UGOVOR O DAROVANJU – OBLIK DAROVNOG UGOVORA
Kada ne postoji prava predaja - darovatelj zadržao posjed darovane stvari
(čl.482.st.2. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11)
Predaja ključeva kuće daroprimatelju nema značaj prave predaje darovane nekretnine – što čini uvjet pravne valjanosti ugovora o darovanju koji nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave - akodarovatelj darovnim ugovorom za sebe zadrži pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja darovane nekretnine, i ako nakon sklapanja tog ugovora nastavi u njoj živjeti.
„Predmet spora u ovoj parnici je osnovanost zahtjeva tužitelja da se ugovor o darovanju od 30. rujna 2009. godine utvrdi ništetnim, te da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije darovanja.
Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice: -da su tužitelji i tuženik dana 30. rujna 2009. godine zaključili Ugovor o darovanju kojim je Š.T. darovao svom sinu J.T. svoje nekretnine iz zk.ul.br. 359 i 655 k.o. G.B., -da je darovatelj zadržao pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja na darovanim nekretninama, -da je darovatelj ostao živjeti na tim nekretninama, a tuženiku je dao ključeve od kuće i ulazne kapije, -da tuženik sa svojom obitelji živi i stanuje u Č., a kuća tužitelja je u G.B..
Članak 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) propisuje da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a stavak 2. istog članka propisuje da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predajom ključa kuće i ulazne kapije, tuženik – daroprimatelj nije stupio u posjed darovanih nekretnina, budući da je darovatelj zadržao pravo plodouživanja, uporabe i stanovanja darovanih nekretnina, jer je na tim nekretninama nastavio živjeti.
Jednako tako nije ispunjen niti uvjet iz čl. 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu (NN br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 – dalje ZJB) koji propisuje da za pravnu valjanost ugovora o darovanju, bez prave predaje, mora biti sačinjen u formi javnobilježničkog akta.
Ukoliko je ugovor sklopljen protivno zakonskoj odredbi, isti je ništav kako to propisuje i čl. 322. st. 1. ZOO-a, a članak 290. st. 1. ZOO-a propisuje da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Kako Ugovor o darovanju od 30. rujna 2009. godine nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta, pravilno je utvrđen ništetnim.“
