PROUZROČENJE ŠTETE – ODGOVORNOST PO OSNOVI KRIVNJE – ODGOVORNOST ZA OBAVLJANJE POSLOVA U OSTALIM SLUČAJEVIMA – ODGOVORNOST BOLNICE
Pogreška liječnika ili komplikacija – pucanje svrdla pri operativnom zahvatu
(čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15)
„Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj zadobio prijelom lateralnog maleola lijevog gležnja radi čega je kod tuženika dana 19. travnja 2007. godine operiran; da je dana 19.veljače 2008. godine tužitelj ponovno zaprimljen kod tuženika radi vađenja osteosintetskog materijala, vijaka i pločica, kada je saznao da mu je prilikom izvođenja prve operacije u nozi zaostao vršak borera koji prilikom operacije nije bilo moguće otkloniti zbog njegovog položaja; da prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. T.T. zbog puknuća vrška svrdla koje je zaostalo u goljeničnoj kosti nije došlo do dodatnih oštećenja tkiva i smanjivanja funkcije te se takva komplikacija može dogoditi kod svakog operativnog zahvata toga tipa na kosti pa da se ne radi o pogrešci liječnika; da je prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. S.D. puknuće vrška svrdla komplikacija koja nastaje prilikom operacija a ne greška operatera, a kao mogući razlog pucanja može biti gubitak svojstava svrdla radi sterilizacije pri visokim temperaturama ili gubitak oštrine svrdla, i da se svrdlo vadi odmah ako je dostupno odnosno da se ne vadi ako ne vrši veća oštećenja okolnog tkiva ili ne dovodi u opasnost povrede žila ili živca ili ako nije dostupno; da je operater dr. D.R. kao iskusni kirurg vršio operativne zahvate nad tužiteljem te da je odmah nakon prve operacije na snimci uočio zaostali vršak svrdla veličine 3-4 milimetra, što je priopćio tužitelju i upoznao ga da će to izvaditi prilikom vađenja osteosintetskog materijala, što nije učinjeno jer je vršak svrdla duboko u tkivu i njegovim vađenjem bi moglo doći do oštećenja struktura što je znatno opasnije nego da svrdlo ostane u tkivu, a da tijekom prve operacije nije mogao uočiti otkidanje i ostanak svrdla u fibroznom tkivu tužitelja.
Ocjenom svih provedenih dokaza primjenom čl. 8. ZPP-a prvostupanjski sud utvrđuje da je prilikom operativnog zahvata na nozi tužitelja došlo do komplikacije u liječenju, zaostalog vrška svrdla koje je korišteno prilikom operativnog zahvata koji je proveden prema pravilima struke, metodom koja se koristi u medicini kod operativnih zahvata, i prema standardima medicine. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje prihvaća i ovaj sud, prvostupanjski sud odgovornost tuženika isključuje primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO/05).
Neosnovano tužitelj prigovara da je prilikom operativnog zahvata došlo do liječničke pogreške. U situaciji kada je nad tužiteljem obavljen standardni medicinski zahvat u skladu sa pravilima struke, pa unatoč toga dođe do komplikacije, konkretno pucanja i zaostajanja u tkivu vrška svrdla koje se standardno koristi prilikom operacije, nema propusta u liječenju. Tužitelj nije dokazao da bi liječnik postupao suprotno pravilima i metodama rada zdravstvene struke. Za komplikacije koje su neželjeni rezultat medicinskog postupka koji nastaje unatoč medicinski ispravnom postupku, izvedenom pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava, tuženik ne odgovara. Korištenje u konkretnom slučaju svrdla sasvim sigurno sa sobom nosi rizik, za koji liječnik ne snosi odgovornost, osim kada komplikacije prijeđu granicu uobičajenog rizika, što konkretno nije slučaj, a neosnovano tužitelj prigovara da je kod zahvata korišteno svrdlo koje nije bilo ispravno jer za takovu tvrdnju nema dokaza.“
