Vrhovni sud Republike Hrvatske
Broj: Rev 2473/13-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz Z., zastupanog po I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & Š. iz Z., Pisarnica Z., protiv tuženika A. d.o.o. V., Podružnica Z., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i p. iz Z., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6355/12-5 od 18. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13453/10-31 od 27. ožujka 2012., u sjednici održanoj
13. svibnja 2014.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13453/10-31 od 27. ožujka 2012. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži predati tužitelju u vlasništvo i posjed drugo vozilo u ispravnom stanju koje po osobinama, kvaliteti, godini proizvodnje i vrijednosti odgovara vozilu marke Chevrolet Lacetti 2.0. DSL SW, model vozila CAR.CD Z20LD, radni obujam motora 1991 ccm, snaga motora 89 kw, broj putničkih mjesta 5, vrsta goriva diesel, te isplatiti tužitelju iznos 20.954,90 kn na ime naknade štete, te je odbijen podredni tužbeni zahtjev kojim je zatraženo utvrđenje da je raskinut kupoprodajni ugovor broj DK 8191 od 25. rujna 2008. kojim je tužitelj kupio od tuženika osobno vozilo marke Chevrolet Lacetti 2.0. DSL SW, godina proizvodnje 2007., broj šasije …, te naložiti tuženiku i isplatiti tužitelju iznos 106.001,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te isplatiti tužitelju iznos 20.954,90 kn na ime naknade štete s pripadajućim zateznim kamatama, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 18.750,00 kn na ime parničnih troškova.
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6355/12-5 od 18. lipnja 2013. potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o pravnom pitanju: „Da li je tužitelj kao kupac vezan jamstvom za ispravnost prodane stvari izdanom od prodavatelja tj. da li najprije mora prihvatiti popravak stvari kako bi se otklonili materijalni nedostaci ili je ovlašten izjaviti tražiti predaju druge ispravne stvari odnosno raskinuti ugovor?“,
a koje da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da pobijana presuda odudara od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odlukama Rev 461/07, Rev 1632/09, Rev 351/06. Predloženo je stoga preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji je određeno naznačeno pravno pitanje.
Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja u reviziji, tužitelj ukazuje na određene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske smatrajući da pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj presudi odstupa od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u navedenim odlukama.
Odlučujući u ovom sporu, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da u okolnostima konkretnog slučaja, a kada se radilo o kupoprodaji stvari s jamstvom, te unutar kojeg se dogodio kvar na kupljenoj stvari se primjenjuje odredba čl. 423. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) i u skladu s tim presudili.
U predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 461/07, Rev 1632/09 i Rev 351/06 predmet spora je bio raskid ugovora o kupoprodaji vozila zbog materijalnih nedostataka, u kojim predmetima se međutim nije radilo o odgovornosti za ispravnost prodane stvari u jamstvenom roku zbog čega na te predmete spora nije ni bilo moguće primijeniti odredbu čl. 423. ZOO-a, a koja je međutim primijenjena na konkretni spor. Upravo zato pozivanje na navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju i nema značaj važnosti postavljenog pitanja sa stajališta osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Zbog navedenog reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 392. b) st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 13. svibnja 2014.
