UGOVOR O ORGANIZIRANOM PUTOVANJU
Pravo stranaka nakon raskida ugovora o organiziranom putovanju
(Čl. 881. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, br. 35/05)
Kada su tužitelji raskinuli ugovor o organiziranom putovanju prije početka putovanja, u razumnom roku, organizator putovanja ima pravo na naknadu administrativnih troškova, dok tužitelji koji su isplatili u cijelosti ugovorenu naknadu imaju pravo na povrat uplaćenog iznosa uvećanog za zakonsku zateznu kamatu tekućom od dana isplate.
„Udovoljivši tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud utvrđuje da su tužitelji u svojstvu kupaca, sa tuženicom kao vlasnicom obrta naziva XXX iz V., kao prodavateljem dana 09. ožujka 2006. g. sklopili kupoprodajni ugovor kojim su kupili proizvod „YY“ koji uključuje tri tjedna apartmanskog smještaja maksimalnog smještajnog kapaciteta za ukupno 4 osobe, za iznos od 1.800,00 EUR-a prema tečaju 7.325 kn/ EUR na dan sklapanja ugovora koju ugovorenu cijenu su tužitelji u cijelosti i platili, a koju je naknadu tuženica u cijelosti uplatila The R.R. Hotelima na T. osnovom njihovog međusobnog poslovnog odnosa. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelji nisu iskoristili kupljeni proizvod (tzv. XXX) u rezerviranom dvotjednom aranžmanu boravka na T. u periodu od 20.08. – 08.09.2006. g. za ukupno četiri osobe, već su pisanim dopisom od 01. lipnja 2006. g. jednostrano raskinuli sklopljeni ugovor zbog nepovjerenja u izvršenje ugovorene usluge, a da je tuženica u cijelosti ispunila svoje ugovorom preuzete obveze zbog čega traženje tužitelja kvalificira zahtjevom posljedično raskidu ugovora – a ne zahtjevom radi naknade štete. Na temelju prethodno opisanih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud sklopljeni kupoprodajni ugovor kvalificira u smislu odredbe čl. 881. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – NN 35/05) ugovorom o organiziranom putovanju kojim se putnička agencija (koje je vlasnica tuženica) obvezala tužiteljima realizirati konkretno – dvotjedni boravak u The YYY Hotelima na T., za što su se tuženici kao putnici obvezali platiti naknadu. Obzirom na daljnja utvrđenja da su tužitelji dopisom od 01.06.2006. g. raskinuli sklopljeni ugovor, prvostupanjski sud primjenjuje odredbu čl. 901. st. 1. i 2. ZOO-a i utvrđuje da su tužitelji raskinuli ugovor prije početka putovanja, u razumnom roku zbog čega bi organizator putovanja (putnička agencija tuženice) imao pravo tek na naknadu administrativnih troškova no da tuženica uslijed otkazivanja rezervacije i nekorištenja usluge od strane tužitelja nije imala nikakve troškove, dok tužitelji, koji su u cijelosti isplatili tuženici ugovorenu naknadu za kupljeni XXX (u utuženom iznosu), imaju pravo – u smislu daljnje odredbe čl. 368. st. 2. ZOO na povrat uplaćenog iznosa uvećanog za zakonsku zateznu kamatu (temeljem odredbe čl. 368. st. 5. ZOO-a) tekućom od dana primitka uplate do isplate. Tuženica u žalbi osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda da bi predmetni ugovor uopće bio raskinut, pozivajući se pri tom na čl. 6. ugovora prema kojem se isti može raskinuti ako obje strane pismeno potvrde suglasnost oko raskida ili „prema drugim odredbama tog ugovora“. Osporila je i utvrñenje prvostupanjskog suda o pravodobnom raskidu ugovora ističući da je rezervacija i uplata aranžmana u inozemstvo izvršena dana 12.04.2006.g., a da je raskid uslijedio 01.06.2006.g. pa i posebno naglašava da je rezervacijom i doznakom naknade u inozemstvo pretežito ispunila vlastite ugovorom preuzete obveze. Naime, prije svega valja naglasiti da je predmetni ugovor sklopljen u obliku tzv. tipiziranog obrasca čije je sadržaj pripremila tuženica (što potvrđuje i u svom iskazu) zbog čega se i ugovorna odredba prema kojoj oko raskida ugovora nužno mora biti postignut konsenzus između ugovornih stranaka ima tumačiti prema sadržaju odredbe čl. 320. ZOO-a – dakle u korist ovdje tužitelja jer bi u protivnom bili dovedeni u situaciju da zbog protivljenja tuženice njihovom zahtjevu za jednostrani raskid ugovora isti ni zbog kojih razloga ne bi mogli raskinuti. Pravilno je stoga prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio specijalne odredbe ZOO-a koje normiraju institut raskida ugovora u okolnostima konkretnog slučaja kada je predmet raskida ugovor o organiziranju putovanja. Vezano uz žalbeni navod da raskid ugovora (01.06.2006.) nije izjavljen u razumnom roku (jer je tuženica doznačila uplatu tužitelja u inozemstvo 12.04.2006.g.) valja tek kratko reći da je prosuđivanje pravodobnosti raskida ugovora, u smislu sadržaja odredbe čl. 901. st. 2. i 3. ZOO-a relevantno isključivo s aspekta prava organizatora na administrativne troškove (pravodoban raskid st. 2.) odnosno na naknadu u određenom postotku ugovorene cijene koji se utvrđuje razmjerno vremenu preostalom do početka putovanja i koja mora biti ekonomski opravdan (nepravodoban raskid – st. 3.) pri čemu valja naglasiti da tuženica nije imala nikakvih troškova zbog raskida ugovora, niti je istakla zahtjev opisan u čl. 901. st. 3. ZOO-a.“
