UGOVOR O DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU
Primjena materijalnog prava
(Čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – NN. 35/05)
Ukoliko je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen prije stupanja na snagu važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN. 35/05) tada se njegova valjanost prosuđuje temeljem općih propisa obveznog prava. „Međutim, ocijenivši da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav zbog nedostatka propisane forme, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo. Naime, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kakav je sporni, jednako kao i ugovor o doživotnom uzdržavanju, dvostrano je obvezno i naplatni pravni posao kojim jedna ugovorna strana - primatelj uzdržavanja daje drugoj ugovornoj strani – davatelju uzdržavanja svu svoju ili dio svoje imovine, a primatelj uzdržavanja se obvezuje davati mu uzdržavanje ugovorenog sadržaja time da kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanja vlasništvo s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja prelazi odmah, a kod ugovora o doživotnom uzdržavanju je taj prijelaz odgođen do smrti primatelja uzdržavanja. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kakav je predmetni u vrijeme sklapanja nije bio posebno