UGOVOR O NALOGU
Tumačenje nejasnih ugovornih odredbi
(Čl. 320. Zakona o obveznim odnosima – NN 35/05; 41/08; 125/11)
„Dakle, odredbe Ugovora o nalogu, u njegovim naprijed spomenutim člancima, koji reguliraju predmet ugovora i obveze nalogodavca, treba shvatiti na način da paušalni iznos naknade pokriva sve troškove (za izvršenje svih odvjetničkih usluga) osim onih koji su posebno izdvojeni u čl. 8.st. 2. i 3. Ugovora o nalogu. Prema tome, osnovano tuženik navodi da se ugovorna odredba treba tumačiti onako kako ona glasi, pri čemu treba ukazati da sadržaj ugovora ne ukazuje da bi postojala namjera ugovaratelja proširivati krug poslova (usluga) koje tužitelj može posebno naplaćivati izvan priznatog paušalnog iznosa, jer bi u protivnom to trebalo izričito odrediti (što je učinjeno isključivo za izradu zahtjevnijih strukovnih ugovora (u odnosu na zastupanje pred sudom stranke su očito vodile računa o odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika)). Nadalje, u predmetnom odnosu tužitelj je profesionalni pravnik, koji tuženiku vrši i naplaćuje pravne usluge, slijedom čega, ukoliko bi se i radilo o nejasnom ugovornom određenju kruga poslova koje je moguće posebno naplaćivati, treba dodatno voditi računa o zaštiti osobe kojoj se takve pravne usluge pružaju u smislu sadržaja odredbe čl. 320. st. 2. ZOO-a, kojom je reguliran način tumačenja nejasnih odredaba ugovora (u naplatnim ugovorima treba ostvariti pravičan odnos uzajamnih činidaba).“
