UGOVOR O OSIGURANJU – OBVEZE OSIGURANIKA ODNOSNO UGOVARATELJA OSIGURANJA – NIŠTETNOST ODREDBI O GUBITKU PRAVA
Gubitak prava na osigurninu – zbog izbjegavanja provođenja alkotesta
(čl.942. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11)
Podvrgavanje ispitivanju alkoholiziranosti ne predstavlja neku nerazmjerno veliku obvezu koju bi osiguranik morao ispuniti nakon nastanka osiguranog slučaja, pa se stoga ne može smatrati nedopuštenom (ništetnom) ni ugovorna odredba (kasko osiguranje) o gubitku prava na osigurninu zbog odbijanja ili izbjegavanja alkotesta u kom slučaju se smatra da je osiguranik upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju – a izbjegavanje alkotesta postoji i onda kada osiguranik o nastanku prometne nezgode ne obavijesti policiju a to je objektivno bio u mogućnosti učiniti.
„Odlučujući o spornom pravnom pitanju prvostupanjski sud je primjenjujući odredbu čl. 942. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ocijenio da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza, a zbog toga prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da su ništetne odredbe čl. 7. st. 1. toč. 2. i čl. 22. st. 1. toč. 3. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska.
Osnovano u žalbi tuženik ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz odredbe čl. 7. st. 2.a Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska proizlazi da osiguranik gubi pravo iz osiguranja za vrijeme dok vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, a smatra se da je vozač pod utjecajem alkohola ako se nakon prometne nezgode izbjegne ili odbije podvrgnuti ispitivanju svoje alkoholiziranosti.
Odlučujući o tome je li odredba članka 7. st. 2 a Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska ništetna, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da ta odredba Uvjeta nije protivna odredbi čl. 942. ZOO, jer bi se takvim tumačenjem navedenog propisa onemogućilo utvrđivanje opstojnosti prava iz osiguranja. Tužitelj je sklapanjem ugovora o kasko osiguranju prihvatio Uvjete za osiguranje automobilskog kaska koji predviđaju gubitak prava iz osiguranja i u slučaju ako vozač izbjegne ispitivanje njegove alkoholiziranosti, a po ocjeni ovog suda to čini i onda ako ne obavijesti policiju o prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kao vozač, radi ispitivanja njegove alkoholiziranosti. Kada bi se prihvatilo drugačije pravno stajalište, tada bi svaki vozač, pa i onaj koji je vozio pod utjecajem alkohola, izbjegavanjem ispitivanja alkoholiziranosti ostvario pravo iz kasko osiguranja iako na to ne bi imao pravo jer je vozio pod utjecajem alkohola, a radi se o nedopuštenim količinama alkohola. Takvo postupanje je i u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO kao jednom od temeljnih načela ugovornih odnosa. Odredba čl. 7.Uvjeta ne nameće tužitelju nekakvu nerazmjerno veliku obvezu koju ne bi mogao ispuniti, već samo takvu koja omogućuje utvrđenje je li vozač bio pod utjecajem alkohola u trenutku upravljanja vozilom, dakle utvrđenje je su li ispunjeni uvjeti za isplatu osigurane štete ili za gubitak prava iz osiguranja.
Tužitelj nije niti iznosio činjenice iz kojih bi proizlazila opravdana nemogućnost njegovog postupanja koje se odnosi na neobavještavanje policije, jer kada je tužitelj bio u mogućnosti pozvati vučnu službu, tada je zasigurno mogao i obavijestiti policiju o štetnom događaju. Postupanje tužitelja koji nije obavijestio policiju o štetnom događaju, iako je to mogao jer nije bio povrijeđen i nisu postojali drugi razlozi koji bi opravdavali nemogućnost obavještavanja policije, dovode do toga da je takvim postupanjem izbjegao i ispitivanje svoje alkoholiziranosti, što bi u konkretnom slučaju, s obzirom da je došlo do prometne nesreće, ispitivali djelatnici policije sukladno svojim zakonskim ovlastima.“
