ODGOVORNOST ZA IMOVINSKU ŠTETU
Odgovornost štetnika
(Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08)
Ukoliko je stanje imovine tužiteljice naturalnom restitucijom dovedeno u prvobitno stanje od strane trećih osoba, tada bi se tuženik mogao osloboditi naknade štete ukoliko je netko naknadio štetu umjesto njega, odnosno ukoliko je došlo do kakve promjene u konkretnom odnosu, s naslova naknade štete, na način da su treće osobe na obnovi tužiteljičine kuće i nabavci predmeta za njeno domaćinstvo, postupale u korist tuženika ili u njegovo ime.
„Prvostupanjski sud je utvrdio, u skladu s pravomoćnom kaznenom presudom prvostupanjskog suda br. K.__/08-36 od 14. veljače 2008. g., da je tuženik namjerno (umišljajno) prouzročio požar na kući tužiteljice, dana 1. siječnja 2008. g., u kojem požaru je kuća izgorjela, ugrozivši pri tome tužiteljicu osobno, njezin život i tijelo, zbog čega je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu. Prvostupanjski sud je utvrdio i da su u tom požaru stradale tužiteljičine pokretnine. Prvostupanjski sud zaključuje da je prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) šteta umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti, a da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan štetu naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO-a). U konkretnom slučaju je naturalnom restitucijom stanje imovine tužiteljice dovedeno u prvobitno stanje: izgrađena joj je nova kuća, te ista namještena potrebnim kućanskim aparatima, namještajem i uporabnim predmetima u kućanstvu: tužiteljica nije svojim novčanim sredstvima doprinijela restituciji, niti je u obvezi nadoknaditi bilo kakve radove u vezi izgradnje kuće ili platiti pokretnine, pa bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na strani tužiteljice došlo do stjecanja bez osnove. U žalbi tužiteljica navodi da okolnost da su je treće osobe darivale time da joj obnovile kuću, te joj darovale pokretnine, ne oslobađa obveze tuženika nadoknaditi joj štetu koju je pretrpjela, jer je štetu dužan naknaditi upravo onaj tko je drugome prouzroči. U konkretnom slučaju Grad L., Grad V. i dobri ljudi darovali su tužiteljicu; ne tuženika, niti u ime tuženika. Tuženik je osoba odgovorna za štetu i treba ju naknaditi. Iako se prvostupanjski sud poziva na sadržaj odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, koji određuje obvezu onoga tko drugome prouzroči štetu, da ju je dužan nadoknaditi (ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje), prvostupanjski sud samo na osnovu činjenice da su druge pravne i fizičke osobe tužiteljici pomogle u njezinoj životnoj situaciji, obnovom njene kuće i nabavom novih pokretnina (stvari za kućanstvo), oslobađa tuženika od obveze naknade štete, ističući da bi plaćanjem naknade štete na strani tužiteljice došlo do stjecanja bez osnove. Tuženik bi se mogao, po ocjeni ovoga suda, osloboditi obveze naknade štete, ukoliko je netko naknadio štetu umjesto njega, odnosno ukoliko je došlo do kakve promjene u konkretnom odnosu, s naslova naknade štete, na način da se radnje trećih osoba na obnovi tužiteljičine kuće i nabavci predmeta za njeno domaćinstvo, mogu priznati u tuženikovu korist, u smislu odredbe čl. 96. - 103. ZOO-a ili na drugi odgovarajući način. Dakle, prvostupanjski sud ne ističe nikakve razloge koji bi govorili u prilog zaključku da su treće osobe, koje prvostupanjski sud u dijelu obrazloženja označuje kao donatore, nastupale u korist tuženika ili u njegovo ime.“
