ODGOVORNOST ZA ŠTETU PUTNICE
Članak 697. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11) Članak 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09 i 76/13)
Sentenca U okolnostima kada je tužiteljica nastradala kao putnik u autobusu koji je, nesporno, bio obvezno osiguran kod tuženika pasivno je legitimiran osiguratelj autobusa u kojem je tužiteljica nastradala kao putnica. Točno je da je tužiteljici za štetu odgovoran tuženik kao prijevoznik u smislu čl. 697. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, međutim upravo je navedeno odlučno za pasivnu legitimaciju tuženika kao osiguratelja tog prijevoznika od odgovornosti za štetu nanesenu tužiteljici kao putnici u autobusu.
Kratki tekst odluke Predmet spora je naknada štete iz prometne nezgode u kojoj je dana 20. lipnja 2010. nastradala tužiteljica kao putnik u autobusu ZET-a osiguranog kod tuženika. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 13.000,00 kn i iznos od 728,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 11.950,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka 1. izreke). U točki II. izreke je odbijen preostali tužbeni zahtjev tužiteljice u visini 3.500,00 kn s naslova neimovinske štete i u visini 26,00 kn s naslova tuđe pomoći i njege. Županijski sud u Zagrebu potvrđuje pobijanu presudu suda prvog stupnja.
„ U odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da je sud prvog stupnja pravilno zaključio o postojanju pasivne legitimacije tuženika kao osiguratelja autobusa u kojem je tužiteljica nastradala kao putnica. Naime, pasivna legitimacija tuženika nije promašena u okolnostima kada je tužiteljica nastradala kao putnik u autobusu koji je, nesporno, bio obvezno osiguran kod tuženika. Pri tom valja reći da je točan navod tuženika da je tužiteljici za štetu odgovoran tuženik kao prijevoznik u smislu čl. 697. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), te da je upravo to odlučno za pasivnu legitimaciju tuženika kao osiguratelja tog prijevoznika od odgovornosti za štetu nanesenu tužiteljici kao putnici u autobusu.
U smislu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09. i 76/13.) su ugovorom o osiguranju pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja putnika u vozilu u kojem je prouzročena šteta. Ta se odredba odnosi na odgovornost tuženika kao osiguratelja u odnosu na sve putnike u vozilu neovisno od toga radi li se o putniku u autobusu ili putniku u nekom drugom prijevoznom sredstvu kao i neovisno o tome je li kupljena karta za prijevoz. Utoliko su neosnovani navodi tuženika da tužiteljica nije bila treća osoba u smislu navedene odredbe, jer da je kupnjom karte postala stranka ugovora o prijevozu zbog čega je za naknadu štete pasivno legitimiran i odgovoran isključivo prijevoznik.
U odnosu na žalbene navode tuženika o podijeljenoj odgovornosti valja reći da je pravilno sud prvog stupnja zaključio da nema doprinosa nastaloj šteti na strani tužiteljice i to iako nije proveden, po tuženiku, predloženi dokaz kombiniranim prometnim sudsko medicinskim vještačenjem. To iz razloga jer je doista notorna činjenica da u autobusu kao sredstvu javnog gradskog prijevoza nema sigurnosnih pojaseva. Nadalje iz razloga jer je sud prvoga stupnja pravilno ocijenio i prihvatio iskaz tužiteljice i njene kćeri iz kojeg proizlazi da se tužiteljica držala za rukohvat u trenutku nezgode. Pri tom valja reći da tuženik niti ne tvrdi niti dokazuje da su se u autobusu nalazili sigurnosni pojasevi, a nejasan je i žalbeni navod tuženika o pravilnom držanju za rukohvat. “
