazi sama kreditna institucija (npr. kreditnu kvalitetu, dostupnost izvora financiranja),
3) različite karakteristike ponašanja pojedinih proizvoda s aspekta likvidnosti (npr. trošak opcije prijevremenog razročenja, proizvode dostupne putem internetskog bankarstva ili proizvode s neredovitim novčanim tokom) i
4) neizravne troškove izvora financiranja (npr. trošak likvidnosne neusklađenosti, trošak rezerve likvidnosti, trošak dodatnoga kolaterala i sl.).
(3) Kreditna institucija dužna je mehanizam raspodjele redovito ažurirati uzimajući u obzir utjecaj činitelja iz stavka 2. ovog članka.
(4) Kreditna institucija dužna je osigurati da za kontrolu i praćenje rada mehanizma raspodjele bude zadužena neovisna organizacijska jedinica (npr. jedinica zadužena za kontrolu rizika).
(5) Kreditna institucija dužna je osigurati da sve odgovarajuće razine rukovodstva i sve odgovarajuće organizacijske jedinice budu u potpunosti upoznate s mehanizmom raspodjele te da ga aktivno i primjereno upotrebljavaju.
Praćenje i izvješćivanje
Članak 7.
Kreditna institucija dužna je osim zahtjeva propisanih u Odluci o upravljanju rizicima u sustav izvješćivanja minimalno uključiti i praćenje likvidnosne pozicije ukupno u kunama i stranim valutama te praćenje rezultata testiranja otpornosti na stres.
Mjerenje i praćenje neto novčanih tokova
Članak 8.
(1) Kreditna institucija dužna je uspostaviti sustav procjene svih tekućih i budućih priljeva i odljeva, uključujući procjenu sredstava potrebnih za izvanbilančne stavke. Kreditna je institucija dužna uzeti u obzir uvriježene standarde za kliring i namiru te vremenski okvir koji se primjenjuje pri određivanju novčanih tokova na određene datume.
(2) Kreditna institucija dužna je redovito preispitivati uzajamno djelovanje rizika financiranja likvidnosti i rizika tržišne likvidnosti. Također, kreditna institucija dužna je uzeti u obzir snažno međudjelovanje likvidnosnog rizika i ostalih rizika kojima je izložena, kao što su kamatni, kreditni, operativni, pravni i reputacijski rizik.
(3) Kreditna institucija dužna je upravljati likvidnosnim rizikom tijekom odgovarajućeg razdoblja uključujući i unutardnevno kako bi se osiguralo održavanje odgovarajuće razine zaštitnih slojeva likvidnosti. Zaštitni slojevi likvidnosti osobito uključuju održavanje dovoljno likvidnih sredstava u obliku rezervne, visokokvalitetne, nezaložene likvidne imovine koja je kreditnoj instituciji dostupna u svakom trenutku te služi za osiguranje u slučajevima različitih stresnih događaja (različitog intenziteta i trajanja), uključujući gubitak ili smanjenje neosiguranih i inače dostupnih izvora sredstava. Za korištenje navedenim sredstvima ne smije biti nikakvih pravnih ili operativnih zapreka.
(4) Kreditna institucija dužna je osigurati upravljanje likvidnosnim rizikom u različitim vremenskim okvirima. Pritom je dužna uzeti u obzir promjene u unutardnevnim potrebama kreditne institucije za sredstvima i načinima financiranja, kratkoročnim i srednjoročnim potrebama za sredstvima i načinima financiranja, dugoročnim (strukturnim) potrebama za sredstvima i načinima financiranja te potencijalne slabosti ovisno o različitim događajima, aktivnostima kreditne institucije i njezinoj strategiji. Kreditna institucija dužna je redovito provjeravati točnost ulaznih podataka koji se upotrebljavaju pri izračunu likvidnosne pozicije.
(5) Kreditna institucija dužna je aktivno upravljati instrumentima osiguranja, razdvajati založenu od slobodne imovine te pratiti visinu raspoloživih instrumenata osiguranja prema fizičkim i pravnim osobama kod kojih su u posjedu i državi u kojoj su ti instrumenti zakonski upisani u registar ili na račun. Kreditna institucija dužna je pratiti prihvatljivost tih instrumenata osiguranja radi njihova pravodobnoga korištenja, a osobito korištenja u izvanrednim situacijama.
(6) Kreditna institucija dužna je također uzimati u obzir postojeća pravna, regulatorna i operativna ograničenja u prijenosu likvidne i neopterećene imovine između subjekata unutar i izvan Europskoga gospodarskog prostora.
Izvori financiranja i dostupnost tržišta
Članak 9.
(1) Kreditna institucija dužna je izraditi metodologiju utvrđivanja, mjerenja i praćenja pozicija financiranja te upravljanja njima, koja obuhvaća tekuće i buduće materijalno značajne novčane tokove koji proizlaze iz imovine, obveza i izvanbilančnih stavki, uključujući i potencijalne obveze te mogući utjecaj reputacijskog rizika.
(2) U sklopu upravljanja likvidnim sredstvima i izvorima financiranja kreditna institucija dužna je osigurati pristup sredstvima financiranja iz različitih izvora na financijskom tržištu i upravljati dostupnim tržišnim izvorima likvidnosti tako da politikom likvidnosti obuhvati najmanje sljedeće:
1) profil izvora financiranja i njegovu projekciju uzimajući u obzir neusklađenost dospijeća u dugoročnim okvirima s obzirom na poslovni model, strategiju i toleranciju rizika,
2) procedure kojima se neprekidno osigurava aktivno upravljanje tržišnim izvorima sredstava,
3) procedure za uspostavu i održavanje suradnje s davateljima izvora sredstava, uključujući praćenje učestalosti iskorištavanja dostupnih izvora sredstava,
4) procjenu pristupa financijskim tržištima i dostupnih sredstava u normalnim i stresnim uvjetima,
5) procjenu stabilnosti izvora financiranja te rizike koji utječu na njegovu stabilnost,
6) praćenje koncentracije izvora financiranja s obzirom na procjenu likvidnosti pojedinih instrumenata, geografskih lokacija i davatelja izvora sredstava i
7) identifikaciju i procedure upotrebe alternativnih izvora financiranja.
Testiranje otpornosti na stres
Članak 10.
(1) Kreditna je institucija dužna u politikama upravljanja likvidnosnim rizikom definirati testiranje otpornosti na stres (analize scenarija i analize osjetljivosti) na sljedeći način:
1) propisati i donijeti postupke za provođenje i analizu različitih testiranja otpornosti na stres te učestalost njihova provođenja (najmanje jednom godišnje), uzimajući u obzir scenarije odnosno činitelje specifične za kreditnu instituciju (unutarnje), tržišne scenarije odnosno činitelje (vanjske) i kombinirane alternativne scenarije,
2) propisati provođenje testiranja likvidnosti ovisno o okolnostima i njihovu intenzitetu ako su nepovoljne: od uobičajenih (predvidivih ili normalnih) okolnosti do neuobičajenih (ekstremnih) okolnosti,
3) propisati provođenje testiranja za kraća i dulja razdoblja stresnih okolnosti,
4) omogućiti odgovarajućem tijelu i višem rukovodstvu kreditne institucije analizu rezultata testiranja,
5) propisati procedure za postupke koji bi se trebali poduzeti u slučajevima određenih nepovoljnih rezultata testiranja otpornosti na stres,
6) utvrditi raspored testiranja otpornosti na stres pri planiranju za iduću godinu te osigurati izvještavanje uprave kreditne institucije o rezultatima planiranih ispitivanja na godišnjoj razini i
7) predvidjeti alternativne scenarije za pozicije likvidnosti i instrumente za smanjenje rizika likvidnosti te najmanje jednom godišnje preispitati pretpostavke na kojima se temelje odluke o izvorima financiranja. Ti alternativni scenariji posebice se odnose na izvanbilančne stavke i ostale potencijalne obveze, uključujući i sekuritizacijske subjekte za posebne namjene ili druge subjekte za posebne namjene, kao što je navedeno u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva, u odnosu na koje kreditna institucija djeluje kao sponzor ili osigurava znatnu likvidnu podršku.
(2) Pri provođenju testiranja otpornosti na stres kreditna je institucija dužna uzeti u obzir izvore kod kojih je ugovorena mogućnost prijevremenog povlačenja.
(3) Pri provođenju testiranja otpornosti na stres kreditna je institucija dužna za sve pozicije kod kojih postoji mogućnost dodatnih zahtjeva za nadoknadu (engl. margin calls) izračunavati njihov utjecaj na likvidnost.
(4) Pri provođenju testiranja otpornosti na stres kreditna je institucija dužna uzeti u obzir međusobnu zamjenjivost i likvidnost različitih konvertibilnih valuta te njihovu dostupnost na deviznim tržištima.
(5) Rezultati testiranja otpornosti na stres osnova su za poduzimanje korektivnih mjera ili aktivnosti za ublažavanje izloženosti kreditne institucije, osiguranje zaštitnih slojeva likvidnosti i prilagodbu likvidnosnog profila kreditne institucije njezinoj toleranciji na rizik.
(6) Kreditna je institucija dužna koristiti se rezultatima testiranja otpornosti na stres, a osobito alternativnih scenarija iz stavka 1. točke 7. ovog članka u prilagođavanju strategije upravljanja likvidnosnim rizikom, donošenju politika, određivanju limita, zauzimanju pozicija i pri donošenju učinkovitih planova postupanja u kriznim situacijama i planova oporavka likvidnosti.
Plan postupanja kreditne institucije u kriznim situacijama i plan oporavka likvidnosti
Članak 11.
(1) Kreditna institucija dužna je izraditi plan postupanja u kriznim situacijama i plan oporavka likvidnosti, koji su sastavni dio politike za upravljanje likvidnosnim rizikom.
(2) Plan postupanja u kriznim situacijama može biti dio plana oporavka likvidnosti i mora minimalno obuhvatiti sljedeće:
1) indikatore ranog upozorenja koji služe kao naznake nastupanja krize te osobe odgovorne za praćenje i izvještavanje o navedenim indikatorima (npr. prekoračenju internih limita, smanjenju depozita, padu cijena dionica, većem trošku financiranja u odnosu na druge kreditne institucije, promjeni rejtinga kreditne institucije, poteškoćama u prikupljanju sredstava na novčanom tržištu, pogoršanju kvalitete aktive ili profitabilnosti),
2) dužnosti i odgovornosti pojedinih osoba u slučajevima nedostatka likvidnosti kreditne institucije (zaduženih npr. za odnose s klijentima, javnošću, ključnim tržišnim sudionicima, dioničarima i središnjim bankama),
3) procedure za pravodobno i relevantno informiranje višeg rukovodstva i uprave kreditne institucije za potrebe odlučivanja o postupanju u kriznim situacijama,
4) procedure i postupke za pribavljanje manjkova tekućih sredstava i vremenski okvir u kojem se trebaju poduzeti pojedine aktivnosti (npr. prodaja imovine, uspostavljanje novih linija financiranja) u normalnim i stresnim okolnostima,
5) strategiju potencijalnog opterećenja imovine koja proizlazi iz raznih stresnih situacija (smanjenja kreditne kvalitete kreditne institucije, smanjenja vrijednosti založene imovine ili povećanih zahtjeva za nadoknadu),
6) identifikaciju, veličinu i pouzdanost svih izvora financiranja s naznačenim redoslijedom korištenja u različitim stresnim okolnostima i
7) okolnosti za provođenje kriznog plana te podatke za kontakt (adresa, telefon, e-adresa i slični podaci) i lokaciju osoba odgovornih za provođenje plana.
(3) Plan oporavka likvidnosti može biti dio općeg plana oporavka te, osim zahtjeva navedenih u Odluci o planovima oporavka, mora sadržavati ogovarajuće strategije i primjerene provedbene mjere za rješavanje mogućih manjkova likvidnosti, uključujući manjkove likvidnosti u odnosu na podružnice s poslovnim nastanom u drugoj državi članici.
(4) Kreditna institucija dužna je najmanje jednom godišnje testirati planove postupanja u kriznim situacijama i planove oporavka likvidnosti i ažurirati ih na temelju rezultata dobivenih testiranjem otpornosti na stres na temelju članka 10. ove Odluke.
(5) Kreditna je institucija dužna unaprijed poduzeti potrebne aktivnosti kako bi omogućila da planovi oporavka likvidnosti budu, u slučaju potrebe, odmah provedivi. Te aktivnosti obuhvaćaju držanje kolaterala koji je odmah raspoloživ za financiranje kod središnje banke te prema potrebi držanje kolaterala u valuti druge države članice ili u valuti treće zemlje prema kojoj kreditna institucija ima izloženosti te, kada je to potrebno iz operativnih razloga, na području države članice domaćina ili treće zemlje prema čijoj je valuti izložena.
3. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 12.
(1) Stupanjem na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o upravljanju likvidnosnim rizikom (»Narodne novine«, br. 20/2014., 41A/2014. i 31/2016.).
(2) Posljednja izvješća prema Odluci o upravljanju likvidnosnim rizikom (»Narodne novine«, br. 20/2014., 41A/2014. i 31/2016.) kreditna institucija dužna je izraditi sa stanjem na dan 31. prosinca 2016. i dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci, i to na sljedeći način:
1) mjesečna izvješća (»MI«) najkasnije do 10. siječnja 2017. i
2) nekonsolidirana revidirana izvješća (»NR«) u roku od 15 dana od dana primitka revizorskog izvješća, a najkasnije do 30. travnja 2017.
Članak 13.
Ova Odluka objavljuje se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2017.
O. br. 336-020/11-16/BV
Zagreb, 7. studenoga 2016.
Guverner prof. dr. sc. Boris Vujčić, v. r.