OPASNA DJELATNOST 

Članak 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, dalje: ZOO). 

Sentenca Zbog same činjenice da je u trgovačkom centru tuženika došlo do pojedinačnog incidenta - fizičkog napada na tužitelja od strane drugog kupca, ne može, zbog postojanja mogućnosti nastanka takvog ili sličnog incidenta, kao niti radi činjenice što se u trgovačkom centru nalazi veći broj kupaca, djelatnost tuženika podvesti pod povećanu opasnost u redovitom tijeku odvijanja i načina obavljanja njegove djelatnosti, u kojem slučaju bi tuženik odgovarao po principu uzročnosti za štetu koja je tom prilikom nastala, u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima. 

Kratki tekst odluke Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 8.687,24 kn (točka. I. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn (točka II. izreke). Županijski sud u Zagrebu preinačuje presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja. 

„ Pošavši od utvrđenja da je tužitelj u štetnom događaju od 19. lipnja 2006. ozlijeđen u poslovnom prostoru – trgovačkom centru tuženika, na način da je od nepoznate osobe zadobio nekoliko udaraca šakom po glavi, a da tuženik, unatoč organiziranoj zaštitarskoj službi, nije spriječio napadača da se udalji, čime bi tuženik otklonio odgovornost prema tužitelju, sud prvog stupnja je zaključio da tuženik, obzirom da je trgovačka djelatnost koja se odvija u velikom poslovnom prostoru (zbog velike mogućnosti krađa, oružanih pljački blagajni, brojnosti kupaca i eventualnih fizičkih sukoba) opasna djelatnost, odgovara tužitelju za štetu zbog povrede prava osobnosti i u slučaju kada je šteta nastala štetnom radnjom neke treće osobe, kao u konkretnom slučaju, a tuženik se ne može osloboditi odgovornosti jer zaštitar zaštitarske službe nije zadržao niti identificirao počinitelja, te je stoga djelomično prihvatio zahtjev tužitelja i dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 9.000,00 kn. 

Izloženi zaključak suda prvog stupnja o postojanju objektivne odgovornosti tuženika za štetu koju trpi tužitelj ne može se prihvatiti jer u ovom prijeporu nije utvrđeno da je povreda prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje u adekvatnoj uzročno posljedičnoj vezi s djelatnošću tuženika koja bi imala karakter opasne djelatnosti.  

Da bi se određena djelatnost smatrala opasnom djelatnošću u smislu propisa o odgovornosti za štetu potrebno je da ta djelatnost, u njezinu redovitu tijeku, već po samoj njezinoj prirodi i načinu obavljanja, stvara povećanu opasnost i ugrožava zdravlje ljudi i njihovu imovinu, što zahtijeva povećanu pažnju osoba koje tu djelatnost obavljaju. 

Ovaj sud drugog stupnja smatra da se zbog same činjenice da je u trgovačkom centru tuženika došlo do pojedinačnog incidenta - fizičkog napada na tužitelja od strane drugog kupca, ne može, zbog postojanja mogućnosti nastanka takvog ili sličnog incidenta, kao niti radi činjenice što se u trgovačkom centru nalazi veći broj kupaca, djelatnost tuženika podvesti pod povećanu opasnost u redovitom tijeku odvijanja i načina obavljanja njegove djelatnosti, u kojem slučaju bi tuženik odgovarao po principu uzročnosti za štetu koja je tom prilikom nastala, u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). 

Odgovornost bi eventualno mogla biti u propustu oko organiziranja zaštitarske službe, zbog čega je došlo do možebitnog propuštanja da se utvrdi identitet napadača ili istoga zadrži do dolaska djelatnika policije. Međutim, tužitelj nije odgovornost tuženika temeljio na krivnji, niti je istu dokazao, već na objektivnoj odgovornosti koja bi proizlazila iz obavljanja opasne djelatnosti, a koja u konkretnom slučaju ne postoji jer se ne radi o opasnoj djelatnosti tuženika. 

S obzirom na navedeno, zahtjev tužitelja ukazuje se u cijelosti neosnovanim pa je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1063. ZOO njegov zahtjev za naknadu štete u cijelosti odbiti (čl. 373. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08. 123/08, 57/11 i 25/13). “ 

Županijski sud u Zagrebu, poslovni broj Gžn-607/14-2 od 5. veljače 2015.