ODGOVORNOST ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE STVARI
Prigovor protiv zahtijeva prodavatelja
(Čl. 410. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, br. 35/05)
Kupac je iznimno ovlašten i nakon proteka prekluzivnog roka od dvije godine, ukoliko nije isplatio kupoprodajnu cijenu, zahtijevati da se ugovorena cijena snizi ili da mu se naknadi šteta zbog materijalnih nedostataka, na način da u parnici istakne prigovor protiv zahtjeva prodavatelja da mu isplati ugovorenu cijenu, time da u tom slučaju isti nije dužan postaviti protutužbeni zahtjev za sniženje cijene.
„Naime, prema sadržaju spisa tuženik kao kupac je isticao postojanje materijalnih nedostataka kupljenog stada, međutim, tuženik očigledno nije ništa poduzeo u odnosu na ostvarenje svojih prava u smislu odredbe čl. 410. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO; NN 35/05), jer je kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten po svom izboru zahtijevati od prodavatelja da se nedostatak ukloni ili zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostataka ili zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor, a u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na naknadu štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. Prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostataka gase se nakon isteka dvije godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom kupac bio spriječen da ih ostvaruje, sukladno odredbi čl. 422. st. 1. ZOO. Meñutim, prema st. 2. iste odredbe, kupac koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostataka može nakon proteka ovog roka, ako još nije isplatio cijenu, zahtijevati da se cijena snizi ili da mu se naknadi šteta, kao prigovor protiv prodavateljeva zahtjeva da mu se isplati cijena. Prema odredbi čl. 420. ZOO cijena se snižava prema odnosu izmeñu vrijednosti stvari bez nedostataka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora. Iz sadržaja citirane odredbe čl. 422. ZOO proizlazi da je rok od dvije godine u kojem je kupac ovlašten ostvariti svoja prava, prekluzivan, što znači da protekom tog roka kupac gubi prava iz čl. 410. st. 1. ZOO-a, međutim, kupac je iznimno i nakon proteka prekluzivnog roka od dvije godine ovlašten, ako još nije isplatio cijenu, zahtijevati da se cijena snizi ili da mu se naknadi šteta ističući to kao prigovor protiv prodavateljeva zahtjeva da mu se isplati cijena, pa ukoliko kupcu pripada pravo na sniženje cijene, cijena se snižava prema odnosu izmeñu vrijednosti stvari bez nedostataka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora. Kako je tuženik već u odgovoru na tužbu ukazivao na postojanje materijalnih nedostataka kupljenog stada, protiveći se isplati preostalog neisplaćenog iznosa kupoprodajne cijene koja je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, to je očigledno da je tuženik istaknuo prigovor sniženja kupoprodajne cijene u smislu odredbe čl. 422. st. 2. ZOO-a, kao prigovor protiv tužiteljevog zahtjeva za isplatu preostalog iznosa cijene. Tuženik dakle nije bio dužan postaviti protutužbeni zahtjev za sniženje cijene, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, budući da takav zaključak nema nikakvog uporišta u sadržaju odredbe čl. 422. st. 2. ZOO.“
