ODGOVORNOST DRŽAVE OSOBAMA NEOPRAVDANO OSUĐENIM I NEOSNOVANO LIŠENIM SLOBODE
Pravo neutemeljeno uhićene osobe na naknadu štete
(Čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 19. prosinca 1996; Čl. 5. st. 1. i 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; Čl. 1085. do 1100. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, br. 35/05)
Neutemeljeno uhićena osoba ima pravo na sve oblike naknade imovinske i neimovinske štete određene Zakonom o obveznim odnosima, bez obzira što Zakon o kaznenom postupku ne određuje na koje oblike popravljanja štete ista ima pravo, time da Republika Hrvatska za naknadu štete odgovara po pravilima objektivne okolnosti, zbog čega pitanje krivnje suda ili nekog drugog tijela vlasti, čijom odlukom ili radnjom je došlo do neutemeljenog uhićenja, nije od odlučnog značaja.
„Naime, nema sumnje da su neopravdana osuda ili neutemeljeno uhićenje osobito grubi atak na slobodu i prava čovjeka i građanina, zbog čega je razumljivo da se tako oštećenim osobama već Ustavom RH u čl. 25. st. 4., prema kojem svatko tko je nezakonito lišen slobode ima pravo na odštetu, jamči pravo na naknadu štete. Takvo pravo osim toga proizlazi i iz međunarodnog dokumenta, pa je tako čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima od 19. prosinca 1996. godine propisano da svaka osoba koja je žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete. Nadalje pravo na odštetu žrtvama nezakonitog uhićenja ili pritvaranja propisuje i čl. 5. st. 1. i 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iako Zakon o kaznenom postupku ne određuje na koje oblike popravljanja štete neutemeljno uhićena osoba ima pravo, prema stajalištu ovog suda takva osoba ima pravo na sve oblike naknade imovinske i neimovinske štete određene ZOO-om, a u opsegu određenom čl. 1085. do 1100. tog Zakona. U takvim situacijama, Republika Hrvatska za naknadu štete odgovara po pravilima objektivne odgovornosti, drugim riječima pitanje krivnje suda ili nekog drugog tijela javne vlasti, čijom je odlukom ili radnjom došlo do neutemeljenog uhićenja, nije relevantno. U konkretnom slučaju proizlazi da su tužitelji opisujući u tužbi okolnosti neutemeljenog lišenja slobode, te provođenja neutemeljene pretrage njihovih kuća i automobila pred očima sredine u kojoj žive, zatražili naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast, ugled i dostojanstvo, a koja prava osobnosti su navedena u odredbi čl. 19. ZOO-a. Da bi tužitelji ostvarili pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povreda prava osobnosti na slobodu, dostojanstvo, čast i ugled, te povrede moraju izazvati posljedice u obliku duševnih boli.“
