UGOVOR O DOŽIVOTNOM UZDRŽAVANJU   

Ispunjavanje ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane jednog davatelja uzdržavanja 

(Čl. 579. Zakona o obveznim odnosima – NN 35/05; 41/08; 125/11) 

Ukoliko je obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunjavao samo jedan davatelj uzdržavanja, tada neispunjenje dijela obveza od strane drugog davatelja uzdržavanja ne predstavlja razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. 

„Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i zauzeto materijalnopravno stajalište da se u konkretnom slučaju nisu stekle pretpostavke za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, u smislu odredbe čl. 583. st. 3. ZOO-a. Naime, kraj nesporne činjenice da su pok. D. F., kao primateljica uzdržavanja, te tuženici Z. F. i J. F., kao davatelji uzdržavanja, sklopili pravno valjani ugovor o doživotnom uzdržavanju, od odlučnog je značaja okolnost da je ispunjenje obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju vezano uz potrebe i zahtjeve uzdržavane osobe (u konkretnom slučaju radilo se o potrebama i zahtjevima primateljice uzdržavanja, sada pok. D. F.). Stoga, ako uzdržavanoj osobi i nije bilo potrebno pružanje i ispunjenje svih onih obveza navedenih u ugovoru o doživotnom uzdržavanju (tako je primateljica uzdržavanja i nakon zaključenja ugovora nastavila živjeti u donjem dijelu kuće, te očigledno nije imala potrebu tražiti od davatelja uzdržavanja da joj osiguraju smještaj u svom stanu koji se nalazi na katu iste kuće, a niti je u tijeku postupka bilo koja parnična strana isticala da je primateljica uzdržavanja to tražila od davatelja uzdržavanja), odnosno ako je uzdržavana osoba dio svojih potreba sama ispunjavala (u onom razdoblju u kojem je to pok. D. F., zbog svog zdravstvenog stanja, bila u mogućnosti činiti) ili je to činila treća osoba (konkretno S. F., bilo samoinicijativno, bilo prema dogovoru s drugotuženicom, nakon što se je primateljica uzdržavanja, u proljeće 2008.g., vratila iz bolnice), kod čega nije od odlučnog značaja da je obveze iz ugovora (kao ugovorna strana) prema primateljici uzdržavanja ispunjavala samo drugotuženica, kao davateljica uzdržavanje (a ne i prvotuženik, također davatelj uzdržavanja), to neispunjenje dijela obveza od strane davatelja uzdržavanja ne predstavlja razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. st. 3. ZOO-a, jer tek ako bi uzdržavana osoba imala potrebu za pružanjem uzdržavanja na način i u opsegu kako je to ugovoreno, a davatelji uzdržavanja bi to odbili i izbjegli izvršavanje preuzetih obveza, nastupio bi raskidni uvjet zbog neispunjenja obveza preuzetih ugovorom o doživotnom uzdržavanju.“   

    Županijski sud u Varaždinu, Gž-3708/11-2 od 08. siječnja 2013.